Uredile: Irena Dujmušić i Barbara Kovačević
Os Uma

Ovaj istraživački rad djelo je Daniela Gustafssona koji je tijekom šest godina proučavao prirodne ljekovite biljke i njihov potencijal za liječenje neurodegenerativnih bolesti. Povezao je medicinsku etnobotaniku i oblasti neuroloških bolesti te je stvarao poveznice između to dvoje u potrazi za održivom, alternativnom opcijom liječenja amiotrofične lateralne skleroze (ALS) i sličnih neurodegenerativnih bolesti. Jedna od alternativa je upravo ayahuasca, kojom se autor najviše i bavi u ovom radu.

U južnoj i srednjoj Americi, ljudi iz mnogih plemena prašuma Amazone imaju dugu povijesnu tradiciju izrade i konzumiranja prirodnog lijeka/napitka pod nazivom ayahuasca. Ovaj se napitak najčešće priprema od divlje vinove loze, Banisteriopsis Caapi, a često, ali ne i uvijek, u to se dodaju i listovi sa stabala Chacruna ili Chaliponga (Psychotria viridis i Diplopterys Cabrerana) dok se u nekim regijama dodaje kora drveta Jurema (obitelj Leguminosae, vrsta Mimosa).

Poznato je da su prašume ogroman resurs i neophodne su za ekosustav planeta. Procjenjuje se da tamo postoji vrlo velik broj neotkrivenih biljaka s ljekovitim svojstvima, koje tek treba istražiti. Dapače, mnogi farmaceutski lijekovi potječu od tvari koje se nalaze u prašumskim biljkama ili od njihovih sintetiziranih inačica.

Etnofarmakolozi su odavno svjesni da postoji velika podrška za ljekovitu vrijednost ayahuasce u upotrebi protiv brojnih bolesti, ali sve do nedavno to je bilo ograničeno na pojedine tvrdnje. Unatoč tome što je dostupan veliki broj vrlo detaljnih i vjerodostojnih osobnih iskustava, nedostaje pravih, ozbiljnih istraživanja.

No ovo se promijenilo u posljednjih nekoliko godina. Nalazi navode da prirodne tvari iz ayahuasce posjeduju jedinstvena obnavljajuća i snažna antioksidativna svojstva za određene živčane stanice u mozgu i središnjem živčanom sustavu, koje upravljaju neuroprijenosima, mišićnom i moždanom aktivnosti, pamćenjem i koordinacijom. To objašnjava teoriju da bi ayahuasca mogla biti učinkovit tretman za neurodegenerativne bolesti poput ALS-a, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Obećavajući rezultati dobiveni su i proučavanjem psilocibina, tvari koja je vrlo usko vezana (s molekularnog stajališta) s tvarima koje se nalaze u ayahuasci, a koja se prirodno javlja u nekim vrstama ljekovitih gljiva koje upotrebljavaju autohtone kulture koje također koriste ayahuascu.

Prema riječima dr Juana Ramosa, šefa Odjela za neurološke bolesti na Sveučilištu South Florida u SAD-u, početne studije pokazuju da te tvari potiču razvoj novih stanica u područjima mozga koje kontroliraju spomenute funkcije. Tek će se vidjeti može li se dokazati da bi to mogao biti eventualni lijek, kroz potpunu obnovu oštećenih ili uništenih stanica, ali početni rezultati pokazuju taj potencijal. Tu je i sve veći interes za ispitivanjem regenerativnih svojstava, posebice u istraživanjima o obnovi stanica kod ozljeda u leđnoj moždini. Istraživači kancerogenih bolesti su također pokazali interes za B. Caapi, budući da su različiti alkaloidi ove biljke pokazali učinkovitost u borbi protiv rasta stanica raka.

O tome govori Eduardo E. Schenberg, sa Saveznog sveučilišta u Sao Paulu:

“Postoji dovoljno dokaza o tome da aktivne tvari u ayahuasci, posebno dimetiltriptamin i harmin, imaju pozitivan učinak sprječavanja rasta stanica raka u kulturama koje se koriste za istraživanje raka, te da ove tvari utječu na biokemijske procese ključne za liječenje raka in vitro i in vivo. Izvješća osoba koje imaju iskustva u liječenju raka ayahuascom treba uzeti ozbiljno. Hipoteza je da kombinacija (beta-karbolin) alkaloida i dimetiltriptamina prisutnih u ayahuasci blokira transport hranjivih tvari do tumora, smanjuje proces dijeljenja stanica raka, te mijenja neuravnotežen metabolizam koji uzokuje mutacije u stanicama raka.”

Ono što je prije bilo sporno u vezi ayahuasce je da se ova biljka od strane zapadnjačke znanosti smatrala samo halucinogenom. Drugim riječima, ova ljekovita biljka od velike važnosti, zanemarena je od strane znanstvene zajednice i promatrana samo kao prirodna droga. Točniji izraz za ovu biljku, s obzirom na autohtonu kulturu čije je ayahuasca dio, bio bi “enteogena” – što znači biljka koja se koristi u kontekstu svetosti kod starosjedioca, koja izaziva duhovna iskustva. U nekoliko zemalja, kao što je Peru, ayahuasca je potpuno legalna i prihvaćena kao dopuna konvencionalnoj medicini, a u posljednjih 10 godina, zapadne zemlje su postupno promijenile svoje prethodne neutemeljene i neispravne stavove prema enteogenima biljkama poput ayahuasce, kako je sve više i više studija o enteogeničnim biljkama završeno s pozitivnim ishodom.

Zajedno s još nekoliko sličnih harmala-alkaloida koji se mogu naći u B. Caapi, harmalin je mono-amino oksidaza inhibitor. Mono-amino oksidaza (MAO) je enzim u tijelu koji razgrađuje signalne tvari (kao što je serotonin). MAO inhibicija omogućuje signalnim tvarima da ostaju u sinapsama duže vremensko razdoblje. Mnogi antidepresivi djeluju na sličan način, stimulirajući receptore na ciljano područje. Međutim, alkaloidi prisutni u ayahuasci se ne mogu usporediti s antidepresivima, iako oboje imaju mogućnost utjecanja na iste receptore. Usporedba je da Caapi alkaloidi i antidepresivi imaju istu vrstu sustava za isporuku, ali različite sadržaje. Biokemijska svojstava biljaka koje se koriste u ayahuasca napitku, kao i posljedice koje uzrokuje u mnogim tjelesnim funkcijama, ostaju jedinstveni samo za ovu biljku.

Ayahuasca je dokazano neškodljiva, jer su njeni spojevi netoksični, iako postoje privremene nuspojave kao što su mučnina i vrtoglavice. Međutim, kombiniranje određenih medicinskih lijekova s MAO inhibitorima (poput onih u ayahuasci) je vrlo opasno, čak i smrtonosno u nekim slučajevima. To znači, da bi sigurno konzumirali ayahuascu, ona se ne smije kombinirati s bilo kojim kontraindiciranim medicinskim lijekovima te se onima koji pate od dijabetesa, epilepsije ili visokog krvnog tlaka savjetuje da se suzdrže od ovog tretmana. Veće ili manje neugodne nuspojave ayahuasce uvelike ovise o dozi, te manje doze za ljekovite svrhe mogu izazvati malo, ako i išta, nuspojava.

U potrazi za informacijama o ayahuasci, može se naći i negativnih članaka, poput onih koji navode događaje s nesretnim turistima koji su bivali prevareni i koji su konzumirali nešto što zapravo nije prava ayahuasca, te su imali teške ishode, pa čak i smrtne. To dovodi do straha i dezinformacija, što nije tragično samo za bolesnike i njihove obitelji, već i za zajednicu prirodne medicine koja pokušava promovirati sigurno i odgovorno korištenje prirodnih lijekova za zdravstvene beneficije i liječenje bolesti za koje konvencionalna medicina nema lijeka. Senzacionalističke naslove s neutemeljenim tvrdnjama o ayahausci napisali su ljudi bez poznavanja pravog potencijala etnobotaničke medicine i time sigurno neće pomoći oboljelima od ALS-a kao i ostalima koji traže održive mogućnosti liječenja za njihovo stanje. U nekoliko zemalja, što uključuje i Peru, Brazil te Kostariku, nudi se pravi ayahuasca tretman, od pravih sastojaka koje će pripremiti iskusni botaničari.

Jedna od prvih studija o B. Caapi provedena je 1920-ih, a uključivala je pacijente s Parkinsonovom bolešću. Pacijenti su doživjeli veliko olakšanje, ali na žalost, istraživanje je prekinuto zbog nedostatka koristi od dobitka, naime, na tvari već prisutne u prirodnim biljkama se ne može primjenjivati bilo koji patent koristan za farmaceutsku industriju.

Srećom, ayahuasca je u svom prirodnom obliku dostupna onima koji žive s dijagnozom kojoj nedostaju druge mogućnosti liječenja. Za one koji žele i mogu sudjelovati u alternativnom liječenju pomoću ayahuasce, postoji realna mogućnost za poboljšanje. Kao i u mnogim drugim slučajevima, pojedinačni rezultati će se razlikovati. B. Caapi se legalno koristi u većini zemalja na isti način kao i drugi poznati biljni lijekovi, poput recimo ginkgo bilobe i ginsenga.

Tvar poznata kao dimetiltriptamin, koja se može naći u biljkama koje se tradicionalno dodaju u ayahuasca napitak, regulirana je zakonom u nekim zemljama, no to je više nego upitno zbog ljekovite vrijednosti te tvari. Upravo ta tvar uzrokuje izmijenjeno stanje svijesti, što je vrlo često pogrešno shvaćen i stigmatizirani fenomen.

Iako se dimetiltriptamin prirodno javlja u ljudskom tijelu (smatra se da ga proizvodi epifiza u mozgu tijekom faze sna), i dalje je ilegalna tvar u nekim zapadnim zemljama od 1960-ih godina, kada su zakonodavci kriminalizirali mnoge tvari za koje se sumnjalo da imaju utjecaj na um, uključujući i one prirodne, a zbog raširene moralne panike u to vrijeme. Ironično, za mnoge od njih, uključujući i dimetiltriptamin, nikada nije dokazano da su nezdravi na bilo koji način, u stvari, stoljećima su bili korišteni od strane domorodaca za uspješno liječenje bolesti. Srećom, nekoliko europskih zemalja redefiniralo je svoju politiku u posljednjih nekoliko godina, uglavnom zbog povećanja svijesti i boljeg pristupa novim i nepristranim informacijama o tim biljkama, kao i istraživanjima.

Definicija ayahuasce je da je to napitak od biljke Banisteriopsis Caapi same ili od B. Caapi uz dodatak biljaka koje sadrže dimetiltriptamin. Napitak od samo biljke B. Caapi ne izaziva vizije, već ih izaziva kombinacija dimetiltriptamina iz dodanih biljaka s MAO inhibitorskim alkaloidima iz B. Caapi. Ovo stanje uma koje izaziva ova kombinacija se pogrešno označava kao halucinogeno. Za razliku od krivih predodžbi, osoba koja konzumira ovu kombinaciju ne halucinira, već doživljava sekvence vizija, odmarajući se u potpuno budnom i svjesnom stanju.

U ovome leži bit koja je mnogo puta pogrešno shvaćena: nitko ne mora uzeti veliku količinu ayahuasce za doživljavanje isključivo ljekovitih učinaka, bez vizija. Također, nekoliko medicinskih zdravstvenih prednosti može se dobiti pomoću same biljke B. Caapi, no treba napomenuti da upravo sinergističko djelovanje biljaka koje se koriste istovremeno u ayahuasci dovode do najboljih medicinskih i tjelesnih reakcija.

Ayahuasca se već učinkovito koristila za ublažavanje simptoma multiple skleroze, kod sve većeg broja ljudi u Europi, najmanje od 2006. ALS, multipla skleroza, Alzheimerova i Parkinsonova bolest imaju puno zajedničkih čimbenika, obzirom da je kod svih uključena neka vrsta degeneracija živčanih stanica, stoga je vjerojatno da ayahuasca može imati svojih dobrobiti kod svih navedenih oboljenja.

Ovaj lijek, kao i bilo koji drugi, zahtijeva poštovanje i s njime ne bi trebalo pretjerivati ili ga pogrešno shvaćati čime se uzrokuje da ljudi odbace ono o čemu nisu dovoljno educirani. Čini se da živopisne i snažne vizije koje izaziva imaju svoj korijen u prirodi, kako je to sasvim lijepo i opisao peruanski umjetnik Pablo Amaringo (1938 – 2009). To proizlazi iz jednostavne činjenice da se alkaloidi i triptamini otopljeni u napitku kombiniraju tako da utječu na receptore koji zauzvrat stimuliraju obradu memorije vezanu uz slike i riječi, a što je od važnog značaja za istraživanja Alzheimerove bolesti.

Za ayahuascu je dokazano da ne izaziva ovisnost, štoviše, ona se koristi kao pomoć pri suzbijanju ovisnosti o drogama jer je dokumentirano da ima detoksikacijski učinak koji korisnika rješava problema povezanih s apstinencijom od korištenja droga.

MAO inhibicije, između ostalog, osiguravaju apsorbiranje dimetiltriptamina koji bi se inače (bez MAO inhibicije) raspao u želucu zbog čega ne bi mogao izazvati nikakav učinak. Dimetiltriptamin je molekularno skoro identičan s navedenim psilocibinom iz istraživanja dr. Ramosa. U teoriji se pretpostavlja da je riječ o jedinstvenoj kombinaciji različitih harmala alkaloida iz B. Caapi te dimetiltriptamina iz dodatnih biljnih izvora korištenih kod ayahuasce, a koji djeluju na staničnoj razini kako bi popravili i povratili živčane stanice, stimulirali i poboljšali prijenos motoričkih neurona i zaštitili živčane i druge stanice od degenerativne štete.

U Europi je Španjolska jedna od nekoliko zemalja u kojima se ayahuasca koristi kao alternativno liječenje, a uz to je i odabrano mjesto održavanja međunarodne konferencije 2014. gdje se etnofarmakolozi, psiholozi i istraživači iz cijelog svijeta okupljaju oko teme ayahuasce i drugih enteogena.

Mnoge enteogenične biljke (i gljive), uključujući ayahuascu, uz svoju sposobnost pomaganja i obogaćivanja procesa staničnog popravka živaca i zaštite protiv oksidacije stanica, također posjeduju psihoterapeutske osobine. Suočavanje s degenerativnim bolestima je očito vrlo stresno za pacijente, a velik dio emocionalnog olakšanja, osobnog uvida i sposobnosti da se osoba bolje nosi sa svojom situacijom ostvaruje se kroz jednokratno ili opetovano doživljavanje enteogenih medicinskih biljaka ili gljiva i to u ugodnom i poticajnom okruženju, kako navodi Medicinsko sveučilište John Hopkin’s.

Mnoge organske farme Južne i Srednje Amerike uzgajaju ayahuascu za lokalnu uporabu, ali i za izvoz čime se pružaju posao i prihodi žiteljima ruralnih područja koji bi se inače borili sa siromaštvom. To također služi i kao način ponovnog povezivanja lokalnih stanovnika s njihovom kulturnom prošlosti jer je ayahuasca proglašena nacionalnom baštinom u Peruu, između ostalih zemalja.

Nekad je ova prije nepoznata medicinska biljka bila u potpunosti zanemarena, ali kako se počeo razumijevati njezin potencijal, zanemarivanje je zamijenjeno znanjem dok je znanstveni temelj vezan uz nju postao čvrst. Ljude ne bi trebalo navoditi na mišljenje da je riječ o nekoj vrsti čudotvornog lijeka, ali ako išta, može osigurati dugoročnu pomoć u obnovi funkcije tijela i uma kod ljudi s određenim neurološkim stanjima. Kao zajednica možemo svi pomoći pri informiranju ljudi na nepristran, etičan i siguran način o svim mogućim alternativnim mogućnostima liječenja.

SAŽETAK KLJUČNIH TOČAKA

Ayahuasca bi se učinkovito mogla koristiti pri liječenju ALS-a i drugih sličnih bolesti, temeljeno na činjenici da studije ukazuju na jedinstvene antioksidacijske učinke za koje se čini da štite moždane i živčane stanice, ciljaju na motoričke neurone kroz jedinstven biokemijski transportni sustav i da, uz druge molekularno slične supstance koje se također javljaju prirodno, stimuliraju neurogenezu, odnosno, razvoj novih moždanih i živčanih stanica. U studiji je otkriveno da reducira simptome pacijenata koji boluju od Parkinsonove bolesti, a sve neurodegenerativne bolesti dijele zajedničku osnovu zbog čega je vrlo vjerojatno da će nešto što poboljšava stanje A također biti korisno za gotovo povezano stanje B.

Također, ovo je temeljeno na vjerodostojnim osobnim iskustvima ljudi koji su koristili ayahuascu za ublažavanje simptoma multiple skleroze (ponovno – uobičajeni temelj za neurodegenerativne bolesti), dokumentaciji u knjigama o ayahuasci i opisima iz rane faze manjeg poboljšanja osoba koje boluju od različitih tipova ALS-a koji sada sudjeluju u projektu liječenja i koji su već neko vrijeme koristili ovaj lijek.

U dogledno vrijeme, ayahuasca i drugi enteogeni mogu i hoće dobiti kredibilitet i usklađivanja koje doista zaslužuju te donijeti nove mogućnosti osobama koje žive s bolestima kojima manjkaju uobičajene opcije liječenja. U međuvremenu, ove medicinske biljke ostaju na raspolaganju u svrhu osobne individualne procjene osobama koje odaberu istraživanje ove opcije. U odnosu na medicinska stanja spomenuta u ovom tekstu, ove bi biljke mogle u budućnosti igrati ulogu kao moćno oruđe za obrtanje napredovanja ALS-a i vezanih bolesti.

 

Izvor: WakeUpWorld