Os Uma

Oumuamua, misteriozni objekt iz drugog solarnog sustava koji nam je prošle godine bio u posjeti i dalje privlači pažnju, ne samo stručnjaka već i šire javnosti. Po nekim svojim obilježjima to nebesko tijelo se ne uklapa u poznate matrice te zbunjuje znanstvenike, a po medijima se prenose pretpostavke, čak i tvrdnje koje graniče sa znanstvenom (i drugom) fantastikom.

Nebesko tijelo otkriveno 19. listopada na snimkama opservatorija Pan-STARRS, a za koje će se naknadno utvrditi da je snimljeno sa istog mjesta i prethodne noći, kao i još 14. listopada s teleskopa Catalina Sky Survey, kada se od Zemlje nalazio na svega 0,162 astronomske jedinice, prvo je smatrano (međuzvjezdanim) kometom, i shodno tome ponijelo oznaku C/2017 U1 (PANSTARRS), a nakon što nije primijećena kometska aktivnost, po prvi put u povijesti, ova oznaka je zamijenjena asteroidnom u A/2017 U1.

Na koncu je Međunarodna astronomska unija, kada više nije bilo sumnje da nebesko tijelo dolazi iz međuzvjezdanog prostora, uvela i novu kategoriju I, te je dobilo punu zvaničnu oznaku 1I/2017 U1 (ʻOumuamua), sa mogućnošću da se ravnopravno označava sa 1I, 1I/2017 U1, 1I/ʻOumuamua, te je dopustila i da se odmah imenuje od strane pronalazača. Odabrano je ime ʻOumuamua, što na havajskom jeziku, ako je vjerovati, u slobodnom prijevodu znači izviđač. Oznaka 1I govori da je ovo prvi otkriveni objekt u klasi međuzvjezdanih malih tijela, kao što je to slučaj sa Halleyjevim kometom (1P/Halley) u klasi (kratko-)periodičnih kometa .

Danas se zna da je ʻOumuamua u Sunčev sistem duboko zaronio – 1000 AJ (astronomska jedinica = 150 milijuna kilometara) od Sunca – prije više od jednog vijeka, ali je uočen tek 19. listopada 2017. Posljednji put je promatran 2. siječnja ove godine kada je imao magnitudu od samo 27 m da bi nakon toga nestao u tami svemira. Ali do tada je već bila zabilježena njegova putanja i brzina što je omogućilo da se proračuna dalje kretanje ovog tijela. Tako se zna da je nakon 3. svibnja ʻOumuamua ponovno izašao izvan Jupiterove orbite; godine 2024. ući će u Kuiperov pojas kroz koji će putovati godinu dana. 2038. dostići će razdaljinu koju je do sada prevalio Voyager, a 2196. bit će opet daleko 1000 AJ od Sunca i nastavit će se udaljavati idući ka Oortovom oblaku. Oortov oblak je oblast nastanjena kometima na samoj granici Sunčevog sustava, a prostire se na daljini od 2000 do čak 200.000 AJ.

VRSTA

To je ono što se zna. Ostaju, međutim, neka otvorena pitanja i što se ʻOumuamua više izučava to je njihov broj veći, a samo tijelo sve misterioznije.

Ono što jest neobično je ubrzanje kretanja ovog tijela. To kretanje se ne može objasniti isključivo gravitacijom. Zbog toga je jedan tim znanstvenika pretpostavio da se ne radi o asteroidu, kako je bilo prvobitno zaključeno, već o kometu. Ledena površina kometa se topi u blizini Sunca i odmah pretvara u plin koji komet ispušta poput nekog kozmičkog repa, suprotno od Sunca. Ali istovremeno taj plin, odlazeći s kometa, vrši pritisak na njega te tako utječe na njegovo ubrzanje.

To bi moglo biti dobro objašnjenje za neočekivano ubrzanje ovog tijela, ali promatranjima nije uočeno nikakvo ispuštanje prašine sa njega. Kada plin krene istjecati, on sa sobom povuče i prašinu koja je nataložena na kometu. A prašine u repu nema!

Pristalice teorije „kometa“, opet odgovaraju da se možda radi o krupnijim česticama prašine koje utječu na ubrzanje kometa, ali je njih teže vidjeti u vidljivim valnim dužinama.

Dobro, nema prašine, ali šta je s plinom? Ni on nije zapažen. To jest čudno, iako i za to postoji neko objašnjenje. Promatrači su očekivali CN plin (fenacil klorid) jer je on sjajan i lako uočljiv i upravo njega ispuštaju kometi kad se približe Suncu. Ali plin nije uočen. Možda se na ovom mjestu treba sjetiti da je ovo tijelo došlo iz drugog solarnog sustava pa da je zbog toga njegova građa manje ili više različita od građe nekog „našeg“ kometa. Pitanje je li ovo komet, i pored svih objašnjenja, ipak ostaje otvoreno.

Razmatrana je i odrazna moć tijela. Ona može astronomima reći ponešto o obliku, veličini i sastavu objekta. Ali i ovdje ovo tijelo ima iznenađenje za astronome, jer umjesto četiri očekivanih postotaka refleksije za komete, ovo tijelo ima deset. A to je neobično – mada ne i nemoguće.

Astronomi su promatrali ʻOumuamua Spitzerovim infracrvenim svemirskim teleskopom više od 30 sati. Ali, nisu otkrili ništa. Ovo tijelo je misteriozno. Ne uklapa se potpuno ni u jednu poznatu vrstu svemirskih objekata.

PORIJEKLO

Posebno je pitanje porijeklo ʻOumuamua. Jedino što se zna jest da je ʻOumuamua rođen izvan našeg solarnog sustava. Moguće je da se ovo tijelo ne uklapa u poznate sheme baš zbog toga, ali gdje je rođeno?

I tu međutim postoje neki misteriji. S obzirom da je poznata putanja ovog tijela, ili bar jedan njen dio, ona nas može odvesti do kuće ʻOumuamua. Naravno treba tražiti zvijezdu koja je u vrijeme nastanka tijela bila na njegovoj putanji.

Pronađena su četiri moguća mjesta, ali ni jedno nije idealno, jer u svakom je brzina ʻOumuamua, po urađenom modelu previsoka. Umjesto očekivanih nekoliko kilometara u sekundi izlazi da se ʻOumuamua kretao brzinom od preko 10 pa čak i cijelih 25 kilometara u sekundi. Opet, to nije nemoguće, ali je čudno i malo vjerojatno.

Razmatrala se mogućnost da je ʻOumuamua došao iz binarnog zvjezdanog sustava, ali ni u jednom od četiri spomenuta mjesta nema binarnih zvijezda.

Na kraju, misterij ostaje i sve više je znanstvenika koji razmatraju mogućnost da se radi o umjetnom objektu. To bi svakako bilo epohalno otkriće. Ali o tome više uskoro.

 

Izvor: astronomija.org