Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Pilići prikazani na naslovnoj fotografiji možda već govore sami za sebe: onaj koji se nalazi na lijevoj strani je vrsta koja se nije mijenjala selektivnim uzgojem još od 1957., srednja je vrsta ista od 1978. dok je onaj s desne strane komercijalni soj iz 2005. naziva Ross brojler 308 dok su svi iste dobi.

U posljednjih su 50 godina pilići iz uzgoja očito postali mnogo veći. Fotografija na koju vam je odmah skrenuta pažnja dolazi iz studije koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Alberta u Kanadi, a koji su uzgojili tri pasmine kokoši s različitih područja, ali na potpuno jednak način. Mjerili su se količina pojedene hrane i način rasta. Time su se mogle vidjeti razlike među pasminama bez utjecaja drugih čimbenika kao što su određeni način ishrane i korištenje antibiotika.

Uz identičnu su ishranu moderni pilići narasli i do četiri puta više od njihovih parnjaka iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Nakon 56 dana prva je pasmina (iz 50-ih) u prosjeku težila 905 grama, druga (iz 70-ih) oko 1.808 grama dok je posljednja dosegnula nevjerojatnih 4.202 grama. Martin Zuidhof, jedan od autora studije, rekao je da se to i očekivalo:

„Nismo nikada prije testirali pasminu iz 1978., ali nalazi su u skladu s onime što smo očekivali temeljem povijesne selekcije pri izboru stope rasta i učinkovitosti.“

Istraživanje je pokazalo da su posljednja desetljeća uzgoja uzrokovala rast pilećih prsa za 80% dok je prosječna dob stavljanja pilića na tržište smanjena na 47 dana u odnosu na 70 dana 1955.

Ovo je istraživanje pomoglo da sažmemo i promotrimo koje je promjene uzgoj pilića uzrokovao. Osim što su današnji pilići mnogo veći no što je to bio slučaj prije 50-ak godina, pokazalo se da današnji pilići lakše pretvaraju hranu u meso. Istraživači su, da bi to ocijenili, koristili metriku koju nazivaju „stopa pretvorbe prsa“ kojom se mjeri količina pojedene hrane u gramima u odnosu na količinu stvaranja grama mesa na pilećim prsima. Nažalost, u prethodnim se istraživanjima pokazalo da neke pasmine pokazuju povećanje problema vezanih uz kosti, srce i imunološki sustav, a koji su uzrokovani genetskim učincima i bihevioralnim razlikama kao što su ishrana i nošenje dodatne težine.

No, zašto su današnji pilići toliko veći? Zuidhov kaže da se „ako pogledate pile od prije 50 godina i ono današnje može zaključiti da nije riječ o prirodnom uzroku“ no tvrdi da steroidi, hormoni ili umjetna sredstva za povećanje nisu uzrok. Kaže da se sposobnost uzgoja većih pilića svodi na brzinu reprodukcije neke životinje.

„Dok krava može imati jedno tele godišnje, kokoši mogu stvoriti oko 120 pilića koji su sposobni za razmnožavanje nakon 25 tjedana. Uzgoj najvećih u skupini brzo rezultira punašnijim pilićima.“

Dok se 60-ih godina prošlog stoljeća u prosjeku konzumiralo oko 16 kg piletine po osobi, danas to iznosi 38 kg, a uz to potrošnja pilećeg mesa nadmašuje potrošnju svinjskog ili goveđeg što uzgajivače dodatno motivira da stvaraju i uzgajaju veće piliće. To je rastući trend koji za sada ne pokazuje znakove stagnacije ili opadanja, a ako se naša ljubav spram piletine nastavi, možemo očekivati samo još veće primjerke.