Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Brinete li o tome jedete li GM hranu? Jeste li znali da oznaka „certificirano organsko“ ne jamči i da hrana ne sadrži GMO? Genetski modificirani sastojci se još od 2002. nalaze u certificiranim organskim namirnicama i nije riječ o grešci u pisanju. Čini se da smo već neko vrijeme dio najvećeg eksperimenta u ljudskoj povijesti.

Testiranje koje su provele neprofitne organizacije je pokazalo da veći dio pakirane hrane koja se obično označava kao „prirodna“ sadrži znatnu količinu genetski modificiranih sastojaka. Pokazalo se da je riječ „prirodno“, zahvaljujući nedostatku pravne definicije, postala velika zabluda kojom se zavaravaju potrošači. Društvo potrošača je u SAD-u provelo istraživanje nad više od 80 različitih prehrambenih artikala koji su sadržavali kukuruz ili soju kako bi se utvrdilo jesu li oznake o prisutnosti ili nedostatku GMO-a u tim namirnicama točne.

Otkriveno je da su namirnice koje su označavane kao one koje ne sadrže GMO ili su označene kao „organske“ ne sadrže GM kukuruz ili soju (ili ih sadrže u količini koja je unutar zakonskih granica) dok je gotovo sva hrana označena kao „prirodna“ ili kao ona kod koje nije izričito navedeno da ne sadrži GMO, u stvari sadržavala znatnu količinu GMO sastojaka. Takvi su sastojci pronađeni u žitaricama, čipsevima, pa čak i u dojenačkim formulama.

Ukoliko ste uspjeli do sada proživjeti život bez da ste se susreli s ovim pojmom, ponovit ćemo što je GMO. Ova se kratica odnosi na genetski modificirane organizme koji su namjerno stvoreni mijenjanjem genetskih sastojaka biljke ili životinje na način koji se nikada ne bi javio prirodno. Veći dio GMO usjeva koji se danas nalaze na tržištu je genetski proizveden kako bi stvorio vlastite pesticide i/ili podnio herbicide koji bi ga inače ubili.

Korištenje GM sjemenja je tijekom posljednja dva desetljeća u porastu što je dovelo do deseterostrukog povećanja korištenja glifosata, sredstva za uništavanje korova, a koji je poznatiji pod nazivom Roundup, a proizvodi ga tvrtka Monsanto koja također proizvodi i GM sjemenje. Razlog tome je taj što su uobičajeni herbicidi neučinkoviti kada su u pitanju GM usjevi.

Tvrtke koje proizvode GM usjeve kažu da su oni sigurni za konzumaciju iako nikada nisu provedena testiranja o njihovoj neškodljivosti za ljude unatoč velikom broju istraživanja koja su GMO povezala sa zdravljem ljudi i životinja, te zagađenjem i nanošenjem štete okolišu. Za sada je međunarodna koalicija znanstvenika priznala samo da u znanstvenoj zajednici postoji manjak konsenzusa o sigurnosti genetski modificirane hrane. Ali, to znamo i sami.

Tvrdnje proizvođača o tome da je njihov proizvod lišen ili nije lišen genetski modificiranih sastojaka nisu temeljene na nekoj standardiziranoj definiciji te njihove izjave stoga ne zahtijevaju neovisnu potvrdu, a kad je riječ o strogim procedurama dobivanja certifikata o organskom uzgoju, on se obično odnosi na proces uzgoja hrane, ali ne i na hranu koja je rezultat tog uzgoja. Testiranje organskih sastojaka se ne provodi, pa postoji mogućnost  GM kontaminacije do koje može doći na neki od prirodnih načina, primjerice, putem unakrsnog oprašivanja između GM usjeva i onih koji nisu GM, od tragova GM sastojaka u hrani za životinje ili putem sjemenja koje putuje nošeno vjetrom ili pticama selicama koje se gnijezde u tlu.

Dakle, kupovina „GMO free“ namirnica nije nipošto u potpunosti sigurna i potrebno je biti oprezan pri odabiru takve hrane. Kupnja proizvoda koji su posebno označeni kao oni koji ne sadrže GMO i koji su provjereni od strane nezavisnih udruga/projekata koje se time bave je možda jedan korak bliže sigurnijoj ishrani jer je proces certificiranja koji se odvija u pozadini možda najbolji način kojim ćete moći biti sigurni u to da konzumirate namirnice koje nisu kontaminirane GM sastojcima (iako nisu svi proizvodi označeni kao oni koji ne sadrže GMO ujedno i organski proizvodi, pa je oznaka o takvom proizvodu još jedan pokazatelj sigurnosti).

Dodatne oznake koje se često nalaze na proizvodima ponekad njega označavaju kao „prirodnog“, „certificirano humanog“, „vegetarijanskog“ ili „lokalno uzgojenog“ nisu izravno povezane s time je li riječ o GM proizvodu. Proizvođač/dobavljač je dužan naglasiti način i mjere koje su poduzete da bi mogao na svoj proizvod staviti oznaku o tome da je riječ o onome koji ne sadrži GMO kao što su GMO ispitivanja, sljedivost porijekla i neovisne revizije.

Ukoliko se na proizvodu nalazi naljepnica koja označava da je riječ o artiklu koji ne sadrži GMO, a uz to je riječ i o organski uzgojenom proizvodu, teško ga je nadalje usporediti s certificiranim organskim proizvodom zbog manjka programa certifikacije koji se uz to veže. Na kraju, u svijetu u kojem je nastala velika zbrka oko određivanja takvih namirnica, možemo se oslanjati na „časnu riječ“ proizvođača koji time tvrdi da je cijeli proces bio lišen GM sastojaka.