Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Svatko tko je pokušao upozoriti javnost na opasnosti od GMO-a je postao meta Monsantovih znanstvenih plaćenika, a metode su razne te uključuju znanstveni i medijski progon, te postavljanje Monstanto plaćenika na razne vodeće pozicije u znanstvenim žurnalima i u komisijama regulatornih agencija. Cilj je gubitak kredibiliteta onih znanstvenika koji su se drznuli izaći u javnost s neoborivim dokazima, a sve kako Monsanto i njemu slični ne bi ostali bez ogromnog profita kojeg stvaraju genetski modificirani proizvodi.

Još 2012. godine objavljeni su rezultati istraživanja koje je trajalo dvije godine, a tijekom kojih su štakori hranjeni ili s genetski modificiranim kukuruzom, kultiviranim sa ili bez herbicida Roundup, te sa samim navedenim herbicidom u razinama koje se dopušteno nalaze u vodi za piće ili na usjevima u SAD-u. Istraživanje su provodili istraživači Odbora za istraživanje i neovisne informacije o genetskom inženjeringu (CRIIGEN) na čelu s francuskim profesorom Gilles-Eric Séralinijem, a otkrivene su činjenice trebale alarmirati svijet i natjerati znanstvenu zajednicu na korjenite promjene u pogledima na GMO. Umjesto toga, Séralini je doživio samo klevete i sudske tužbe, no istina se ne može pobiti i ona polako, ali sigurno izlazi na vidjelo.

Nakon što je istraživanje objavljeno u medijima i nakon što je dobilo značajan publicitet, istraživački se tim našao na meti raznih kvazi znanstvenih ustanova na čelu s Monstantom, te je njihov rad proglašen plagijatom, ne regularnim, krivo dizajniranim i kao takav je uklonjen iz znanstvenog žurnala Food and Chemical Toxicology. Uklonjen je nakon što je postigao pažnju javnosti i nakon što je u ovom znanstvenom žurnalu otvoreno potpuno novo i do tada ne postojeće radno mjesto – urednik za biotehnološka pitanja. Novu poziciju je zauzeo bivši Monstantov uposlenik koji je na tko zna koji način uvjerio autora časopisa na povlačenje istraživanja iz publikacije. CRIIGEN tim je uzalud tvrdio kako su pratili sve potrebne protokole, jednostavno, njihovo je istraživanje bilo previše uočljivo.

Sasvim je logično da je ova studija koja otvara oči proglašena krivom i da su joj pokušali oduzeti znanstveni kredibilitet. Naime, Monstanto je još 2004. godine proveo sličnu studiju u kojoj nije otkriveno ništa, naravno, no njihovo je istraživanje na miševima provedeno kroz svega 90 dana što je premala količina vremena u kojoj bi se mogle uočiti drastične promjene na životinjama. Stoga su Monstanto stručnjaci samo zaključili kako na životinjama nisu uočene značajne biološke promjene, a uočena su tek neka drugačija stanja, bez značajki. Séralinijeva studija je pak bila dugoročna, provodila se tijekom dvije godine u kojima su štakori, kao i kod Monstanta, bili hranjeni s GM kukuruzom NK603, sa i bez herbicida Roundup, te samim herbicidom. Rezultati govore sami za sebe: “Kod ženski, sve tretirane skupine imale su smrtnost dva do tri puta veću, i bržu nego u kontrolnoj skupini. Kod mužjaka, ove razlike su zamjećene u tri skupine. Svi rezultati su hormonalni i ovisni o spolu, a patološki profili su bili usporedivi. Ženke su gotovo uvijek razvile velike mliječne tumore, i to češće od kontrolne skupine. Hipofiza je drugi najveći organ s oštećenjima; spolna hormonalna ravnoteža je izmijenjena tretmanima GMO kukuruza i Roundupom. Kod tretiranih mužjaka, zatajenje jetre i nekroza su bile 2,5-5,5 puta veće. Ova patologija je potvrđena optički i transmisijskim elektronskim mikroskopom. Označene i teške bubrežne nefropatije su također bile uglavnom 1,3-2,3 veće. Mužjaci su razvili četiri puta više velike opipljive tumore nego kontrolna skupina koji su se pojavili i do 600 dana ranije. Biokemijski podaci potvrdili su vrlo značajne kronične bubrežne nedostatke, za sve tretmane i oba spola, 76% od izmijenjenih parametara su povezani s bubrezima. Ovi rezultati mogu se objasniti ne linearnim endokrinim – ometajućim djelovanjem Roundupa, ali i pojačanom ekspresijom transgena kod GMO-a i njegovih metaboličkih posljedica.”

Svi vodeći mediji su ovo popratili uz puno pompe, da bi nakon povlačenja istraživanja iz publikacije sve utihnulo, međutim, Séralinijevo istraživanje je ponovno publicirano u časopisu Environmental Sciences Europe što je jedva zabilježeno u medijima. Sve zajedno, istraživanje je prošlo tri rigorozne recenzije, a zaključci su ostali nepromijenjeni.

Profesor Séralini i njegov tim su doživjeli neviđen progon zbog iznošenja ovih činjenica, njihov se rad našao pod povećalom iako je daleko više detaljan i potkrijepljen od same Monstantove studije. Progon je išao tako daleko da su ih blatili i po medijima koji su u službi Monstanta. Francuski časopis Marianne je u svom članku cijeli CRIIGEN tim prozvao znanstvenim prevarantima zbog čega je prof. Séralini podigao tužbu na sudu koju je i pravomoćno dobio početkom studenog 2015. godine. Séralini je drugom tužbom ponovno dobio bitku, također u studenom 2015. na Visokom sudu u Parizu u parnici gdje se dokazalo da je nekadašnji predsjednik Francuske biomolekularne komisije, Marc Fallous, krivotvorio potpis znanstvenika čije se ime koristilo, bez njegovog saznanja i pristanka, kako bi se moglo tvrdili da su Séralini i njegovi suradnici bili su u krivu u svom istraživanju. Marc Fallous je osuđen za krivotvorenje i korištenje krivotvorinama.

Nakon tri godine, istina je nezaustavljiva, CRIIGEN istraživanje je ponovno publicirano, dobili su dvije ključne tužbe protiv onih koji su pokušali poljuljati njihov ugled, a čak tri recenzije potvrđuju nalaze istraživanja. Iako Séralinijevo istraživanje kao i brojne nezavisne studije ukazuju na opasnosti GMO-a, još uvijek se vode polemike oko sigurnosti, i zasigurno će se voditi i dalje, uz brojne zapreke i podmetanja svima onima koji izađu u javnost s nedvojbenim činjenicama o štetnosti GMO-a. To samo ukazuje na to koliko su biotehnološke kompanije, na čelu s Monsantom, spremne daleko ići kako bi diskreditirale svaku znanstvenu činjenicu koja se sukobljava s njihovom verzijom znanosti.

Izvori: GMOSeralini, The Daily Sheeple, GreenMedInfo, GMOSrealini