Os Uma
Autor: Viktor

Oduvijek me fascinirala različitost ljudi koje sam susretao u životu. Svi su na neki način divni, a ja jako volim ljude kakvi god bili. Čak i one čudne i zafrknute do bola, šašave. Možda sam trebao biti nekakav psihijatar kad mi je toliko zanimljivo promatrati ljudska ponašanja? Zanimljiviji su mi oni neki više „spaljeni“, šašavi, spontani, nego neki uštigljenci koji se ponašaju kao da su popili svu pamet svijeta i paraju oblake svojim nosom. Zato vam u ovoj temi donosim par zanimljivih, pomalo ludih, frustrirajućih ljudskih navika koje je zaista zanimljivo spomenuti.

Jedna od njih je opsesivno ažuriranje statusa na raznim socijalnim mrežama današnjice. Ovako: imamo ljude koji koriste te socijalne mreže za povezivanje, druženje, a imamo i one koji nas konstantno zasipaju stotinama informacija o sebi, od tekstualnih objava do fotografija ili ostalih načina. Mogli bismo ih nazvati dobrovoljcima za voajere. Oni moraju svima dati do znanja da jedu, gledaju film, idu na wc ili spavati. Njih vjerojatno nije briga što vi mislite o tome jer uglavnom samo žele privući pažnju na sebe. Jedni tako samo ubijaju vrijeme, dok drugi vjerojatno imaju i ozbiljan problem ovisnosti objavljivanja svega o sebi po društvenim mrežama. Najgori primjeri bi bili oni kada se jave da idu na godišnji odmor, neće ih biti par dana kod kuće, a onda (pametni kakvi jesu) još lijepo i napišu možda gdje drže rezervni ključ od kuće. Lopovi današnjice, informatički osviješteni, lijepo to pogledaju, prošetaju do tako naivno otkrivene lokacije i fino se samoposluže, na njihov račun. Onda novine počnu pisati kako je stopa kriminala u porastu i neki kvart grada dođe na loš glas bez realnog razloga. I sam se nekad uhvatim da ponekad volim tako prenijeti svoja razmišljanja, ali nastojim da to bude u što manjoj mjeri, samo kad mi je zbilja nešto dobro na umu (ili bar ja tako vjerujem).  Ipak sam i ja pomalo „žrtva“ moderne tehnologije, no barem ne pozivam lopove u svoj stan objavom da nekud odlazim na dulje vrijeme.

Sljedeća nam dolazi ta predivna navika ljudi koji vole zatrubiti sekundu nakon što se na semaforu upalilo zeleno. Oni možda vjeruju da drugi vole sjediti u automobilu i čekati na zelenom, trošiti svoje vrijeme i benzin, ili vjeruju da ste slijepac za volanom koji čeka da mu pas vodič zalaje da može krenuti. Vjerojatno vjeruju i da, ako vam ne zatrube, nećete krenuti jer su oni toliko pametniji od vas da je to čudo. Zar im ne pada na pamet da je možda ipak potreban djelić sekunde za uklanjanje noge s kočnice i premještanje iste na papučicu gasa? A vjerojatno će zakasniti pošto imaju tako zanimljiv i uzbudljiv život poput James Bonda da im je svaka sekunda bitna pa ne mogu dočekati da vi krenete brzinom svjetlosti čim se pojavi zeleno. Meni je jedan takav primjerak trubio jer sam usporio zbog velike rupe na cesti da si ne uništim vozilo. Srećom pa ja ostanem hladne glave. Ponekad čak pomišljam da ću, kada mi se nešto slično opet dogodi, ja jednostavno povući ručnu i meditirati. Osim ako nema nekih manijaka koji su spremni i na fizičke obračune, onda dam gas i begam.

Ne možemo ne spomenuti mnogima najmanje omiljenu naviku – mljackanje. Za stolom ste, u društvu, svi jedu tiho, normalno, a onda imamo pojedinca koji odzvanja mljackanjem, prevrće hranu u ustima bez ikakvoga srama, dok drugi prevrću očima. On uživa u  svom načinu žvakanja. Osim što je jako iritirajuće mnogim ljudima, ima i jedno zanimljivo istraživanje u vezi istoga koje bi bilo grijeh ne spomenuti. Naime, prema najnovijem istraživanju s jednog američkog sveučilišta, ako ne možete podnijeti mljackanje za stolom – vjerojatno ste genij. Ovo navodi na zaključak da je nesposobnost eliminiranja nebitnih, čulnih informacija česta pojava među osobama koji su kreativno nadareni poput: Charlesa Darwina, Antona Pavloviča Čehova, Marcela Prousta i drugih. Konkretno, Proust je (kako mu buka ne bi smetala dok radi) plutom obložio zidove sobe te redovito koristio čepiće za uši. S druge strane, Nikola Tesla je posjedovao izvanredan osjet sluha – imao je 13 puta osjetljiviji sluh od prosječnog čovjeka. Mogao je čuti muhu kada sleti na stol ili sat koji kuca iza zatvorenih vrata. Tko bi rekao da je navika mljackanja toliko povezana sa genijalcima i njihovim sluhom!

Evo da malo spomenemo još par kratkih navika koji se tiču isključivo muškog roda. Imalo bi se i o ženama što spomenuti, ali nije pristojno po njima, pa ćemo se držati muških. I to onih u vezama ili braku.

Podignuta daska na wc školjki. Ukoliko vaš muškarac to uporno radi, njemu jednostavno više odgovara da je u pravu nego da bude sretan i zbog toga će trpiti i vaša svakodnevna prigovaranja. Muškarac koji otvora vrata od automobila ili stana prava je rijetkost, ali ukoliko to ne radi, ne znači da nije pažljiv. Samo jednostavno nije romantičan. Čačkanje nosa je zaista ružna navika, a može ukazati na činjenicu da dotični muškarac ne drži do svoje higijene. Ono što je još gore, on uopće ne razmišlja kako njegovo ponašanje i navike utječu na vas. Grickanje noktiju je navika koja otkriva nesigurnost, nervozu i stres. Tome su skloni muškarci koji imaju problema sa sobom i svojim emocijama, te se teško nose sa stresom. Muškarci koji, prilikom ispijanja bezalkoholnih pića, uživaju u  tome da grizu led vam poručuju da su snažni alfa mužjaci.

Ima još puno stvari o kojima bi se dalo razglabati, o raznim ludim navikama, no i te navike su nešto što nas čini takvima kakvi jesmo. Ok, onih najgorih i zaista iritirajućih bismo se možda mogli riješiti. No ukoliko je nešto što nije tako strašno možda ne moramo skakati za vrat nekome. Osim kod mljackanja. Ali, kao što kaže ono istraživanje, ukoliko vam smeta, znači da ste genijalci. Mljackavci, čuvajte se genijalaca!