Iskrivljeni značaj Međunarodnog dana žena

Os Uma
Autor: Irena Dujmušić

Prije više od 150 godina, žene zaposlene u industriji su se udružile i protestirale zbog ne ravnopravnosti, tražeći bolje radne uvjete, plaće i pravo glasa. Protesti su se nastavili i idućih godina, da bi se na koncu ustanovio Međunarodni dan žena, kojim se slave ekonomska, socijalna i politička dostignuća žena. No, slavili ili ne, bit obilježavanja ovog datuma se potpuno izgubila, a jednakopravnost žena postoji i dalje samo na papiru.

Popularno zvan 8.mart, Međunarodni dan žena se malo gdje obilježava kao praznik, gledajući na to tek kao na tekovinu komunizma i socijalizma, no bit je sasvim drugačija. Obilježavanjem ovog datuma pokušava se upozoriti svijet da jednakopravnost nije postojala kao prirodno pravo, za nju su se žene morale izboriti. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, postojalo je vrijeme u kojima ženama nije priznata ista vrijednost kao i muškarcima, njihov se rad i dostignuća nisu jednako cijenila, ocjenjivane su kroz prizmu patrijahalnog društva i seksizma.

Možemo se zavaravati da danas nije tako, no na žalost, ne samo da nema pomaka, već i nazadujemo kao društvo. Pri svakom spomenu na prava žena odmah se javljaju negativne konotacije u vidu izrugivanja, sve žene koje se usude progovoriti automatski se svrstavaju u radikalne feministkinje, dok se muškarcima, koji smatraju da žene samo bez razloga dižu prašinu, plješće.

Prije svega, gledati nekoga samo kroz prizmu spolnog određenja, na koje i nismo utjecali već je priroda tako odredila, je krajnja diskriminacija u svakom pogledu. Sva su ljudska bića na svijetu jednako vrijedna i imaju jednake mogućnosti, te ih se prema tome sve treba jednako tretirati, u svakom pogledu. No, i dan danas nije tako. Čak je i gore. Primjerice, pravo glasa je ženama prvi puta omogućeno tek u nedavnoj povijesti, uvodilo se i ukidalo u različitim dijelovima svijeta, te sve do danas to pravo ne uživaju sve osobe ženskog spola.

Iako postoje neki mali pomaci, ženski se spol i dalje koristi kao objekt iskorištavanja, počevši od konzumerizma, gdje se žene koriste kao predmet marketinških kampanja. Nameće im se iskrivljena ideologija i misli kako se životne vrijednosti svode na isključivo na vanjsku ljepotu, njihov se lik koristi za poboljšanje prodaje raznih stvari vezanih, primjerice, uz automobilsku i prehrambenu industriju. Sasvim je normalno da na ogromnim plakatima diljem svijeta polugole ženske grudi stoje uz automobilske gume, dok je dojenje u javnosti i dalje skandalozno.

Farsa oko prava žena je i napredovala te su svima puna usta ravnopravnosti, u tu se svrhu kreiraju i zakoni koji određuju nužan broj žena u institucijama vlasti, kako bi se stekao privod da se napreduje s izjednačavanjem prava, no stvarnost je drugačija. Zakoni se ne poštuju, žene su i dalje većinom slabije plaćene za isto radno mjesto od svojih muških kolega. Opstanak na radnom mjestu se uvjetuje starosnom dobi povezanom s mogućim trudnoćama, cijeni se što kraće ili nikakvo korištenje porodiljnog dopusta, općenito, majčinstvo je za zaposlenu ženu većinom veliki minus te mnoge nakon poroda gube posao.

Prava žena se grubo krše i zakonima o nasilju o obitelji, čemu gotovo svakodnevno svjedočimo. Žene-žrtve psihofizičkog nasilja u obitelji su prisiljene, ako žele preživjeti, pobjeći iz vlastitog doma, dok nasilnici nastavljaju živjeti kao i ranije. Vlasti ne čine ništa kako bi zaštitile ženu, ne radi se na mjerama prevencije, strožim zakonima i efikasnom provođenju istih što rezultira sve većim postotkom nasilja u obitelji s kobnim posljedicama.

Primjera ima i previše, daleko smo svi skupa od tog stupnja svijesti o jednakosti svih ljudi, bez obzira na boju kože ili spolne odlike. Zbog toga, kao društvo, nismo u mogućnosti ni napredovati jer sve na ovom svijetu gledamo i tretiramo kao bolje ili lošije od nas samih. Ne shvaćamo da bogatstvo svijeta leži u raznolikosti svih nas, u međusobnom poštivanju i uvažavanju individualnosti, te da samo skup naših ujedinjenih različitosti može dovesti do sveukupnog blagostanja. Stoga na ovaj današnji dan zapravo i nema razloga za slavlje, na žalost, jedino se možemo prisjetiti kako su jednom neke hrabre žene pokrenule borbu za jednaka prava koja su im protuprirodno oduzeta i da ta borba još uvijek traje.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s