Os Uma
Piše: Irena Dujmušić

Celijakija je probavni poremećaj koji se događa genetski osjetljivim ljudima pri konzumaciji pšenice, raži i ječma, odnosno kod uzimanja sve hrane koja sadrži gluten. Za liječenje ovog poremećaja koristi se prehrana bez glutena, te se procjenjuje da je oko 80% ljudi na ovakvoj dijeti bez dijagnoze celijaklije.

Milijuni ljudi imaju ovu dijagnozu, no procjenju se da ih je isto toliko bez postavljene dijagnoze, kako navodi istraživanje klinike Mayo Clinic koja predvodi analizu stanja učestalosti. U međuvremenu, 1,6 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama je na dijeti bez glutena, iako nemaju dijagnozu celijakije, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu „American Journal of Gastroenterology“. To sugerira da je sve više ljudi svjesno opasnosti kako im hrana može naškoditi.

Istraživači su procijenili stopu dijagnosticiranih i nedijagnosticiranih celijakija na sličnim razinama prije ove studije, no ova studija definira najviše toga do sada. Koautor studije Joseph Murray , gastroenterolog klinike Mayo izjavljuje: “To je dokaz da je ova bolest česta u SAD. No ako otkrivamo jednu osobu u svakih pet ili šest osoba koje je imaju, to znači da ne radimo dobar posao otkrivanja celijakije.”

Tako su istraživači s klinike Mayo otkrili vezu između celijakije i demencije ili drugih oblika kognitivnih propadanja. Neurolog i istraživač dr. Keith Josephs ističe: „Do sada se malo znalo o povezanosti celijakije i kognitivnih propadanja. Ovo je najveći slučaj ispitivanja pacijenata koji su pokazali pad kognitivnih sposobnosti u roku od dvije godine od razvoja bolesti.“ Dodao je da nije očekivao toliko bolesnika s celijakijom koji pokazuju kognitivni pad.

Incidencija celijakije je također mnogo češća kod osoba s dijabetesom na inzulinu nego što se mislilo. Istraživanje objavljeno u „Journal of Pediatric Gastroenterology“ otkriva da 4,6% od 218 mladih pacijenata s dijabetesom ima celijakiju.

“Na temelju našeg rada ovdje, svaki od naših dijabetičara sada se pregledava za celijakiju”, kaže voditelj istraživanja dr. Steven Werlin, profesor pedijatrijske gastroenterologije na Medicinskom Sveučilištu u Wisconsinu. Mnogi pacijenti iz ove studije nisu imali očitih simptoma, izjavljuje Werlin. Njihova celijakija je dijagnosticirana uzimanjem uzoraka tkiva iz sluznice crijeva i potragom za upalama i oštećenim stanicama.

„Važno je otkriti čak i blage slučajeva celijakije, bez simptoma kod dijabetičara“ navodi Werlin. “Dijabetes s neliječenom celijakijom je teži za tretiranje, a između ostalih komplikacija, postoji povećani rizik od limfoma tankog crijeva.”

Da bi odredili učestalost celijakije kod američke populacije, istraživači su se koristili anketom koju je osmislio CDC, dizajniranom za procjenu zdravlja i prehrane kod odraslih i djece, a koja je jedinstvena po tome što kombinira intervjue i fizičke preglede.

Otkrili su da je celijakija češća kod bijele populacije. Dr. Alberto Rubio-Tapia navodi da su prethodna istraživanja u Meksiku pokazala da celijakija kod hispanske populacije može biti jednako česta kao što je to u SAD-u. “Dakle, to je nešto što se ne razumijemo u potpunosti.“, navodi dr. Rubio –Tapia. Istraživač Joseph Ricci dodaje: “Mi govorimo o tome da su ljudi genetski osjetljivi, ali zapravo je hibridizacija i genetski inženjering pšenice problem za ljudsku populaciju”.

Rezultati studije podupiru ranije procjene učestalosti celijakija u SAD-u i Europi, navode istraživači. Oni također podržavaju dokaze da je stanje daleko rijeđe kod Latinoamerikanaca i Afroamerikanaca.

Mala moćna kemikalija u pšenici poznata kao aglutinin je u velikoj mjeri odgovorna za mnoge sveprisutne, a teško dijagnosticirane, bolesne efekte pšenice. Istraživači sada otkrivaju da je aglutinin u modernoj pšenici vrlo različit od drevnih sojeva. To baca novo svijetlo o osnovnim uzrocima netolerancije na pšenicu, a posebno na činjenicu da je cijelovito zrno ili proklijala pšenica posebno zdrava jer se aglutinin nalazi i u njima i to u najvišim koncentracijama.

O uznemirujućoj činjenici da pšenica ima sposobnost proizvesti više od 23 000 proteina, a svaki od tih proteina može izmamiti antigeni odgovor, smo opširno pisali ovdje.

Autor i preventivni kardiolog dr. William Davis, izjavljuje da pšenični novi biokemijski kod uzrokuje hormonske poremećaje koji su povezani s dijabetesom i pretilosti. “Moja tvrdnja nije da je u svačijem interesu da smanji konzumaciju pšenice, moje je uvjerenje da je potpuna eliminacija u svačijem najboljem zdravstvenom interesu”, navodi dr. Davis, “Po mom mišljenju, toliko je loša pšenica postala.“

Iako prehrambena industrija naglašava zdravstvene prednosti konzumacije pšenice, postoje mnogi zdravstveni rizici povezani s potrošnjom pšenice. Mnogi se pitaju zašto i dalje postoji tako snažan naglasak na razvoj proizvoda od pšenice u cijelom svijetu, kada postoji preko 200 štetnih učinaka na zdravlje poput umanjenje neurološke vrijednosti, demencije, bolesti srca, katarakte, dijabetesa, artritisa i akumulacije masnog tkiva,te cijeli niz netolerancije i nadutosti koje doživljavaju milijuni ljudi?

Odgovor bi trebao biti poznat: profit je važniji od zdravlja.

Kako bi sačuvali svoje zdravlje i izbjegli dijagnozu celijakije ili netolerancije na gluten, probajte alternativne proizvode koji mogu uspješno, ako ne i bolje zamijeniti pšenicu. Postoje posebne forme pšeničnog brašna bez glutena, no one također kriju u sebi opasnosti, posebno opasnost od genetske modificije, stoga pažljivo birajte samo one koji potiču iz organske proizvodnje. Vaš najbolji odabir zamjenskog brašna mogao bi biti: kokosovo ili bademovo brašno, brašno od etiopske žitarice tef, proseno brašno, heljdino ili quinoa brašno. Sve ove žitarice ne sadrže gluten te su pogodne ne samo za ljude koji boluju od celijakije već i za sve one koji misle na svoje zdravlje.