Očuvani mozgovi – nude li željene odgovore?

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Čak i više od pola stoljeća nakon smrti Alberta Einsteina mi smo još uvijek u potrazi za tajnama koje su se krile iza njegove genijalnosti. 1955., gotovo odmah nakon što je preminuo, njegov je mozak uklonjen, seciran i fotografiran. Tada je to učinio patolog imena Thomas Harvey, koji vjerojatno nije imao dozvolu da to učini, ali koji je tako uspio očuvati Einsteinov mozak i utrti put drugim znanstvenicima koji su godinama kasnije pokušavali otkriti na koji je (poseban?) način funkcionirao mozak ovoga genija fizike.

Do sada su studije otkrile razne pravilnosti i nepravilnosti u Einsteinovom mozgu zbog čega su nastale mnoge teze i ideje u vezi korelacije anatomije s općom ili matematičkom inteligencijom. Pokazalo se da su područja vezana uz govor i jezik kod ovog genija bila manja dok su područja uključena u numeričke i prostorne obrade bila veća. Neke su studije pokazale i povećani broj glija stanica, onih koje okružuju neurone.

Studija objavljena 2013. u časopisu “Brain” otkrila je rezultate proučavanja Einsteinovog korpusa kalozuma što je veliki snop vlakana koji povezuju dvije moždane polutke i olakšavaju njihovu međusobnu komunikaciju. To je učinjeno pomoću nove tehnologije koja pruža veću razlučivost pri mjerenju debljine vlakana. Einstein je umro kao 76-godišnjak pa su fotografije njegovog mozga uspoređene s fMRI podacima mozga 15 muškaraca u dobi između 70 i 80 godina, a koji su također bili dešnjaci. Druga skupina mozgova je pripadala 52 muškaraca u dobi od 24 do 30 godina što je dob u kojoj mozak dobiva svoju maksimalnu težinu i  doba kad se Einstein nalazio u svojoj “godini čuda”.

einstein-mozak

Otkriveno je da je njegov korpus kalosum bio gušći u mnogim podregijama u usporedbi sa starijom kontrolnom skupinom i nešto deblji u drugim podregijama u odnosu na mlađu skupinu što sugerira da je imao bolju povezanost među područjima mozga. Je li to možda mali trag koji će nam otkriti tajne njegove intelektualne odvažnosti? Autori studije su napisali:

“Iako se inteligencija ljudskih bića ne može u potpunosti objasniti regionalnim kortikalnim količinama, naši nalazi pokazuju da je Einsteinova izvanredna kognicija bila vezana ne samo uz njegovu jedinstvenu kortikalnu strukturu i citoarhitektoniku nego je uključivala i poboljšane komunikacijske veze barem nekih dijelova njegovih dviju moždanih polutki.”

Međutim, ova studija je vršila usporedbu slika mrtvog mozga s MR mozga živih, aktivnih mozgova tako da postoje određena ograničenja vezana uz ove podatke. Autori su također napomenuli da bi zbog rezolucije MRI slike korpusa kalozuma mozgova kontrolne skupine mogle biti nešto deblje nego što je to slučaj u stvarnosti. Uz to, postoji mogućnost i da se Einsteinov mozak tijekom godina smanjio zbog čega bi razlike bile još i veće.

Očuvanje mozga genija nije nepoznanica niti nova pojava. Znanost je oduvijek željela saznati i vidjeti je li koji od njih imao posebne moći ili anatomiju mozga drugačiju od ljudi prosječne inteligencije. Jedan od poznatih, očuvanih mozgova pripadao je njemačkom matematičaru Carlu Friedrichu Gaussu, a proučavao ga je Rudolf Wagner koji je otkrio vrlo razvijene moždane vijuge što je poslužilo kao objašnjenje Gaussove genijalnosti.

Još jedan “poznati mozak” koji je bio podvrgnut ispitivanju je pripadao Vladimiru Lenjinu iako to nije učinjeno zbog njegove genijalnosti. Glavni je zaključak tog ispitivanja bio da Lenjinov mozak “nije bio ništa posebno” iako je otkriven veliki broj piramidalnih neurona.

Uz razne dijelove raznih tijela, poznatih i manje poznatih osoba, nedavno se u javnosti pojavio jedan poprilično neobičan, gladak mozak koji nema grebena niti nabora vrlo karakterističnih za ovaj organ. Riječ je o mozgu osobe koja je bila pacijent jedne ustanove za mentalno zdravlje u Sjevernoj Karolini, a koja je preminula 1970. Staklenka u kojoj se nalazi je pronađena uredno obilježena iako je medicinska dokumentacija izgubljena. Oznaka na staklenci navodi da je pacijent imao agiriju, što je nedostatak girija i sulkusa (grebeni i preklopi koje obično formira uobičajeno naborana moždana kora).

Trenutačno je najstariji i najočuvaniji ljudski mozak star 2.686 godina i otkriven je u Velikoj Britaniji. To je najstariji poznati netaknuti ljudski mozak. Vjeruje se da je očuvan zahvaljujući nizu slučajnih događaja. Pretpostavlja se da je, nakon ubojstva dotične osobe, njezina glava pala ili ubačena u poplavljenu jamu u kojoj nije bilo kisika, u okoliš koji je pogodovao očuvanju. Razlog ubojstva nije poznat iako se pretpostavlja da ubojstvo imalo ritualni ili žrtveni aspekt.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s