Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
Možda se odgovor na pitanje jesmo li sami u svemiru nalazi pred našim očima ili doslovce, unutar svake stanice našeg tijela. Sadrže li naši geni inteligentno dizajniranu „oznaku proizvođača“ ispisanu prije mnogo eona negdje drugdje u našoj galaksiji?
Dva znanstvenika u Kazahstanu vjeruju da ljudi doista u svojem genetskom kodu nose matematičku poruku i da je napredna vanzemaljska civilizacija našu galaksiju „oplodila“ vanzemaljskim signalom koji je na neki način pronašao put do Zemlje i ljudi.
Vladimir I. shCherbak s kazahstanskog Nacionalnog sveučilišta al-Farabi i Maxim A. Makikov s Astrofizičkog instituta Fesenkov pretpostavljaju da se ta matematička i semantička poruka ne može objasniti Darwinovom teorijom evolucije. Oni to nazivaju „biološki SETI“ i tvrde da je ova shema trajnija i da ima veću šansu otkriti vanzemaljski signal od prolaznog vanzemaljskog radio prijenosa.
U članku objavljenom u časopisu „Icarus“ tvrde:
„Jednom fiksiran, kod je mogao ostati nepromijenjen tijekom kozmičkih epoha; u stvari, to je najtrajnija poznata konstrukcija. Iz tog razloga ona predstavlja izuzetno pouzdano mjesto za pohranu inteligentnog zapisa. Jednom nakon što se genom prikladno prepiše, ostat će zamrznut i u stanicama potomstva, a kasnije se može dostaviti kroz prostor i vrijeme“.
Autori dalje navode da svi obrasci u genetskom kodu moraju biti statistički značajni i posjedovati inteligentne značajke u skladu s bilo kojim poznatim prirodnim procesom kako bi mogli proći test dizajnerske oznake.
Nadalje, oni tvrde da njihova detaljna analiza ljudskog genoma pokazuje cjelokupnu preciznu urednost u mapiranju nukleotida DNK kao i aminokiselina.
„Jednostavno uređenje koda otkriva ansambl aritmetičkih i ideografičkih obrazaca simboličkog jezika“, izjavili su.
Kažu da to uključuje korištenje decimalnog zapisa, logičnih transformacija i korištenje apstraktnog simbola nule.
„Ovi se temeljni obrasci točno i sustavno pojavljuju kao produkt precizne logike i netrivijalnog računarstva“, dodaju.
Ovo ih tumačenje dovodi do jednog pomalo nategnutog zaključka, a to je da se čini da je genetski kod „izumljen van sunčevog sustava prije nekoliko milijardi godina“. Ova izjava podupire ideju o panspermiji, teoriji da je Zemlja oplođena vanzemaljskim životom. Ovo je svakako nov i odvažan pristup osvajanju galaksije.
Mi toliko malo znamo o porijeklu života na Zemlji, a čak i otkriće života negdje u Sunčevom sustavu ne bi pružilo nezavisno testiranje ove ideje jer se panspermija mogla pojaviti i prirodno među planetima i mjesecima. Uz to, čak i ako će se genetski kod u konačnici smatrati otiskom vanzemaljskog Velikog stvoritelja, tada se postavlja pitanje: tko je stvorio njega?