Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Arheolozi koji su vršili iskapanja za most preko rijeke Mississippi (koji će povezivati Missouri i Illinois) ispod modernog St. Louisa otkrili su izgubljeni grad Cahokiu. Njihova otkrića upućuju na „sofisticiranu, raspršenu metropolu koja se proteže preko obiju strana Mississippija,“ izjavio je Andrew Lawler, jedan od arheologa.

U početku se za Cahokiu, koja se nalazi u blizini Collinsvillea u Illinoisu, vjerovalo da je samo „sezonski logor“, ali stručnjaci sada smatraju da je to mjesto od mnogo većeg značaja.

Lawler je napisao:

„Prije jednog tisućljeća ova je strateška točka uz rijeku Mississippi bilo bogato susjedstvo Indijanaca, postavljeno usred najveće koncentracije ljudi i monumentalne arhitekture koja je sada poznata kao Meksiko. Tada je na stotine slamom pokrivenih pravokutnih kuća, pažljivo poravnatih uz kardinalne smjerove, stajalo ondje u sjeni desetaka ogromnih zemljanih humaka flankiranih velikim ceremonijalnim trgovima.“

„Cahokia je bio jedini prekolumbijski grad sjeverno od Rio Grandea i bio je velik čak i prema današnjim europskim i srednjoameričkim standardima dok je privlačio imigrante udaljene stotinama kilometara da dođu, žive, rade i sudjeluju u masovnim ceremonijama.“

Posljednja su iskapanja otkrila dokaz o više od 500 slamnatih kuća. Na svojem je vrhuncu grad bio dom 100.000 Indijanaca. Ali Cahokiu je nedostajala gustoća majanskih ili europskih naselja – umjesto toga, čini se da se grad organizirao po uzoru na „modernu američku urbanu raštrkanost“.

Ostaci drevnog grada se mogu vidjeti na 2.000 rali velikom mjestu povijesnog iskapanja humaka Cahokia koje se nalazi nasuprot St. Louisa preko rijeke Mississippi. Ovaj grad, koji je najsofisticiranija indijanska civilizacija sjeverno od Meksika, bio je naseljen u razdoblju između 700. g.n.e. i 1400.g.n.e. i bio je poznat po svojim ručno rađenim zemljanim strukturama.

Prvobitno je stanovništvo brojalo nekoliko stotina ljudi, ali u 11. st. se taj broj popeo na nekoliko desetaka tisuća. Na svojem je vrhuncu (između 1.100. i 1.200. g.n.e.) grad prekrivao gotovo šest kvadratnih milja i mogao se pohvaliti populacijom od 100.000 ljudi.

Stanovnici su izgradili više od 120 zemljanih humaka. Očuvano ih je 68, a najveći od njih je nazvan Redovnički humak. On je svoj naziv dobio prema zajednici redovnika koji su tamo boravili neko vrijeme, nakon što su se Europljani počeli naseljavati na tom području. Iskapanja na vrhu Redovničkog humka otkrila su dokaze o velikoj građevini, vjerojatno hramu ili prebivalištu najvećeg šefa, a koja bi se vidjela diljem grada.

Arheolozi su otkrili i dodane otvore zapadno od Redovničkog humka koji su otkrili krug napravljen od drveća. Smatrajući da je njihovo postavljanje obilježavalo solsticije i ekvinocije, prozvali su to mjesto američkim Woodhengeom. Dokazi o još jednom drvenom krugu su otkriveni u blizini Humka 72 koji se nalazi južno od Redovničkog humka.

Ondje su pronađeni i ostaci muškarca, starosti oko 40 godina koji je vjerojatno bio važan vladar ovog grada. Na istom mjestu, u blizini Humka 72, također je otkriveno još 250 kostura za koje znanstvenici vjeruju da su bili žrtvovani, što temelje na znakovima ritualnih pogubljenja, načina pokapanja i ostalim čimbenicima.

Smatra se da je pad broja stanovnika započeo nakon 1.200.g, a dva stoljeća kasnije je cijelo mjesto bilo napušteno. Teorije nagađaju da su razlozi tome bile klimatske promjene, rat, bolest i suša.

Ovo se mjesto još uvijek smatra svetim, a Indijanci vjeruju da je ono izvor snažne psihičke energije. 1964. Cahokia je određen kao nacionalna povijesna znamenitost, a 1982. kao svjetska kulturna baština.