Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Neke životinjske neobičnosti ponekad djeluju kao urbane legende, ali one zaista postoje i znanstvenici su u mnogo navrata češali glavu pokušavajući odgonetnuti o čemu je točno riječ.

1. Prve se na popisu nalaze – eksplodirajuće žabe! Žabe su životinje koje se, kad se nađu u opasnosti ili suočene s borbom, često napuhnu kako bi izgledale veće i opasnije. Nakon prestanka potrebe, vraćaju se na uobičajenu veličinu. No, 2005. u Njemačkoj, u Hamburgu, dogodio se izuzetak kad je, tijekom razdoblja od nekoliko dana, eksplodiralo na tisuće žaba čiji su se neki dijelovi rasprskavali i do udaljenosti od jednog metra.

Dr. Franz Mutchsmann, veterinar iz Berlina, u vezi ovoga je osmislio teoriju prema kojoj su uzrok fenomena bile – vrane. Navodi da se jato vrana u to doba nastanio u jednom dijelu Hamburga i da su dotične žablju jetru smatrale poslasticom. Vrane bi se obrušile, svojim kljunovima probile žabu i ukrale njezinu jetru. Žabe bi se instinktivno napuhale želeći uplašiti vrane, ali s rupama koje bi im vrane ostavile na koži bi to postajalo smrtonosno jer bi pritisak kojeg bi žaba pri napuhavanju stvorila uzrokovao da se njihova utroba rasprsne prema van zbog čega bi se cijele žabe rasprsnule u komadiće.

Ovaj je fenomen dobro dokumentirana pojava, a po prvi put je zabilježena 1968. u Njemačkoj, ali i u Belgiji, Danskoj i Americi i to pretežno tijekom sezone parenja žaba. Vjeruje se da su vrane bile uspješne u izvlačenju žablje jetre upravo zbog pravog odabira vremena, kad su žabe previše zaposlene uživanjem u seksualnom činu.

2. Diljem se svijeta, s vremena na vrijeme, velike grude neidentificiranog mesa, “globsteri”, nasukaju na obalu. Vrlo često izgledaju kao životinje koje su do sada bile potpuno nepoznate, a mogu težiti i do nekoliko tona. O čemu je riječ? Često se u početku vjeruje da su to gigantske lignje ili neke druge rijetke (ili nepostojeće) morske životinje, ali objašnjenja obično nisu tako nevjerojatna.

Do danas je svaki od tih “ljigavaca” identificiran (osim ako ga voda ne bi ponovo povukla ili ako bi se dodatno deformirao na neki način) kao obično stvorenje, najčešće kit. Primjerice, jedan takav primjer otkriven je 2003. u Čileu i za njega se uspostavilo da je riječ o kitovoj koži. S obzirom da životinje u oceanu slobodno plutaju, sve što predatori i prirodan proces raspadanja ostave, biva uhvaćeno u jaku vodenu struju i izbačeno na obalu.

3. 1945. je jedan farmer, Lloyd Olsen, odlučio za večeru “žrtvovati “jednu od svojih kokoši. Nakon što joj je odrubio glavu, dogodilo se nešto neobično – ona nije umrla. Nastavila je tumarati farmom odbijajući da postane nečiji obrok. Obitelj Olsen je otkrila da kokoš, kasnije nazvana Mike, još uvijek može primati vodu i hranu putem kapaljke kroz otvor u vratu.

Kojim je to čudom Mike preživjela? Čini se da je riječ o pukoj sreći. Znanstvenici sa Sveučilišta Utah pregledali su kokoš i otkrili da je Lloyd za milimetar promašio moždano deblo zbog čega se ona, unatoč dekapitaciji, i dalje mogla kretati. Bezglava kokoš je živjela još narednih 18 mjeseci te je, na vrhuncu svoje popularnosti, svojem vlasniku donosila oko 47.500 dolara (prema današnjoj računici) mjesečno. Preminula je u ožujku 1947. od posljedica – gušenja.

4. Prije nekoliko su godina vijesti prenosile informacije o masovnim smrtima životinja, osobito onih koje su uključivale ptice. Skoro sve te smrti dobile su svoja objašnjenja (poput vatrometa koji je uzrokovao da se ptice prestraše i zalijeću u stabla), no neke od njih su ostale neobjašnjenje. Primjerice, na poluotoku Coromandel, na Novom Zelandu, tijekom noći je na obalu izbačeno na tisuće mrtvih riba hvatača, a koje nisu imale oči. U ovom slučaju nitko nije pružio zadovoljavajuće objašnjenje, a isti fenomen se ponovio i dvije godine kasnije i to na istoj plaži. Ribe su na tijelima imale neobične rane. Ovog su puta službenici zaključili da je vjerojatno došlo do puknuća ilegalne mreže za lov ribe, ali nisu rekli na koji je to način povezano s prethodnim slučajem.

5. 2003. godine mještani okruga Dowa u Malaviju pobjegli su u strahu od stvorenja kojeg su nazvali “Terorizirajuća zvijer“. Riječ je bila o životinji koja je ubila troje, a ranila šesnaestero ljudi. Stvorenje bi teško osakatilo svoje žrtve otkidajući im udove i parajući utrobu. S obzirom da većina životinja napada u samoobrani ili zbog hrane, ovo se činilo kao izuzetno neuobičajeno ponašanje.

Mještani su ga opisali kao neku vrstu velikog psa. Nekoliko je godina uhvaćena i ubijena životinja koja se slično ponašala i koja je ubila dvadesetero ljudi. Pokazalo se da je riječ o hijeni, no preživjeli su mještani tvrdili da u ovom slučaju nije riječ o hijeni jer je stvorenje, prema njihovim riječima, mnogo veće. Na žalost, odgovora i tumačenja još nema jer Terorizirajuća zvijer još uvijek nije uhvaćena.

6. Početkom ovog stoljeća su stanovnici okruga Campbell počeli viđati veliko stvorenje nalik čovjekolikom majmunu, a u susjedstvu je rastao broj mrtvih mačaka. Neki od njih su vjerovali da je riječ o Bigfootu, velikom misterioznom biću, a stvari su postale još čudnije kada je policija anonimno zaprimila i dvije fotografije neobičnog stvorenja. Susreti s ovim bićem su uskoro prestali, a fotografije nisu nikada pozitivno identificirane iako je izvršena usporedba s običnim orangutanom. Ovo objašnjenje zahtjeva dodatno, a to je – kako se orangutan uopće našao u okrugu Campbell?

Naslovna fotografija: deseci tisuća riba izbačenih na obalu u Južnoj Karolini u siječnju 2013. godine