Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Zamislite da pri buđenju otkrijete da se ne možete pomaknuti. Ležite u krevetu i trebali biste krenuti, a možete micati samo očima. Možda osjećate da se s vama u sobi nalazi još netko ili osjećate pritisak na prsnom košu zbog kojeg teže dišete i, pomalo panično, razmišljate što se dogodilo tijekom noći i  što se upravo događa. Ono o čemu je u tom slučaju najvjerojatnije riječ jest je – paraliza spavanja.

Paraliza spavanja je fenomen u kojem osoba, ili kad tone u san ili kada se budi, privremeno doživi nesposobnost kretanja, odnosno, pokretanja. To je prijelazno stanje između budnosti i spavanja kojeg karakterizira potpuna mišićna atonija (slabost mišića). Ona se često povezuje i sa zastrašujućim vizijama, poput uljeza u prostoriji na kojeg, zbog paralize, ne možete reagirati . Zbog pojave ovakvog stanja je nastao i pojam „noćna mora“.

Osjećaj potpune tjelesne neosjetljivosti tijekom paralize spavanja često je povezan i s drugim simptomima kao što su osjećaj gušenja, smanjen broj otkucaja srca, prisutnost zlonamjerne osobe u prostoriji, osjećaj povlačenja i  tako dalje. Očito je da nije riječ o vrlo ugodnom iskustvu, ali je li ovo stanje opasno? Stručnjaci kažu da nije jer je to uobičajeno ljudsko stanje. To je zaštitni mehanizam tijela koji nas sprječava da djelujemo u snu dok spavamo. Nakon što netko zaspi, blokira se slanje signala iz mozga u mišiće zbog čega osoba ne pokreće svoje tijelo dok sanja o tome. Kada paraliza traje duže od sna, kao što se ponekad i događa, dolazi do slučajeva koji su prethodno opisani.

Mnoga su istraživanja provedena vezano uz ova stanja, a u jednome od njih, koje je provedeno na Sveučilištu Waterloo u Kanadi, ispitano je 293 ljudi (uglavnom žena). Otkriveno je da kod pojave paralize spavanja većinu osoba najviše uznemire halucinacije zbog kojih se osjećaju ugroženima (kad osobe imaju nadnaravna uvjerenja vezana uz uzrok ove pojave). Osobe koje više naginju analitičkom stavu bivaju manje uznemirene nakon iskustva paralize spavanja iako dotično istraživanje nije uspjelo ustanoviti uzročnu vezu.

Procjenjuje se da se uz svako peto ovakvo iskustvo vežu halucinacije koje se skoro uvijek manifestiraju u negativnom ili zastrašujućem obliku koji se projicira na stvarnu fizičku okolinu. Vještice, demoni, lopovi, silovatelji okupiraju sobu te se ponekad i upuštaju u prijeteći razgovor s paraliziranom osobom ili ju čak „dodiruju“ na izniman način. No, možda je nemogućnost micanja i govorenja ono što nekoga u takvom trenutku najviše plaši. Dugogodišnji istraživač snova, Ryan Hurd u svojoj knjizi o savladavanju paralize spavanja primjećuje:

„Teror nije prejaka riječ koju možemo ovdje koristiti jer se čini kao da se ništa ne može poduzeti.“

Studenti sa Sveučilišta Stanford smatraju nevjerojatnima projekcije koje mozak može proizvesti i smatraju da su te halucinacije obilježile književnost i umjetnost kroz povijest, ali i da su bile poticaj za mnoge mitove i praznovjerja jer su paralizu spavanja mnoge kulture pripisivale „vražjem djelu“, vanzemaljcima i sličnome. No, navode da su takve vizije jedan od najmanje shvaćenih aspekata poremećaja spavanja i stvari vezanih uz njih te objašnjavaju proces zbog kojeg one nastaju:

„Naše su oči često otvorene, ali mi smo još uvijek uronjeni u stanje sna. Činjenica da percipiramo svoje okruženje nama omogućuje da dijelove sna projiciramo prema van, u stvaran fizički prostor. Osim toga, dio mozga koji je najodgovorniji za intenzivne emocije koje osjećamo, amigdala, već je pojačao naše stanje sna tijekom spavanja, vjerojatno pridonoseći lakoći kojom se naši strahovi i bojazni projiciraju tijekom ovih hipnagogskih halucinacija. Stoga je lako shvatiti koliko je usko paraliza spavanja vezana uz REM fazu sna u kojoj su naši snovi najslikovitiji. Kod buđenja tijekom REM faze naša se budnost s njom isprepliće na način da se REM faza u potpunosti ne gasi, pa iz toga proizlazi paraliza.“

Donedavno niste mogli dobiti mnogo korisnih savjeta vezanih uz ovo stanje, osim da se nosite s iskustvom, no danas postoje neke smjernice koje bi vam mogle biti od pomoći ukoliko se nađete u takvoj situaciji. Uobičajeni simptomi koji se inače primjećuju, a koji označavaju paralizu spavanja, su: nemogućnost pomicanja trupa ili udova na početku sna ili nakon buđenja, kratke epizode djelomične ili potpune paralize skeletnih mišića, vizualne i auditivne halucinacije, nedostatak daha (ili pritisak u prsima), zbunjenost, bespomoćnost, strah.

Ono što možete uraditi jest usredotočiti se na tjelesne kretnje. Pokušajte pomaknuti dio tijela (nožne prste, jezik i slično) kako biste se počeli i fizički razbuđivati. Oči i očni kapci obično ne bivaju paralizirani, pa se savjetuje da ih pomičete što više kako biste što prije prekinuli paralizu. Poznato je da kontrolirano disanje (pomoći će tekst Kako kontrolirati emocionalno stanje kroz disanje) može biti izvrsna tehnika opuštanja, a to vam može pomoći da povratite kontrolu. Također, pokušajte sebe zamisliti kako se krećete jer je, prema svemu sudeći, mozak ipak taj koji upravlja ovim stanjem i njega je ponajviše potrebno animirati kako bi se pokrenuo proces razbuđivanja.