Stevija – prirodni zaslađivač

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Stevia rebaudiana je južnoamerički grm koji raste u polu-sušnim područjima Brazila i Paragvaja. Listovi biljke su generacijama korišteni kao zaslađivač, izvorno od strane naroda Guarani, a u novije vrijeme se koristi u cijeloj Južnoj Americi i Aziji. Trenutno se prodaje kao dodatak hrani, a prihvaćena je kao siguran i prirodan suplement, sladilo bez kalorijske vrijednosti.

Stevija ima 300 puta veću slatkoću od šećera, i lako se miješa u hranu ili pića. Ne uzrokuje povećanje razine šećera u krvi, te je sigurna za dijabetičare. Ne izaziva karijes, podnosi temperature do 212 stupnjeva, te se s njom može i kuhati. Iako mnogi stevija ekstrakti imaju blago gorki okus koji podsjeća na sladić, brojni proizvođači tvrde da znaju kako ukloniti tu gorčinu. Taj „metalni“ okus koji ostaje u ustima nakon konzumacije ovisi o brendu raznih sladila na bazi stevije, a ukoliko konzumirate svježe lišće stevije, tog okusa neće biti.

Stevija, kao i sve druge biljke, sadrži veliki broj agenasa, uključujući razne steviozidne spojeve, rebaudiozide, glikozide i ostale sastojake kao što je voda. To sinergističko djelovanje svih ovih sastojaka čine prirodne proizvode poput bilja sposobnim za pružanje zdravstvenih prednosti s vrlo malo (ako ih ima) štetnih nuspojava. Često ti drugi “neaktivni” spojevi pružaju “zaštitu ugrađivanjem” protiv potencijalno štetnih učinaka iz aktivnih sastojaka.

Postavlja se pitanje: je li zaslađivač siguran za upotrebu s obzirom da se u njemu koristi jedna ili dvije komponente iz cijele biljke? Za sada, nitko to ne zna. U provedenoj studiji znanstvenici ističu da steviozidni spojevi i rebaudiozidi metaboliziraju na različitim nivoima, te je nemoguće procijeniti rizik od rebaudiozida tipa A od toksičnih procjena steviozida. U studiji ljudskog metabolizma, steviozidi i rebaudiozidi su imali različite farmakokinetičkih rezultate. To znači da vaše tijelo reagira drugačije na dva spoja, svaki spoj metabolizira drugačije i ostaje u vašem tijelu različito dugo.

Dakle, je li stevija sigurna zamjena za umjetna sladila? Dr. Mercola izjavljuje: “Ekstrakt napravljen od lišća biljke stevije je nesumnjivo najsigurniji zaslađivač na tržištu. Za razliku od aspartama i drugih umjetnih sladila sa svojim opasnim otrovnostima, stevija je sigurna, prirodna alternativa koja je idealna ako pazite na svoju težinu, ili ako održavate svoje zdravlje izbjegavanjem šećera.

Stevija je bogata antioksidansima te štiti od oštećenja DNA

Utvrđeno je da su ekstrakti iz lišća biljke stevija bogati antioksidansima koji sprječavaju oštećenje DNK, što je čimbenik koji dovodi do raka. Studija je objavljena u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry. Glavni autor studije, Srijani Ghanta s Indijskog Instituta za Kemijsku Biologiju u Kalkuti navodi: “Ovi rezultati pokazuju da stevia rebaudiana može biti korisna kao potencijalni izvor prirodnih antioksidansa.

U istraživanju, istraživači su koristili dvije različite kemikalije (metanol i etil acetat) da bi dobili ekstrakte iz lišća stevije. Utvrđeno je da ekstrakti sadrže niz antioksidansa, uključujući apigenin, kaempferol i kvercitrin.

Kako navodi Natural News, antioksidativno djelovanje ekstrakata ispitano je kako bi se utvrdilo koliko ekstrakta bi bilo potrebno da bi se uklonila polovica slobodnih radikala iz otopine. Za ekstrakt s metanolom, bilo je potrebno 47,66 mikrograma po mililitru, a samo 9,26 mikrograma po mililitru ekstrakta s etilnim acetatom. Kada je testiran protiv hidroksilnih radikala, iznos ekstrakta s etilacetatom pao je na 3,08 mikrograma po mililitru.

Istraživači su potom testirali sposobnost ekstrakta da zaštiti DNA od oštećenja uzrokovanih hidroksilnim radikalima. Bilo je potrebno samo 0,1 miligrama po litri etil acetata ekstrakta da bi se spriječila oštećenja DNA. Oštećenje DNA je povezano s različitim bolestima, posebno s rakom, reproduktivnim problemima i razvojnim defektima. Zaustavljanje oštećenja DNK je također ključ za dugovječnost.

Iako je stevija bila korištena desetljećima bez ikakvih izvješća o zdravstvenim problemima, FDA ju je 1991. godine označila kao “nesiguran dodatak hrani” i ograničila je njenu uporabu kao dodatak prehrani. To također stavlja ograničenja na uvoz stevije, čak su zahtijevali da izdavači knjiga recepata unište knjige u kojima se stevija spominje u receptima. FDA je navela da su “toksikološke informacije o steviji nedovoljne da pokažu njenu sigurnost.”

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2006. je zaključila, nakon detaljnog pregleda nedavnog istraživanja o steviji, da ona ne oštećuje gene ljudi ili životinja, te da se neki od toksičnih učinaka viđenih u laboratorijskim studijama ne javljaju kod živih stanica. WHO je također napomenuo da je stevija pokazala neke pozitivne učinke za bolesnike s povišenim krvnim tlakom ili dijabetesom tipa 2.

Steviju sigurno konzumiraju stotine milijuna ljudi diljem svijeta, bez ikakvih štetnih učinaka na zdravlje. U usporedbi s opasnostima od aspartama, sukraloze ili saharina i drugih kemijskih sladila, stevija je daleko bolji izbor.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s