Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Mnogi su tijekom povijesti postulirali svojstva prostora: od drevne vedske filozofije, istočnjačkog misticizma, raznih drevnih civilizacija sve do Descartesa, Einsteina, Newtona, Tesle i još mnogih drugih.

Kad biste mikroskopom promatrali sastav atoma, vidjeli biste mali, nevidljivi vrtlog s brojnim, još manjim energetskim vrtlozima koji se zovu kvarkovi i fotoni. To čini strukturu atoma. Kad bi mu se približili još i više, ne biste vidjeli ništa osim fizičke praznine. Atom ne posjeduju fizičku strukturu i sve fizičke stvari nemaju fizičku strukturu – atomi su sačinjeni od nevidljive energije, ne od opipljive tvari. A to je ono čime se pretežno bavi kvantna fizika.

Znanstvenici su vezu između energije i strukture tvari počeli istraživati početkom 19.st., otprilike u vrijeme kad se počela napuštati premisa o newtonovskom materijalnom svemiru koju je zamijenila činjenica da je tvar samo iluzija i da je sve u svemiru napravljeno od energije. Posljednje se desetljeće mogao zamijetiti trend moderne znanosti kojim se pokušava sustići drevno razumijevanje istinske prirode stvarnosti, od čega se ona sastoji i načina na koje njome možemo upravljati. Duhovni koncepti drevnog svijeta su se izravno isprepleli s današnjom znanošću, a toga su posebno svjesni kvantni fizičari kao što je to nekada znao i Nikola Tesla.

„Sva percipirana tvar dolazi iz primarne tvari ili tananosti iznad koncepcije, koja ispunjava sav prostor, akašu ili isijavajući eter koji djeluje prema životnoj prani ili kreativnoj sili, a koja poziva na postojanje u beskrajnom ciklusu svih stvari i fenomena.“ – Nikola Tesla.

U ovom Teslinom citatu vidljivo je da je bio svjestan drevnih koncepata i njihovih veza sa znanošću kojom se bavio, osobito zbog korištenja sanskrtskih riječi kao što su akaša i prana kojima je opisao silu i tvar koje postoje oko nas. Ove riječi dolaze iz Upanišada, zbirke vedskih tekstova.

Vede su zbirka spisa koja se sastoji od himni, molitvi, mitova, povijesnih događaja, znanosti i prirode stvarnosti. Stare su najmanje 5.000 godina i ne razlikuju se mnogo od drugih drevnih tekstova diljem planeta, a koji se bave istim pitanjima. Jezik koji je korišten je sanskrt i njegovi su korijeni nepoznati. Tesla je također bio povezan i sa Swamijem Vivekanandom koji je bio jedan od najpoznatijih i utjecajnih duhovnih vođa filozofije Vedante (jedna od šest škola hinduske filozofije) i joge. Vivekanandin utjecaj na Teslu je bio toliki da je on postao vegetarijanac i živio u celibatu. Tesla je nakon susreta s njime i nakon proučavanja istočnjačkog pogleda na prirodu stvarnosti počeo koristiti i sanskrtske izraze što ga je na kraju dovelo do stvaranja temelja za bežični prijenos električne energije. Umro je s idejom o skalarnoj energiji u svojoj glavi jer nije želio da ju (američka) vojska koristi u razaračke svrhe. Možda i ne čudi što nije dobio Nobelovu nagradu i što je bio ubijen, ali to je priča za neki drugi tekst i temu.

Očito je da Tesla nije bio u stanju (nažalost, niti je imao dovoljno vremena) pokazati identitet energije i materije na način na koji ih je shvatio. To je kasnije učinio Albert Einstein kad je objavio svoj rad o teoriji relativnosti koja je na Istoku, ponovno, bila poznata više od 5.000 godina. U jednom smo od prethodnih tekstova već pisali i o tome kako je predvedska Indija znala za postojanje DNK što je još jedna poveznica između moderne znanosti i nekih drevnih znanja.