Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

U ranim se poslijepodnevnim satima u listopadu 1952. na nebu iznad Olorona u Francuskoj pojavio neobičan prizor. Prema riječima očevidaca, to je bio „pamučni oblak neobičnog oblika… iznad njega, uski cilindar nagnut pod kutom od 45° koji se pomalo kretao u ravnoj liniji prema jugozapadu… vrsta bijelog dima uzdizala se iz gornjeg kraja…“.

Ispred tog „cilindra“ nalazilo se 30-ak manjih objekata za koje se, pri gledanju kroz dalekozor, pokazalo da je riječ o crvenim sferičnim oblicima okruženim žutim prstenjem.

„Ti su se „tanjuri“ kretali u parovima,“ izjavio je srednjoškolski domar Jean-Yves Prigent, „prateći obrazac koji bi se općenito mogao opisati kao kratka vrludanja. Kad bi se dva tanjura međusobno udaljila, između njih bi se pojavila bjelkasta linija koja je ličila na električni luk.“

No to je bio samo početak neobičnih događanja. Iz svih je objekata pljuštala bijela supstanca nalik na kosu koja bi se omatala oko telefonskih žica, granja i krovova. Kad bi promatrači pokupili taj materijal i uvaljali ga u oblik lopte, pretvorio bi se u želatinoznu supstancu i nestao. Jedan je od očevidaca tvrdio da je supstanca pala na njega i da se uspio osloboditi jedino rezanjem. Tvar bi se ponovno sastavila i uzašla. Gotovo identičan događaj dogodio se desetak dana kasnije u Gaillacu u Francuskoj.

Izvješća o misterioznoj „anđeoskoj kosi“ pojavljuju se s vremena na vrijeme. Laboratorijska je analiza autentičnog materijala nemoguća jer takav materijal uvijek nestane. U ljeto 1957., kad je svjedočio dotičnom fenomenu na Floridi, Craig Philips, direktor nacionalnog akvarija od 1976. do 1981., prikupio je uzorke i stavio ih u zapečaćene staklenke, ali dok je došao do laboratorija, uzoraka više nije bilo.

Anđeoska kosa ili silikatni pamuk je ljepljiva, vlaknasta tvar koja se obično javlja u vezi s viđenjima NLO-a, ali i pri izvješćima o manifestaciji Djevice Marije. Opisuje se kao paučina ili mliječ. Svoj je naziv dobila zbog sličnosti s tankom kosom ili paučinom.  Anđeoska kosa „isparava bez traga nekoliko sati nakon pojavljivanja“ (isparava ili se pretvara u pamučne rese uz neugodan miris kad se drži u ruci). Ufolozi ju najčešće nazivaju „anđeoskom kosom“, dok ju Talijani nazivaju „silikatni pamuk“, a Francuzi koriste pojam „Madonina prisutnost“.

B. V. Lyapunov, sovjetski istraživač koji je mnogo toga učinio na popularizaciji znanosti, 1967. je sa Novog Zelanda dobio uzorak „anđeoske kose“. Čvrsto zapečaćena tuba je sadržavala nepoznatu tvar koja je zauzimala otprilike 1 kubični centimetar. Fizičar L. V. Kirichenko, specijalist radiometrije, zaključio je da je riječ o

„fino fabriciranom materijalu čija su neka vlakna manja od 0,1 mikrona mjereno dijametralno. Većina je vlakana zapletena u snopove ili zasebne „niti“ dijametralnog promjera od 20 mikrona. Vlakna su izgledala bjelkasto i poluprozirno. Ne postoje poznate analogije na analiziranu tvar.“

Sumirajući proučavanje materijala, akademik I. V. Petryanov-Sokolov rekao je da „je primjerak zanimljiv kao materijal s iznimno finim vlaknima. Malo je vjerojatno da je stvoren prirodnim putem.“ Nažalost, cijela količina tvari je iskorištena tijekom istraživanja, a novi uzorci nisu prikupljeni iako je fenomen prijavljivan u još nekoliko navrata.

Prema izvješćima koja je britansko društvo za proučavanje NLO-a objavilo u kolovozu 1988., tajanstvene su paučine pale na tlo nedugo nakon NLO viđenja u sjevernom Walesu. 60-godišnja gđa Stanfield i njezina snaha su na nebu vidjele oko „20 srebrnih kuglica“ prije opažanja paučinastog materijala koji je padao na tlo.

Postoje slučajevi kad „anđeoska kosa“ pada iz vedrog neba. Stanovnici grada Montgomerya u SAD-u su 1898. izvijestili o padanju „leteće tvari nalik na leteću paučinu“. Prema svjedocima, nîti su podsjećale na neku vrstu fluorescentnih azbestnih vlakana.

10. veljače 1978. izvješteno je da je u blizini obalnog grada Samaru na Novom Zelandu tijekom dva sata padao veliki broj ljepljivih vlakana. Vlakna su izgledala „znatno finija od paučine“, no ipak vidljiva u odnosu na jasno i plavo nebo.

Postoje mnoge teorije o izvoru „anđeoske kose“ . Najčešće se spominje migracija pauka, uglavnom zbog delikatnog izgleda nalik na paučinu, no to se ne čini vjerojatnim jer se pauci ne kreću na niskim visinama, zbog goleme količine, i činjenice da bezrazložno ne stvaraju velike količine mreža. Migracije paukova odvijaju se na većim visinama iz razloga što ne mogu letjeti: oni prate toplinu do gornje atmosfere te klize koristeći prevladavajuće vjetrove. Čak i kad bi stvorili paučinu, turbulencija bi ju rastjerala. Uz to, nestaje li paučina nakon nekoliko sati ili prilikom dodira?

Druga teorija smatra da se „anđeoska kosa“ stvara u lijevcima tornada kombinacijom čestica prašine i organskog materijala, visoke struje elektrona i visoke plinske brzine. Ovo se pretvara u nîti pomoću centrifugalne sile rotirajućeg stupa zraka jer nabijene čestice imaju tendenciju formiranja dugih lanaca nîti. Nakon pada na tlo, one gube električni naboj i raspadaju se u finu prašinu.

Još jedna neobična karakteristika „anđeoske kose“ jest ta da je nestabilna poput celofana kad se izloži plamenu. Znanstvena je analiza zaključila da se ona počinje smanjivati pri izloženosti kisiku, a njezina struktura navodno sadrži silicij, magnezij, kalcij i bor. Dok su prva tri elementa uobičajena u zemljinoj kori, bor ipak nije. On se nalazi samo od 3 do 10 dijela na milijun što je relativno rijetko. Bor apsorbira neutrone i koristi se pri zaštiti i kontroli nuklearnih reakcija (to se obično pridodaje špekulacijama da je „anđeoska kosa“ nusproizvod nuklearnog pogonskog sustava).

Ostali otkriveni elementi uključuju kalij, silicij, kalcij, fosfor, aluminij, kisik, klor, željezo, sumpor, mangan kalij, natrij, cink, lantan, cezij i tricij, koji je posebno zanimljiv. Tricij je otkriven u uzorku iz Sonore, Kalifornija, prikupljenom 12. listopada 1976. Riječ je o radioaktivnom izotopu vodika koji je vrlo rijedak u prirodi. Plin tricij se koristi kako bi se poboljšao prinos nuklearnih bojevih glava, a da bi ga se dobilo u bilo kojem značajnom iznosu, potrebno ga je ručno proizvesti u nuklearnim reaktorima ili čestičnim akceleratorima. Što taj element radi u „anđeoskoj kosi“ otvoreno je špekulacijama, no zabilježeno je samo nekoliko slučajeva u kojima je „anđeoska kosa“ prijavljena kao radioaktivna.