Pojava fenomena „anđeoske kose“

Os uma
Piše: Barbara Kovačević

Na nebu iznad Olorona u Francuskoj se u ranim poslijepodnevnim satima u listopadu 1952.g pojavio neobičan prizor: „pamučni oblak neobičnog oblika…iznad njega, uski cilindar nagnut pod kutom od 45° se pomalo kretao u ravnoj liniji prema jugozapadu…vrsta bijelog dima se uzdizala iz gornjeg kraja…“, prema riječima očevidaca.

Ispred tog „cilindra“ se nalazilo 30-ak manjih objekata za koje se, pri gledanju kroz dalekozor, pokazalo da je riječ o crvenim sferičnim oblicima okruženim žutim prstenjem. „Ti su se „tanjuri“ kretali u parovima,“ izjavio je srednjoškolski domar Jean-Yves Prigent, „ prateći obrazac koji bi se općenito mogao opisati kao kratka vrludanja. Kada bi se dva tanjura međusobno udaljila, između njih bi se pojavila bjelkasta linija koja je ličila na električni luk.“

No, to je bio samo početak neobičnih događanja. Iz svih je objekata pljuštala bijela supstanca nalik na kosu koja bi se omatala oko telefonskih žica, granja i krovova. Kada bi promatrači pokupili taj materijal i uvaljali ju u oblik lopte, pretvorila bi se u želatinoznu supstancu i nestala bi. Jedan je od očevidaca tvrdio da je supstanca pala na njega i da se uspio osloboditi jedino rezanjem. Tvar bi se ponovo sastavila i uzašla.

Gotovo identičan se događaj dogodio desetak dana kasnije u Gaillacu u Francuskoj.

Izvješća o misterioznoj „anđeoskoj kosi“ se pojavljuju s vremena na vrijeme. Laboratorijska analiza autentičnog materijala (ponekad se zračna paučina pogrešno tumači „anđeoskom kosom“) je nemoguća jer takav materijal uvijek nestane. U ljeto 1957.g, kada je svjedočio dotičnom fenomenu na Floridi, Craig Philips, direktor nacionalnog akvarija od 1976. do 1981.g, je sakupio uzorke i stavio ih u zapečaćene staklenke, ali dok je došao do laboratorija, uzoraka više nije bilo.

Anđeoska kosa ili silikatni pamuk je ljepljiva, vlaknasta tvar koja se obično javlja u vezi s viđenjima NLO-a, ali i pri izvješćima o manifestaciji Djevice Marije. Opisuje se kao paučina ili mliječ. Svoj je naziv dobila zbog sličnosti s tankom kosom ili paučinom.  Anđeoska kosa „isparava bez traga nekoliko sati nakon pojavljivanja“: ona ili isparava ili se pretvara u pamučne rese uz neugodan miris kada se drži u ruci. Ufolozi ju najčešće nazivaju „anđeoskom kosom“, dok ju Talijani nazivaju „silikatni pamuk“, a Francuzi koriste pojam „Madonina prisutnost“.

B. V. Lyapunov, sovjetski istraživač koji je mnogo toga učinio na popularizaciji znanosti, je 1967.g sa Novog Zelanda dobio uzorak „anđeoske kose“. Čvrsto zapečaćena tuba je sadržavala nepoznatu tvar koja je zauzimala otprilike 1 kubični centimetar. Skupina je znanstvenika provela sveobuhvatnu analizu. Fizičar L. V. Kirichenko, specijalist radiometrije, je zaključio da je riječ o „fino fabriciranom materijalu čija su neka vlakna manja od 0,1 mikrona mjereno dijametralno. Većina je vlakana zapletena u snopove ili zasebne „niti“ dijametralnog promjera od 20 mikrona. Vlakna su izgledala bjelkasto i poluprozirno. Ne postoje poznate analogije na analiziranu tvar.“

Sumirajući proučavanje materijala, akademik I. V. Petryanov-Sokolov je rekao da „je primjerak zanimljiv kao materijal s iznimno finim vlaknima. Malo je vjerojatno da je stvoren prirodnim putem.“ Nažalost, cijela količina tvari je iskorištena tijekom istraživanja, a novi uzorci nisu prikupljeni iako je fenomen prijavljivan u još nekoliko navrata.

Prema izvješćima koja je britansko društvo za proučavanje NLO-a objavilo u kolovozu 1988.g, tajanstvene su paučine pale na tlo nedugo nakon NLO viđenja u sjevernom Walesu. 60-godišnja gđa Stanfield i njezina snaha su na nebu vidjele oko „20 srebrnih kuglica“ prije opažanja paučinastog materijala koji je padao na tlo.

Postoje slučajevi kada „anđeoska kosa“ pada iz vedrog neba. Stanovnici grada Montgomerya u SAD-u su 1898.g izvijestili o padanju „leteće tvari nalik na leteću paučinu“. Prema svjedocima, niti su podsjećale na neku vrstu fluorescentnih azbestnih vlakna.

10. veljače 1978.g je izvješteno da je u blizini obalnog grada Samaru na Novom Zelandu tijekom dva sata padao veliki broj ljepljivih vlakana. Vlakna su izgledala „znatno finija od paučine“, no ipak vidljiva u odnosu na jasno i plavo nebo.

Postoje mnoge teorije o izvoru „anđeoske kose“ . Najčešće se spominje migracija pauka, uglavnom zbog delikatnog izgleda nalik na paučinu, no to ne bi bilo razumno kada bi se pauci kretali na niskim visinama, zbog goleme količine, i činjenice da bezrazložno ne stvaraju velike količine mreža. Migracije paukova se odvijaju na većim visinama iz razloga što oni ne mogu letjeti: oni prate toplinu do gornje atmosfere te klize koristeći prevladavajuće vjetrove. Čak i kada bi stvorili paučinu, turbulencija bi ju rastjerala. I, naravno, nestaje li paučina nakon nekoliko sati ili prilikom dodira?

Druga teorija smatra da se „anđeoska kosa“ stvara u lijevcima tornada kombinacijom čestica prašine i organskog materijala, visoke struje elektrona i visoke plinske brzine. Ovo je okrenuto u niti centrifugalnom silom rotirajućeg stupa zraka jer nabijene čestice imaju tendenciju formiranja dugih lanaca niti. Nakon pada na tlo, niti gube električni naboj i raspadaju se u finu prašinu.

Još jedna neobična karakteristika „anđeoske kose“ jest ta da je nestabilna poput celofana kada se izloži plamenu. Znanstvena je analiza zaključila da se ona počinje smanjivati pri izloženosti kisiku, a njezina struktura navodno sadrži silicij, magnezij, kalcij i bor. Dok su prva tri elementa uobičajena u zemljinoj kori, bor ipak nije. On se nalazi samo od 3 do 10 dijela na milijun što je relativno rijetko. Bor apsorbira neutrone i koristi se pri zaštiti i kontroli nuklearnih reakcija (to se obično pridodaje špekulacijama da je „anđeoska kosa“ nusproizvod nuklearnog pogonskog sustava).

Ostali otkriveni elementi uključuju kalij, silicij, kalcij, fosfor, aluminij, kisik, klor, željezo, sumpor, mangan kalij, natrij, cink, lantan, cezij i tricij, koji je posebno zanimljiv. Tricij je otkriven u uzorku iz Sonore, Kalifornija prikupljenom 12. listopada 1976.g. Riječ je o radioaktivnom izotopu vodika koji je vrlo rijedak u prirodi. Plin tricij se koristi kako bi se poboljšao prinos nuklearnih bojevih glava, a da bi ga se dobilo u bilo kojem značajnom iznosu, potrebno ga je ručno proizvesti u nuklearnim reaktorima ili čestičnim akceleratorima. Što taj element radi u „anđeoskoj kosi“ je otvoreno špekulacijama, no zabilježeno je samo nekoliko slučajeva u kojima je „anđeoska kosa“ prijavljena kao radioaktivna.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s