Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Engleski kemičar i fizičar John Dalton se danas smatra „ocem“ atomske teorije, no za mnoge je osobe iznenađujuća vijest da je pojmove o atomu i relativnosti formulirao jedan indijski filozof i to gotovo 600 godina prije naše ere. Njegove su ideje razvijene u Indiji na vrlo apstraktan način i integrirane su s onima iz filozofije i teologije.

Indijci su još u vedskim vremenima (oko 3000 do 1000 g.pr.n.e.) klasificirali materijalni svijet u četiri elementa, točnije, zemlju, vatru, zrak i vodu, a njima se dodavao i peti element – eter ili akaša. Ovi su se elementi identificirali s ljudskim osjetilima percepcije: zemlja s mirisom, zrak s osjećajima, vatra s vidom, voda s okusom i eter sa zvukom. Bez obzira na pravovaljanost ovih interpretacija, ostaje istina da su Indijci još od drevnih vremena percipirali materijalni svijet kao onaj koji sadrži ove elemente.

Vjerovalo se da su svi oni, osim akaše, opipljivi te da stoga čine malene čestice tvari. Posljednja minijaturna čestica koja se nije mogla dalje podijeliti je nazvana parmanu, a to je kombinacija riječi „param“ što znači „izvan“  i „anu“ što znači „atom“. Stoga ovaj pojam ukazuje na mogućnost da su, barem na apstraktnoj razini, indijski drevni filozofi koncipirali mogućnost podjele atoma koji je, kao što to danas znamo, izvor atomske energije. Ovaj se indijski koncept atoma razvio neovisno i prije razvoja takve ideje u grčko-rimskom svijetu.

Prvi indijski filozof koji je formulirao ideje o atomu na sistematičan način je bio Pakudha Katyayana koji je živio u 6. st.pr.n.e. Njega su još od djetinjstva zanimale sićušne stvari, čestice i slično pa je stoga jednom prilikom, dok se nalazio na hodočašću u Prayagu, s ulice počeo sakupljati zrna riže koja su za sobom ostavili drugi hodočasnici. Oko njega se okupilo mnoštvo ljudi te ga je netko upitao zbog čega to radi. Odgovorio im je da se pojedinačna zrna sama po sebi čine bezvrijednima, ali da bi zbir od stotinjak zrna riže mogao činiti pristojan obrok za osobu dok bi zbir obroka mogao nahraniti cijelu obitelj. Nastavio je rekavši da je cijelo čovječanstvo sačinjeno od mnogih obitelji te stoga i jedno zrno riže vrijedi kao svo bogatstvo ovog svijeta. Od tada su ga ljudi počeli zvati Kanad jer kan na sanskrtskom jeziku znači „najmanja čestica“.

Kanada je bio prvi koji je iznio teoriju da je atom (parmanu) neuništiva čestica materije te da je, prema tome, materijalni svijet sačinjen od kana. Kad se te tvari podijele, dolazi do stanja u kojem daljnje dijeljenje nije moguće, a također je objasnio da je kan nemoguće osjetiti putem bilo kojeg ljudskog organa. Čini se da je on, kada je govorio da svaki atom ima određena svojstva koja ovise o supstanci kojoj pripada, u svojim zaključcima nadmašio razmišljanja koja su se pojavila tek stoljećima kasnije.

Nadalje, Kanada je govorio da se objekt čini težim kad se nalazi pod vodom nego kada je u zraku jer je gustoća atoma u vodi veća od njegove gustoće u zraku. Dodatna gustoća vode ima udjela u težini objekta pa stoga osjećamo samo dio njegove ukupne težine dok u zraku manja gustoća atoma rezultira manjim dijelom težine objekta kojeg preuzima zrak zbog čega osjećamo da objekt više teži u zraku nego u vodi. Ovime je Kanada svojevremeno nagovijestio Arhimedovu teoriju o tome da tijelo uronjeno u tekućinu podliježe gornjoj sili koja je silom jednaka težini tekućine koju istisne. Kanadine su ideje u sebi također imale i elemente relativnosti koje je u naše doba iznio Albert Einstein.

Vezano uz njegove ideje o atomu, Kanada je primijetio da određen, njemu svojstven, poriv tjera jedan atom da se kombinira s drugim što rezultira dwinukom, odnosno binarnom molekulom. Rekao je da ona ima svojstva koja su slična matičnim atomima i da će , u materijalnom svijetu, težiti raznim kombinacijama koje rezultiraju mnoštvom binarnih molekula, odnosno, različitim vrstama tvari. On je uz to iznio i ideju o kemijskim promjenama koje se javljaju zbog različitih čimbenika koji, prema njemu, ovise o varijacijama u temperaturi. U prilog tome je naveo primjer tamnjenja nove zemljane posude i truljenje voća kako bi ilustrirao kemijske promjene u tvari, a koje su uzrokovane toplinom. Tako su sve tvari koje postoje u svemiru, govorio je Kanada, sačinjene od atoma.

Ove su se ideje o atomima i atomskoj fizici na zapad mogle prenijeti tijekom kontakata koji su stvoreni nakon invazije Aleksandra Velikog jer su s njime došli i grčki filozofi kao što je Aristotel. Neki znanstvenici navode da su još tijekom Kanadinog života neki grčki učenjaci posjetili Indiju te su, kroz raspravu s njime, bili upoznati s ovim idejama. U svakom slučaju, postoji vrlo velika vjerojatnost da su Grci preuzeli ideje o atomima od indijskih filozofa, a samim time i mjesto u povijesti fizike.