Mlijeko – dobra ili loša namirnica?

Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Gotovo svakodnevno možemo pročitati proturječne informacije o mlijeku, jedni tvrde da mlijeko životinja nije zdravo za ljude, dok drugi tvrde da jest. Kako bi znali koja je prava istina, treba u mlijeko duboko “zaroniti”.

Činjenica je da smo svi odrasli na mlijeku. Oni koji su bili sretni su odrasli na majčinom mlijeku, oni manje sretni na kravljem, a najmanje sretni su oni koji su odrasli na mliječnim formulama. Zašto ovaj poredak? Zato jer je jedino ljudsko majčino mlijeko potpuno odgovarajuće za ljudsku djecu, kao i uostalom mlijeko svih sisavaca koje je jedinstveno i prikladno samo za njihovo vlastito potomstvo. Mlijeko sisavaca potomstvu daje tvari koja zadovoljavaju prehrambene potrebe vlastite vrste kako bi se dovršio ciklus rasta i razvoja kojeg je u početku nadzirala placenta.

Mlijeko svake pojedine vrste je jedinstveno, a u osnovi sadrži vodu, aminokiseline (proteine), ugljikohidrate (laktozu), masti i minerale. Način prehrane može utjecati na razine masnoća te nekih vitamina i minerala, no ona ne utječe na sadržaj sirutke, što iznosi oko 60% proteina u zrelom ljudskom mlijeku i 90% kolostruma.

Ljudsko majčino mlijeko je savršena hrana za djecu

Ljudsko majčino mlijeko osim osnovnih tvari sadrži i:

– kratkolančane masne kiseline koje potiču zatvaranje utrobe i tako pomažu pri zaštiti od alergija i gijardijaze, zarazne bolesti tankog crijeva koju uzrokuje jednostanični parazit Giardia lamblia
– dugolančane masne kiseline koje optimiziraju razvoj središnjeg živčanog sustava
– niz antioksidanata
– dva specijalizirana proteina (α1-antipripsin i α2-makroglobulin) koji pružaju zaštitu od gripe, parainfluence i rotavirusa
– svoj vlastiti bifidus faktor koji pojačava razmnažanje laktobacillusa, onemogućujući djelovanje E. Coli i Enterobacteriaceae, uključujući Shigellu i Salmonellu
– žučnu lipazu stimuliranu solju, koja stvara masne kiseline i monogliceride koji onesposobljuju Giardiju labliju, Entamoebu histolyticu i Trichomonas vaginalis
– niz citokina koji pokreću i potiču obranu i imaju antiupalno djelovanje na gornji dišni i gastrointestinalni trakt i stimuliraju razvoj probavnog sustava
– 20 različitih enzima koji vrše razne funkcije, uključujući biosintezu i očuvanje mliječnih sastojaka u mliječnoj žlijezdi, a također imaju i transportnu i protuzaraznu ulogu, čime se osnažuje probavna funkcija u novorođenčeta
– faktor epidermalnog rasta koji potiče intenzivniji rast i sazrijevanje fetusovog plućnog epitela, stimulira ornitinsku dekarboksilaznu aktivnost i sintezu DNK u probavnom traktu te ubrzava zarastanje rana
– gangliozide, za koje se smatra da pomažu pri zaštiti novorođenčeta od toksinima izazvane dijareje, posebno od E. coli i V. cholerae
– imunoglobuline od kojih je identificirano preko 30 njih; 18 potječu iz majčinog seruma, a ostalih ima isključivo u mlijeku, a najvažniji od njih je sIgA, kojeg ima u razinama pet puta većim od količine majčinog seruma (imunoglobulini štite sluznicu te imaju sposobnost neutralizacije bakterija i virusa; zna se da sIgA štiti od enterovirusa, virusa herpesa i Semliki Forest virusa, virusa respiratornog sincicija, rubeole, reovirusa tipa 3 i rotavirusa
– niz hormona koji vrše raznorazne funkcije
– interferon koji također ima antivirusno djelovanje
– interleukine koji su podskupina citokina, a oni jačaju imunološki sustav novorođenčeta povećavajući stvaranje antitijela
– laktoferin koji vezuje željezo i tako onemogućuje interakcije domaćina i patogena
– laktoperoksidazu koja uništava streptokoke i crijevne bakterije
– limfocite, od kojih ljudsko mlijeko sadrži oba tipa, a koji prenose dugovječna majčinska antitijela
– lizozim koji lizira bakterije kroz uništavanje stanične stijenke – u većim je količinama ima u stolici dojenih beba, pa se smatra da utječu na crijevnu floru
– makrofage koji sintetiziraju komplement, laktoferin i lizozim te obavljaju niz drugih funkcija, uključujući fagocitozu gljivica i bakterija
– nukleotide koji sačinjavaju 15-20 % ne-proteinskog dušika u ljudskom mlijeku, a oni utječu na imunološki sustav, apsorpciju željeza, crijevnu floru, lipoproteine plazme i rast crijevnih i jetrenih stanica
– oligosaharide, od kojih je identificirano preko 80, a koji onemogućuju vezivanje enteropatogena uz njihove domaćinske receptore
– kanabinoide, neuromodulatorne lipide koji novorođenče uče kako jesti stimulirajući proces sisanja. Novorođene bebe koje se doje dobivaju dozu kanabinoida koji aktiviraju glad i potiču rast i razvoj.

Brojna istraživanja ističu neophodnost i važnost dojenja, kako u nutritivnom, tako i u zdravstvenom ali i psiho-fizičkom smislu. Sadržaj majčinog mlijeka se mijenja kako dijete raste, prirodno rješavajući povećanu potrebu za više masnoće i energije. Ono se prilagođava dječjem razvojnom sustavu, pružajući pravu prehranu u pravo vrijeme. Ako se dijete razboli, ono dobiva antitijela iz mlijeka prije nego li mama zna da je bolesno. Imunološke prednosti povećavaju se tijekom druge i treće godine dojenja. Tisuće antivirusnih, antibakterijskih i protuparazitnih antitijela u mlijeku štite od raznih bolesti, a dojena djeca rjeđe obolijevaju i brže se liječe.

Dojenje je izvor utjehe, podrške i sigurnosti. Dostupna priroda majčine pozornosti zbog odnosa kod dojenja, u kombinaciji s hormonalnim prednostima dosljednog fizičkog kontakta (ljubav) pretvara se u neovisnost i sigurnost koja proizlazi iz duboko usađene privrženosti. Čvrsto povezana djeca su više osjećajna i suosjećajna, lakše se discipliniraju, imaju bolje odnose s ljudima i imaju veći IQ. To nisu djeca koja postaju nasilnici. Fizičko djelovanje dojenja zapravo promiče i poboljšava oralni razvoj i razvoj jezičnih vještina.

Postoji i dilema koliko se dugo djeca trebaju dojiti, no o tome dvojbe zapravo nema. Prema analizama znanstvenika, djecu treba dojiti čim dulje, a odbijanje od dojenja se događa većinom oko djetetove treće godine, no i to ovisi o prehrambenim i kulturnim običajima različitih naroda. Primjerice, djeca u Mongoliji se doje do 6-te godine, zbog ograničenja u nomadskom načinu života, a u siromašnijim zemljama je majčino mlijeko često jedini izvor hrane za djecu.

Mlijeko životinja – piti ili ne piti?

Ljudi su jedina vrsta sisavaca koja nastavlja konzumaciju mlijeka i nakon što su biološke potrebe za njim nestale. Zašto, nije poznato. Možda su ljudi nekada davno shvatili da se od životinja zaista sve može iskoristiti, pa tako i mlijeko. No, bez obzira na to, uvijek treba imati primarno na umu da je mlijeko jedne vrste sisavaca namjenjeno isključivo mladunčadima te vrste. To ne znači da ga niti jedna druga vrsta ne može konzumirati, već to znači samo da je sa svrhom namjenjeno samo toj vrsti i to samo u periodu ranog razvoja. Kada to imamo na umu, ako i dalje želimo konzumirati mlijeko, onda možemo izabrati između raznih vrsta mlijeka ono koje nam okusom, ali i nutritivnim sastavom najviše odgovara. Birati možemo između kravljeg, kozjeg, ovčjeg, magarećeg pa i devinog mlijeka. O nutritivnim vrijednostima većine ovih mlijeka vrlo je detaljno izneseno u članku “Vrste mlijeka i njihovi učinci na organizam“, pa nije potrebno ponavljati, a tu su također osim nutritivnih vrijednosti izneseni i za i protiv argumenti o konzumaciji mlijeka od badema, kokosa, soje ili riže.

Ono što je u mlijeku najviše problematično jest kazein. On na ljudsko tijelo djeluje jednako kao i gluten iz žitarica, odnosno, vrlo štetno. Tijekom probavnog procesa kazeina se stvara peptid koji je opijat sličan morfiju i koji stvara oksidativni stres u crijevima i krvotoku. U stanju je prijeći moždanu barijeru te se može vezati uz opioidne receptore i izazvati simptome shizofrenije, autizma te ostale probleme vezane uz neurološki razvoj. Povezan je i sa slučajevima dijabetesa tipa 1, probavnim smetnjama i bolestima srca.

No osim kazeina, treba istaknuti i to da je mlijeko životinja danas napumpano s hormonima, alergenima, anitibioticima, pesticidima, fekalijama i drugim štetnim tvarima te da se životinje koje daju mlijeko hrane sa stočnom hranom koja je genetski manipulirana. Žitarice kojima se hrane su često zaražene i mikotoksinima, sekundarnim metabolitima plijesni, što može uzrokovati akutne, pa čak i po život opasne zdravstvene nuspojave poput aflatoksikoze. I ne samo mlijeko, već i sve mliječne prerađevine. Ono što se može naći na policama trgovina gotovo i da nije više mlijeko, već otrov.

Ukoliko ste pomislili da će vas od svega spasiti pasterizacija mlijeka, onda ste u krivu, jer upravo to pospješuje rast super bakterija. Pasterizacijom se ne dobiva “mrtav” proizvod jer određene bakterije ne samo da preživljavaju pasterizaciju, nego su se u stanju i reproducirati.

Odgovoreno je i na pitanja utječe li mlijeko na povećanu stopu smrtnosti te utječe li na lomove kostiju. Na oba pitanja je odgovor da, a dolazi kao rezultat velikog istraživanja provedenog u Švedskoj. Ispitivane su dvije skupine, skupina od 61.433 žena u dobi od otprilike 39 do 74 godina starosti i skupina od 45.339 muškaraca u dobi od otprilike 45-79 godina starosti. Kao zaključak je navedeno da je visoki unos mlijeka (3 i više čaša dnevno) povezan s visokom smrtnošću u obje skupine te visokom učestalošću prijeloma kod žena. Ove nalaze su i ranije potvrdila mnoga istraživanja. Znači, kalcij iz mlijeka nije tako dobra zaštita za kosti kao što smo to mislili.

Više od 17.000 žena patilo je od neke vrste prijeloma, od toga njih 4.000 s prijelomom kuka. Žene koje su pile najmanje tri čaše mlijeka dnevno su imale 16% veću vjerojatnost da će slomiti neku kost, a 60% je imalo veću vjerojatnost frakture kuka. Također, imale su 90% veću vjerojatnost umiranja od kardiovaskularnih bolesti i 44% veću vjerojatnost umiranja od raka, u usporedbi sa ženama koje su pile samo jednu čašu mlijeka dnevno. Muškarci su također imali veći rizik od smrti i prijeloma u kombinaciji s visokom potrošnjom mlijeka, ali je razlika manje izražena nego kod žena.

I tako, lista istraživanja koja ukazuju na štetnosti konzumacije mlijeka životinja bi mogla ići unedogled, stoga se kao zaključak nameće:

Mlijeko sisavaca je zdravo, potrebno i neophodno u određenoj, početnoj fazi života.
Mlijeko sisavaca određene vrste je priroda namijenila isključivo toj određenoj vrsti kao primarnu hranu za određeni, početni period života.

S tom zaključkom u mislima, ako itko poželi i dalje konzumirati mlijeko i nakon dobi koje je odredila priroda i to od vrste koja nije vlastita, onda neka to bude barem organsko mlijeko od životinja koje se hrane samo ispašom, i to u ograničenim količinama.

Izvori: Teledisk, Natural News, Os Uma, La Chica Organica, PubMed, Collective Evolution, Natural News

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s