Lotosov porod – trend koji je u porastu

Os uma

by Barbara

Posljednjih se godina sve veći broj roditelja odlučuje za takozvani lotosov porod. Riječ je o ostavljanju pupčane vrpce netaknutom, točnije, veza između posteljice i bebe se ne prekida mehaničkim putem nego se ona ostavlja sve dok se ne odvoje na prirodan način za što je obično potrebno 2 do 10 dana.

Ova se praksa još naziva „pupčano neprekidanje“ ili „praksa pupčanog integriteta“. Beba, pupčana vrpca i posteljica se tretiraju kao jedna cjelina jer potječu iz istog staničnog izvora (jajašca i sperme) i molekularna su zajednica. Kratki lotosov porod (prekidanje pupčane vrpce 4-6 sati nakon poroda) je uobičajena praksa kod tradicionalnih primalja i autohtonih kultura dok je puni lotosov porod (neprekidanje kojim se omogućava prirodno odvajanje pupčane vrpce) praksa koja se spominje u dnevnicima ranih europskih doseljenika na zapadu. Potonji je protokol danas uobičajen u balijskim porodiljnim centrima dok je ženama u ostatku svijeta uglavnom dostupan kao informacijski izbor uz izuzetak nekoliko sveučilišnih bolnica u Australiji gdje se medicinsko osoblje profesionalno educira o ovoj praksi.

Od medicinskog se osoblja zahtijeva da slijedi protokol „pasivnog upravljanja“ trećom fazom poroda. Beba se rađa i ostaje vezana pupčanog vrpcom sve do izbacivanja posteljice nakon čega se ona kasnije nježno umota u platno ili se drži netaknutom u otvorenoj posudi pored majke dok se pupčana vrpca omotava svilenom trakom sve do bebinog pupka (u nastajanju). Ona se vrlo brzo osuši i skupi u promjeru (poput tetive) te se sama odvaja nakon nekoliko dana (ovisno o okolnim uvjetima) te za sobom ostavlja savršen pupak. Zanimljivo je napomenuti da odgođeno rezanje pupčane vrpce, čak i samo nekoliko sati nakon poroda, rezultira bržim zacjeljivanjem pupkovine.

Medicinski djelatnici i roditelji koji su proživjeli lotosovo rođenje primjećuju da su takve bebe dokazivo više opuštene i mirne te ne pokazuju uobičajen gubitak težine nakon poroda niti dolazi do pojave žutice koja se vrlo često javlja otprilike tjedan dana nakon „normalnog“ rezanja pupčane vrpce, osobito ako je ona presječena unutar jednog sata nakon poroda.

„Imunološki sustav bebe prolazi kroz ogromne promjene i to velikom brzinom nakon što se rodi. Ne ometanje volumena krvi u to vrijeme pomaže u sprečavanju budućih bolesti,“ kaže Mary Ceallaigh, 47-godišnja zagovarateljica lotosovih poroda i edukatorica babica. „I majka i beba imaju koristi od toga što se usredotoče na međusobno povezivanje umjesto na presijecanje pupkovine, presijecanje veze. Invazija na prirodni proces u slučaju zdrave majke i bebe će vrlo vjerojatno prouzročiti štetu na vidljiv ili nevidljiv način.“ Mary je pomogla pri više od 100 takvih poroda i kaže da držanje pupčane vrpce netaknutom smanjuje šanse za nastankom infekcije te omogućuje potpuni prijenos krvi iz posteljice i pupčane vrpce do bebe u vrijeme kada joj je njega najviše potrebna. Ovakvom postupku se mogu podvrgnuti i bebe rođene carskim rezom kao i one koje se prerano rode.

Također, obavljanje svakodnevnih zadataka vezanih uz bebu nakon poroda je mnogo lakše nego što se to inače zamišlja, kaže Mary i dodaje da se „pupčana vrpca obično osuši i otpadne do trećeg dana tako da se niti jedna majka ionako neće osjetiti sputanom“. Izuzetak su mjesta gdje vlada velika vlaga u zraku pa je za taj proces ponekad potrebno i desetak dana. Kada je u pitanju miris, ona kaže da je posteljica prvi dan bez mirisa dok se drugi ili treći dan pojavi lagan dašak mošusa osim u slučajevima kada se pupčana vrpca omota plastikom ili kada se posteljica drži u zatvorenom spremniku pa počne truliti umjesto da se osuši.

Prednosti ove prakse, nažalost, nisu istražene u zapadnjačkim medicinskim školama zbog uobičajene podjele između ginekologije i pedijatrije te sustava vrijednosti raspoložive medicine iako je temelj Hipokratove zakletve „ne učini štetu“. Svi su liječnici Sjeverne Amerike i Europe osposobljeni tako da aktivno upravljaju trećom fazom poroda i samo pacijent može tražiti njihovo pasivno sudjelovanje. Samo su neki od liječnika koji su se podvrgnuli prirodnom porodu i iskustvu povezivanja potvrdili svoju intuiciju i promijenili svoje razumijevanje o ovoj temi, a neki su napisali i knjige o tome.

Protokol,  koji se danas obično prati pri porodima, je započeo 1950-ih godina uvođenjem oksitoksičnih lijekova (kao što je metergin) koji se ubrizgava u majčine slabine čim se pojavi bebina glavica (kako bi se povećale kontrakcije). Minutu ili dvije nakon poroda se povlačenjem pupčane vrpce izvlači posteljica umjesto da se pasivno potakne zdrav i spontani proces treće faze poroda. Ovo aktivno sudjelovanje tako povećava stres umjesto da ga smanjuje (jer sve bebe koje nisu pod utjecajem lijeka plaču nakon što se presiječe pupčana vrpca, čak i kod pasivnih rođenja kojima upravlja primalja) dok se beba fiziološki ugrožava u vrlo osjetljivom prijelaznom trenutku. Uz to, nastaje dodatni rizik od prolapsa maternice ili zadržavanja posteljice unutar majke.

Sama posteljica je vrlo kompleksan organ za kojeg su Indijanci vjerovali da objašnjava princip Drva života što je razumljivo zbog načina na koji ona raste iz korijenja arterija i vena, a što podsjeća na deblo. Uz to, svaka posteljica sadrži određenu kalibraciju hormona i proteina koja savršeno odgovara potrebama majke i djeteta. Nakon lotosovog poroda ona je oblika srca te je vrlo gusta i završava u veličini lotosovog cvijeta. Pupčana je vrpca dužine 60 do 90 cm, vrlo je skliska i srebrnkaste boje. Nakon lotosovog poroda, ona se omota laganom i čistom svilenom ili satenskom vrpcom sve do tkanine kojom je omotana posteljica s jedne strane i do budućeg pupka s druge strane gdje se napravi jednostavan čvor.

Ukoliko ste trudni ili uskoro planirate trudnoću te želite ovakvu vrstu poroda, napominjemo da svaka majka ima zakonsko pravo da odluči o načinu na koji će to izvesti. Prvo se detaljnije informirajte o lotosovom porodu, a zatim je potrebno uljudno odbiti današnje institucionalne protokole što se radi potpisivanjem određenih dokumenata i zatražiti razgovor s liječnikom. Još jednom napominjemo da je informiranost medicinskih djelatnika o ovome vrlo niska, pa to učinite na vrijeme kako bi se, zajedno s vama, osoblje moglo adekvatno pripremiti.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s