Os Uma

Piše: Barbara Kovačević

Eksperiment slučajnosti naziva DARE (atmosferski ponovni ulazak DNK) iznjedrio je jedan od najneočekivanijih rezultata: DNK doista može preživjeti potpunu izloženost svemirskim letovima i ponovni ulazak u atmosferu! Ovi su rezultati dobiveni nakon što su na vanjsku površinu rakete stavljene molekule DNK koje su nakon povratka iz svemira ponovno prikupljene i analizirane.

Dapače, nakon podnošenja ovih ekstremnih uvjeta, DNK je još uvijek bila sposobna prenijeti svoju genetsku informaciju! Ovi rezultati nose ogromnu važnost u kontekstu porijekla života na Zemlji, ali i u potrazi za izvanzemaljskim životom u našem solarnom sustavu.

Znanstvenicima nije prva namjera bila testirati opstanak DNK tijekom svemirskih letova nego utjecaj gravitacije i njezinu sposobnost funkcioniranja. Cora Thiel, molekularna biologinja sa Sveučilišta u Zürichu je, zajedno s Oliverom Ullrichom, biokemičarem s istog sveučilišta, izvela ovaj eksperiment tijekom leta rakete Texus-49 koja je bila lansirana iz Svemirskog centra Esrange u Kiruni u sjevernoj Švedskoj.

DNK korištena u eksperimentu nije bila kromosomska DNK (vrsta koja se nalazi u ljudima i većini živih organizama i koja prenosi genetske informacije organizma novim stanicama) nego plazmidna DNK koja se inače nalazi u nekim bakterijama, ponešto je manja u veličini i djeluje pomalo drugačije od kromosomske.

„Ne možemo reći kako bi te velike kromosomske DNK reagirale u jednakim uvjetima i to bi trebalo istražiti u zasebnom eksperimentu,“ rekao je Ullrich.

U drugim se eksperimentima testirala robusnost života u svemiru. Znanstvenici su do sada desetke bakterija i drugih manjih organizama podvrgnuli simuliranom ili stvarnom izlaganju otežanim uvjetima u svemiru (izvan zaštite svemirske kapsule). Time se identificiralo pregršt organizama zvanih ekstremofili koji mogu preživjeti uvjete inače smrtonosne za većinu živih bića.

Ovim i sličnim istraživanjima se pokušava odgovoriti na pitanje može li se život u prirodi širiti od planeta do planeta putem kometa, meteorita, raketa ili drugih svemirskih objekata. Odgovor je sve bliži iako ova studija ne sugerira da DNK može preživjeti duži let kroz svemir (s obzirom da je ovaj trajao oko 3 minute), no, ipak, kako je i Ullrich rekao:

„To je samo vrlo mali korak za vrlo veliko pitanje“.