Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Astronomi s Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku (CFA) su otkrili osam novih planeta u tzv. „zoni Zlatokose“, odnosno, jedinom nastanjivom području gdje se planet može okretati oko svojeg sunca. Da bi se neki planet smatrao nastanjivim, on mora kružiti unutar udaljenosti od svoje zvijezde, a koja dozvoljava postojanje tekuće vode na površini dok zaprima otprilike jednaku količinu sunčeve svjetlosti kao i Zemlja.

Ovo otkriće udvostručuje broj malih planeta (one čiji je promjer dvaput manji od Zemljinog) za koje se vjeruje da se nalaze u nastanjivoj zoni svojih zvijezda. Među osam otkrivenih nalaze se dva planeta najsličnija Zemlji od svih dosad otkrivenih egzoplaneta, a to su Kepler-438b i Kepler-442b. Oba kruže oko zvijezda crvenih patuljaka, a koje su manje i hladnije od našeg Sunca. Orbita Keplera-438b traje 35 dana dok je Kepleru-442b potrebno 112 dana.

Kepler-438b zaprima oko 40% više sunčeve svjetlosti od Zemlje (usporedbe radi, Venera zaprima dvostruko više) zbog čega znanstvenici smatraju da ovaj planet ima 70% šanse da se nalazi u nastanjivoj zoni svoje zvijezde te jednaki postotak vjerojatnosti da je riječ o stjenovitom planetu. Kepler-442b zaprima oko dvije trećine više svjetlosti od Zemlje, a računa se da postoji 97% šanse da se nalazi u nastanjivoj zoni. Kepler-442b je za otprilike trećinu veći od Zemlje i postoji 60% šansa da je to stjenovit planet.

S obzirom da su ovi planeti premali da bi se potvrda mogla izvršiti mjerenjem njihove mase, znanstveni je tim provjere vršio pomoću računalnog programa naziva BLENDER koji se pokreće na NASA-inom super-računalu Plejada. Ova je metoda korištena i prije za provjeru nekih od najlegendarnijih otkrića teleskopa Kepler. Nakon BLENDER-ove analize, tim je narednih godinu dana proveo prikupljajući naknadna zapažanja u obliku spektroskopije visoke razlučivosti, slikanja adaptivnom optikom i pjegave interferometrije kako bi se sustav temeljito okarakterizirao.

Ova su naknadna zapažanja također otkrila da se četiri od osam novopotvrđenih planeta nalaze u sustavima višestrukih zvijezda. No, prateće su zvijezde udaljene i ne utječu značajno na njih. Kao i s mnogim ostalim Keplerovim otkrićima, javlja se problem prevelike udaljenosti što otežava dodatna očitanja. Kepler-438b je od Zemlje udaljen 470, a Kepler-442b 1.100 svjetlosnih godina.