Postajmo li sve manje inteligentni?

Piše: irena Dujmušić
Os Uma

Religija, filozofija, metafizika i znanost su se u brojnim raspravama doticali povremenih pokazatelja potpune ljudske gluposti. Ako pogledamo na brojne ratove, ubojstva, prevrate, nezgode i ostale umotvorine proizašle iz ljudske gluposti zapitati ćemo se je li moguće da ništa nismo naučili iz naše prošlosti, da opetovano ponavljamo jedne te iste greške. Umjesto da težimo ka boljem životu u skladu s prirodom i jedni s drugima, mi stremimo suprotnom, borimo se protiv prirode i jedni protiv drugih, kao da postajemo sve gluplji. Može li se za naše bezumno ponašanje pronaći znanstveni dokazi?

Prema rezultatima znanstvene studije, moguće je da ljudi postupno gube inteligenciju, odnosno, inteligencija se smanjuje kako se gubi primarna potreba za preživljavanjem. U ovom se radu tvrdi da gubimo naše intelektualne i emocionalne sposobnosti jer je zamršena mreža gena, koja našem mozgu omogućava snagu, posebno osjetljiva na mutacije – i ove mutacije nisu odabrane prema našem modernom društvu, jer nam više ne treba inteligencija da bi preživjeli.

Studija, objavljena u časopisu Trends in Genetics, navodi da je ljudska rasa izgubila evolucijski pritisak da bude pametna kad smo počeli živjeti u gustim poljoprivrednim naseljima prije nekoliko tisuća godina.

“Razvoj naših intelektualnih sposobnosti i optimizacija tisuća gena inteligencije vjerojatno se dogodio u relativno neverbalnim, raspršenim skupinama naroda prije nego su se naši preci pojavili iz Afrike”, navodi autor studije Gerald Crabtree, istraživač na Sveučilištu Stanford, te dodaje: ”Od tada je sve krenulo nizbrdo.

U takvom okruženju, inteligencija je bila presudna za opstanak, te je vjerovatno postojao ogroman selektivni pritisak koji je djelovao na gene potrebne za intelektualni razvoj, što je dovelo do vrhunca u ljudskoj inteligenciji.

Teorija nije prošla bez kritika, neki znanstvenici smatraju da umjesto teorije u kojoj se tvrdi da smo ostali bez pameti, više postoji mogućnost da su smo je razgranali na različite vrste inteligencija.

Psiholog Thomas Hills sa Sveučilišta Warwick, koji nije bio uključen u studiju misli da samo zato što ljudi imaju više mutacija u svojim genima inteligencije ne znači da su sve manje pametni kao vrsta. Umjesto toga, uklanjanje pritiska na svakoga da bude vrhunski lovac ili sakupljač je možda omogućilo da se razvije više raznolika populacija s različitim vrstama pameti.

On tvrdi: “Niste mogli naići na Stephena Hawkinga prije 200.000 godina, on jednostavno nije postojao, a sada imamo ljude njegovog intelektualnog kapaciteta koji rade neke stvari i dolaze do spoznaja koje nikada ne bi postigli u tadašnjem okruženju evolucijske prilagodbe.”

No, ne slažu se svi s poistovjećivanjem tehnološkog znanja s prirodnom inteligencijom ljudskog bića, možda naši preci nisu bili toliko “tehnološki” potkovani kao mi, no pogledamo li megalitske ostatke diljem svijeta, prastare artefakte koje zbunjuju današnje znanstvenike zbog svoje precizne izrade i softiciranosti, te ako pogledamo pradavne kalendare i pradavna astronomska znanja, vidjet ćemo da iako naši preci nisu imali Hawkinga, imali su Teslu, Newtona, Leonarda, Pitagoru, i mnoge druge osobe čija imena su odavno izgubljena no čiji su radovi ostavili traga i u našem svijetu.

Situacija – život ili smrt

Prvotni ljudi živjeli su ili umrli ovisno od njihovih prostornih sposobnosti, kao što je brzo stvaranje skloništa ili probadanje sabljastog tigra kopljem. Danas, iako gotovo svatko ima prostornu sposobnost da obavlja naoko jednostavne zadatke kao što su pranje posuđa ili košenje travnjaka, takvi zadaci zapravo zahtijevaju puno moždane snage, navode istraživači.

Za takve sposobnosti možemo se zahvaliti našim precima i vrlo pomno podešenom mehanizmu prirodne selekcije. U međuvremenu, sposobnosti igranja šaha ili pisanja poezije vjerojatno su evoluirali kao kolateralna posljedica.

No, nakon širenja poljoprivrede, kada su naši preci počeli živjeti u poljoprivrednim zajednicama, intenzivna potreba da se ti geni drže u vrhunskom stanju je počela postupno jenjavati. Studija također navodi da je malo vjerojatno da je evolucijska prednost inteligencije veća nego li je to bila u vrijeme naše prošlosti dok smo bili lovci – sakupljači.

“Lovci – sakupljači koji nisu pravilno zamislili rješenje za prikupljanje hrane ili sklonište su vjerojatno umrli, zajedno sa svojim potomstvom, dok će moderni Wall Street izvršioci koji su napravili sličnu konceptualnu pogrešku primiti znatnu premiju i biti više atraktivni. Jasno, ekstremni izbor je stvar prošlosti “, navode znanstvenici u svom radu.

Geni inteligencije

Na temelju izračuna učestalosti s kojom se štetne mutacije pojavljuju u ljudskom genomu i prema pretpostavci da je potrebno 2.000 do 5.000 gena za intelektualne sposobnosti, dr. Crabtree procjenjuje da smo u roku od 3000 godina, oko 120 generacija, svi pretrpjeli dvije ili više mutacija štetnih za našu intelektualnu ili emocionalnu stabilnost.

Također, nedavna otkrića iz neuroznanosti upućuju na to da su geni uključeni u moždane funkcije jedinstveno osjetljivi na mutacije.

Hipoteza isprva djeluje kontradiktorno. Uostalom, diljem svijeta se prosječni IQ dramatično povećao tijekom posljednjih 100 godina, fenomen poznat kao Flynn efekt. No većina tog skoka vjerojatno je posljedica bolje prenatalne skrbi, bolje prehrane i smanjene izloženosti mozga otrovnim kemikalijama.

Ovaj je njegov zaključak kontradiktoran, pogotovo kada pogledamo današnje uvjete života, od hrane, do zagađenja iz okoliša. Moguće je da je upravo tehnološki napredak doveo do tjelesnog i kognitivnog pada.

Dr. Crabtree tvrdi da je kombinacija manjeg selektivnog pritiska i velikog broja pogođenih gena nagrizla naše intelektualne i emocionalne sposobnosti. No on također navodi da je gubitak prilično spor, te vjeruje da su, sudeći prema brzom društvenom tempu otkrića i napredaka, buduće tehnologije dužne otkriti rješenja problema.

Dr. Crabtree navodi: “Mislim da ćemo znati za svaku od milijun ljudskih mutacija koje mogu ugroziti naše intelektualne funkcije i kako je svaka od tih mutacija u interakciji jedna s drugom i drugim procesima, kao i s utjecajem iz okoliša.” Također dodaje: “U to vrijeme, možda ćemo biti u mogućnosti da magično ispravimo bilo koju mutaciju do koje je došlo u svim stanicama bilo kojeg organizma na bilo kojoj razvojnoj fazi. Dakle, suroviji proces prirodne selekcije će biti nepotreban.”

Ovo razmatranje vodi zapravo ka pitanju odumire li ljudska inteligencija polako umjesto da napreduje. Oni koji prate istraživanja koja pokazuju potencijalnu štetu na ljudsko tijelo – uključujući mozak – koja nastaje uslijed djelovanja pesticida i ostalih kemikalija kojima smo sada bombardirani možda se također pitaju može li trovanje iz okoliša doslovno zaglupljivati ogroman broj ljudi u današnje vrijeme.

O našem mozgu vrlo malo znamo, znanost o mozgu i njegovim elektro bio-kemijskim procesima jako je malo ili nimalo napredovala sve do otkrića složenih elektroničkih tehnologija koje su omogućile trodimenzionalni pregled procesa unutar moždanih stanica i centara. U stvarnosti, potrebno još puno istraživanja kako bi mogli dokučiti sve misterije ljudskog mozga.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s