Za mjesec “čitatelja – urednika” piše: Krešimir Pavlović
Os Uma

Svi su čuli za laboratorijske miševe, koji su bili hranjeni Monsantovim kukuruzom kroz nekoliko mjeseci, nakon čega su razvili brojne tumore po tijelu i oštećenja unutarnjih organa; barem oni među njima koji su uopće preživjeli do kraja. Bilo je to prvo veće kliničko ispitivanje štetnosti genetski modificirane hrane za ljude, koje je probilo zaglušujuću bio-tehnološku propagandu o “prednostima” modificiranja usjeva. Ispitivanje je očito bilo malo previše uspješno, kada je trebalo svega dva telefonska poziva na Sveučilište u francuskom Caenu nakon objave studije, da profesor Gilles-Seralini koji je provodio testove dobije otkaz, rezultati budu diskreditirani u znanstvenoj zajednici, i da se dojučerašnji kolege udalje od njega.

Ali tada je duh već bio izašao iz boce. Sama studija se proširila informacijskim kanalima, pitanja su postavljana, reportaže su snimane. Tek na jesen prošle godine, bio-tehnološke interesne skupine uspjele su isposlovati da znanstveni žurnal koji je prvi objavio studiju povuče tekst iz opticaja. I opet se trud pokazao uzaludan, budući da je do tada studija već razdjeljena na barem tri internetska znanstvena open-source portala koji objavljuju radove iz raznih područja stručnog rada.

Zatim sam iskopao ispitivanje koje je ustanovilo kako glifostat (sastojak u herbicidu Roundup), potiče lučenje hormona estrogena kao i bujanje kancerogenih stanica koje okružuju žlijezde. Studija je tu ustanovila neke nenormalno visoke omjere, zapravo toliko visoke da mi nije bilo baš jednostavno prevesti ih na zdravoseljački hrvatski (‘parts per trillion’). Dovoljno je reći kako možete izbaciti iz glave predođžbu da žene prolaze promjenjiva raspoloženja kao rezultat PMS-a, i početi se privikavati na izraze tipa ”Roundup nju pere!”.

Slijedeći na redu je BT-toksin, drugi poznati član Monsantovih GMO-usjeva, danas vjerojatno još rašireniji od Roundupa. Ovaj kemijski spoj već standardno prati razne modificirane usjeve, poput uljanih i šećernih repica, pamuka, kukuruza, pšenice, ječma, soje, itd.; ali se nalazi i u “klasičnim” petrokemijskim herbicidima. Prvo kliničko ispitivanje BT-toksina na laboratorijskim miševima pokazalo je kako BT sprečava grušanje krvi, uzrokuje zatajenje bubrega, te smanjuje razine crvenih krvnih zrnaca i kisika u krvi (ovo zadnje je bilo neobično izraženo u nekim promatranim slučajevima). Drugdje su ustvrdili kako BT snižava absorbciju vitamina B u organizam, remeteći rad probavnog sustava zaduženog za to (završetak slijepog crijeva, ileum).

Jedno ispitivanje BT-toksina promatralo je ponašanje nametnika koji obično obitavaju na GM usjevima. Inače, modificirani protein je dobio svoje ime prema skraćenici za porodicu gljivica (Bacillus Thuringiensis), iz koje su reverzibilnim inžinjeringom izvukli proteine za koje su nagađali da bi mogli imati svojstva odbojna za nametnike, te ih ubrizgali u određen soj usjeva. Umjesto da takvi modificirani usjevi tjeraju nametnike od sebe, činilo se kako su ih privlačili. Digresije radi, maloprodajna i veleprodajna trgovačka statistika pokazuje kako je prodaja pesticida na američkom Srednjem Zapadu od 2010. na ovamo, porasla od 50-100%, ovisno o mjestu i vrsti usjeva koje se zaprašivalo. Znači kako su genetski modificirani usjevi s ugrađenom otpornošću na nametnike, barem 2-3 puta neučinkovitiji nego što su ih bili prezentirali farmerima na početku 21. stoljeća.

Drugdje su pak našli kako BT uništava fetalne stanice – doslovno. Nekroza tkiva bila je zabilježena već pri izloženosti uzoraka tkiva manjim količinama BT-toksina (uzorci spadaju u skupinu CryLab), dok se proces ubrzavao što su količine toksina bile veće. Kanadskim znanstvenicima koji su provodili studiju, pogotovo je bio zanimljiv moment ubrzavanja kada bi se samo malene testne količine BT-a pomiješale s pesticidom Roundup.

Secirali su stanice ljudskog bubrežnog tkiva u Petrijevoj posudi, uz dodatak herbicida Roundup. Nedvosmisleno zatajivanje bubrega bilo je opaženo već pri manjim količinama Roundupa. Drugdje su našli kako Roundup oštećuje ili potpuno ubija spolne stanice muških laboratorijskih miševa, i to već u prvih 48 sati inkubacije. Popis laboratorijskih ispitivanja i znanstvene korenspondencije koja je utvrdila i isticala znatnu povezanost glifostata (glavnog sastojka u pesticidu), s bolestima i oštećenjima tkiva; uključivao je ni više ni manje nego 330 znanstvenih radova, od kojih ću tu navesti samo bolesti i oštećenja kod kojih je ta povezanost billa najviše izražena. To su leukemija, autizam i Parkinsonova bolest, zatim nekontroliran rast kancerogenih stanica bez jasne razlike u tipu tkiva i organa, te nekroza tkiva, za njima slijede oštećenja DNK molekula, staničnih membrana, te poremećaji u lučenju hormona (gotovo svih žlijezda).

Posebno je zanimljiv nalaz kako se lako glifostat može apsorbirati u krvotok, potpuno izravno i trajno. Onaj poduzetniji slučajni čitatelj, koji će krenuti pregledavati rezultate navedenih ispitivanja, možda će se zapitati – “Pa u što nas to pretvaraju svim tim bio-tehnološkim inžinjeringom?”. I pitanje će biti potpuno na mjestu. Pretvaraju nas u hodajuće mrtvace, kako se čini. Doslovno, u jalove, amorfne, kreature na rubu života i snaga, što besciljno tumaraju okolo, čekajući slijedeći “šut” biokemijskih droga.

Za kraj ovog kratkog pregleda, istaknut ću još nekoliko zanimljivosti o Monsantovim darovima smrti. Prva kaže kako herbicid Roundup pridonosi globalnom pomoru pčela, bumbara i leptira, možda još i značajnije od Bayernovih toksina, koji su prethodno identificirani kao glavni uzročnik odumiranja. Druga govori s kojom lakoćom su genetski modificirani usjevi jednom uopće uvedeni na svjetsku pozornicu. Bilo je to ne tako davne 1993. u režiji međunarodnog Instituta za ekonomski razvoj, tijela koje se zapravo bavi internacionalnim trgovačkim standardima i normama, a sa biotehnologijom ima veze koliko i hrvatski Boćarski dom ima s uzgojem maslina u Španjolskoj.

Uglavnom, tada je uveden administrativan princip “znatne ekvivalentnosti”, koji kaže kako se nov modificiran usjev može smatrati zamjenom za postojeću kulturu, ako se pokaže da sadrži “jednaka” svojstva – potpuno nejasna i arbitrarna definicija. Otada su mogli uvoditi GMO u zemlje po izboru zaobilazeći zdravstvene i okolišne standarde trenutno na snazi pri odobravanju novih agronomskih kultura u pojedinim zemljama; a služeći se prilično jednostavnom birokratskom začkoljicom. Ali to je već tema za neku drugu priču.

Izvori: IJBS, GreenMedInfo, GreenMedInfo, CommonDreams, PakalertPress, ISIS, GreenMedInfo, GMOevidence, ActivistPost, FSA, GMOevidence, EcoWatch