DNK prenosi sjećanja prethodnih generacija

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Znanstvenici su dugo pretpostavljali da se sjećanja i stečena iskustva nakupljena tijekom života moraju na buduće generacije prenositi isključivo podučavanjem, no nedavno istraživanje provedeno na Medicinskoj školi sveučilišta Emory u Atlanti je pokazalo da se neke informacije prenose biološkim putem kroz kemijske promjene do kojih dolazi u DNK.

Dr. Brian Dias s odjela za psihijatriju spomenutog sveučilišta je rekao: „S translacijske perspektive, ovi rezultati nama omogućavaju da cijenimo to kako roditeljska iskustva, čak i prije začeća, značajno utječu na strukturu i djelovanje živčanog sustava budućih generacija. Ovakav fenomen bi mogao pridonijeti nastanku i potencijalnom međugeneracijskom prijenosu rizika neuropsihijatrijskih poremećaja kao što su fobije, anksioznosti i posttraumatski stresni poremećaj.“

Istraživači su pri istraživanjima provedenim na miševima otkrili da se naučene informacije o traumatskim ili stresnim iskustvima mogu prenijeti budućim generacijama. Miševi koji su bili dresirani tako da razviju strah spram određenog mirisa (u ovom slučaju mirisa trešnje u cvatu) su tu odbojnost prenijeli potomcima. Proučavanjem sperme takvih miševa, otkriveno je da dio DNK koji je odgovoran za senzibilnost spram mirisa trešnje u cvatu biva mnogo aktivniji. Dvije slijedeće generacije miševa su bile „izuzetno osjetljive“ na taj miris i izbjegavale bi ga unatoč nedostatku prethodnih osobnih iskustava povezanih s mirisom. Uz to, otkrivene su i promjene u strukturi mozga.

Istraživanje je tako pokazalo da se iskustvo prenosi iz mozga u genom i dalje na buduće generacije. Znanstvenici se sada nadaju da će daljnje istraživanje pomoći pri shvaćanju načina pohranjivanja informacija u DNK kao i to javljaju li se slični učinci i u ljudskim genima.

Profesor Wolf Reik, voditelj epigenetike s Babraham instituta u Cambridgeu, je rekao: „Rezultati ove vrste su ohrabrujući jer ukazuju na to da transgeneracijsko nasljeđivanje postoji i posredovano je epigenetikom, no potrebno je pažljivije mehaničko proučavanje životinjskih modela prije nego što se takvi rezultati mogu ekstrapolirati na ljude.“  Njegove su riječi potaknute još jednim istraživanjem na miševima koje je pokazalo da na njihovu sposobnost pamćenja može utjecati prisutnost čimbenika imunološkog sustava u majčinom mlijeku. Ovim je istraživanjem dr. Miklos Toth s Medicinskog sveučilišta Weill Cornell otkrio da su kemokini iz majčinog mlijeka uzrokovali promjene u mozgovima potomaka te utjecali na njihovo pamćenje kasnije u životu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s