Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Stručnjaci su dugo razmišljali o lubanji mučenika izloženoj u jednoj talijanskoj katedrali, a u kojoj se nalazi 16 savršeno okruglih rupa. Otkriveno je da je lubanja izbušena nakon što su turski osvajači u 15.st. odrubili nečiju glavu da bi prikupili „koštani prah“ kojim su se kasnije liječile bolesti za koje se tada vjerovalo da su uzrokovane demonskim utjecajima.

Lubanja je pripadala osobi koja je bila pogubljena na brdu pored Otranta u Apuliji gdje je skončalo oko 800 drugih žrtava čiji identiteti uglavnom nisu poznati. Ove tzv. „mučenike Otranta“ je 2013. kanonizirao papa Franjo i smatraju se svecima-zaštitnicima toga grada. Svi oni su skončali 14. kolovoza 1480., nakon 15-dnevne opsade osmanske vojske kojom je zapovijedao paša Gedik Ahmed. Tada su ubijeni svi muškarci stariji od 50 godina dok su žene i djeca mlađa od 15 godina ili prodani u roblje ili također zaklani. Preostalim žiteljima je rečeno da se moraju preobratiti na islam, no nakon što bi oni to odbili, pojedinačno bi bili odvedeni na zloglasno brdo i ubijani.

Danas se njihovi ostaci nalaze u katedrali Otranto, a njihove su lubanje poredane u vodoravnim redovima s licem okrenutim prema naprijed dok se među njima nalazi jedna čije je lice okrenuto prema stropu, a stražnji dio prema posjetiteljima. To je lubanja u kojoj je izbušeno 16 rupa raznih veličina, a koja je godinama tjerala znanstvenike da pokušaju otkriti razloge zbog kojih je to učinjeno.

Od 16 rupa, osam njih su potpune perforacije i to kroz cijelu kost.

„Savršeni okrugli oblik nepotpunih perforacija dovodi do pretpostavke da je korištena određena vrsta bušilice s poluokruglo oblikovanim sječivom ili onim koje je pomalo zaobljeno, a to je oruđe kojim se nisu mogli dobiti okrugli koštani diskovi nego samo koštani prah,“ rekao je Gino Fornaciari, profesor povijesti medicine i paleopatologije sa Sveučilišta u Pisi.

Ova lubanja tako postaje jedinstveni povijesni dokaz o tome da se koštani prah koristio kao sastojak u farmakološkim pripravcima.

Nekada se vjerovalo da je koštani prah dobiven iz lubanje svetaca ili mučenika koji su preminuli nasilnom smrću učinkovit tretman za liječenje raznih stanja. Ovaj sastojak je odabran zato što se smatralo da glava predstavlja najvažniji dio tijela jer ondje nevidljive duhovne sile ostaju aktivne i nakon smrti.

Francuski kemičar Nicolas Lémery, koji je živio na prijelazu u 17.st, svojevremeno je napisao da, kada se doda u vodu, prah kosti lubanje može uspješno izliječiti paralizu, moždani udar, epilepsiju te „ostale bolesti mozga“. Dalje pojašnjava:

„Lubanja osobe koja je preminula nasilnom ili iznenadnom smrću je bolja od one koja je preminula nakon duge bolesti ili koja je dobivena s groblja; potonja u sebi sadrži sve svoje duhove koji su konzumirani bolešću ili zemljom“.

Razlog zbog kojeg je za bušenje odabrana upravo ova lubanja za sada ostaje nepoznat jer, kako navodi Fornacari, ne postoje elementi prema kojima bi se  trebala razmatrati kao ona koja pripada mučeniku od posebnog interesa ili značaja.