Oprez, klor!

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Tisuće zajednica diljem svijeta ga dodaju svojim zalihama vode kako bi osigurale njezinu pitkost i neškodljivost. No, uobičajena praksa dodavanja klora u vodu u svrhu očuvanja javnog zdravlja možda i nije toliko bezopasna kao što nam je rečeno. Više od stotinu godina vjerujemo i oslanjamo se na klor koji ubija sve patogene iz vode dok je nedavna studija izloženost kloru povezala s alergijama na hranu i okolinu te mnogim drugim zdravstvenim problemima. Dakle, štiti li nas klor u potpunosti od svih bakterija? Osigurava li se dodavanjem klora da će voda, dok stigne do krajnjeg korisnika, biti oslobođena opasnih organizama?

Klor je vrlo učinkovit dezinficijens koji se dodaje javnim zalihama vode kako bi se ubile bakterije koje bi voda ili cijevi za transport mogle sadržavati.

„Klor je bio hvaljen kao spasitelj od kolere i raznih drugih bolesti koje se prenose vodom i to s pravom“, rekao je Steve Harrison, predsjednik tvrtke koja proizvodi filtere za vodu. „Njegove dezinfekcijske kvalitete… su zajednicama i cijelim gradovima omogućile rast i nepredak tako što se njime osiguralo prenošenje vode i u domove i industriju bez opasnosti od prenošenja bolesti.“

Klor u vodnoj opskrbi stvara reakciju s drugim elementima koji se prirodno pojavljuju u vodi čime se formira otrov naziva trihalometan (THM) koji na kraju pronađe put i do naših tijela. THM je povezan sa širokim rasponom ljudskih zdravstvenih tegoba koje variraju od astme i ekcema do raka mjehura i bolesti srca, oštećenja jetre i bubrega, poremećaja rada živčanog sustava, oslabljenja imunološkog sustava i raznih vrsta raka. Uz to, nekoliko studija je umjerenu do učestalu potrošnju vode iz slavine povezalo s povećanjem stope pobačaja i defektnih rođenja.

No, iako je voda primarni izvor izloženosti kloru, mnogi pesticidi i herbicidi  koji se primjenjuju u konvencionalnoj proizvodnji su također prepuni klora i njegovih nusproizvoda. Prema istraživanjima, hrana temeljena na izloženosti kloru može, u stvari, igrati veću ulogu pri uzrokovanju alergija na hranu nego što je to slučaj s kloriranom vodom.

„Ovo istraživanje pokazuje da velika količina pesticida koji sadrže diklorofenol može oslabiti toleranciju na hranu kod nekih osoba što dovodi do alergije na hranu“, objasnio je autor jedne od studija, Elina Jerschow. „Prijašnje su studije pokazale povećanje stopa alergija na hranu i zagađenje okoliša, a rezultati ukazuju da bi ova dva trenda mogla biti međusobno povezana i da je povećano korištenje pesticida i ostalih kemikalija uzrokom veće učestalosti pojave alergija na hranu.“

Udisanje klora i ostalih kemijskih para znači da će one izravno ući u naš krvotok. Osim toga, kad se tuširamo ili kupamo, voda je topla što uzrokuje otvaranje pora na koži putem kojih se vrši apsorpcija kemikalija. Također postoji i kozmetički učinak klora – on uništava zaštitni sloj ulja s kose i kože čime uzrokuje pretjerano sušenje i boranje kože kao i suhu i lomljivu kosu.

Why-Saltwater
Poznato je da bazenska voda sadrži ogromne količine klora

Opasne se bakterije, kao što su e-coli i koliformne bakterije, još uvijek mogu pronaći u kloriranoj vodi iz slavine. Razlog tome su problemi vezani uz održavanje samog sustava ili uz transport vode do naših domova. Stoga je oslanjanje na dezinfekciju klorom lažno jamstvo da je voda iz slavine sigurna za piće. Čak i najmanja izloženost jednoj od ovih bakterija može uzrokovati simptome slične gripi kao što su glavobolja, povraćanje, proljev, mučnina i grčevi.

Glavni razlog dodavanja klora pitkoj vodi je taj što je to najjeftiniji, a ne najučinkovitiji način dezinfekcije! No, postoji li bolji način?

Mnogi su gradovi, kao što su primjerice Las Vegas u Nevadi i Santa Clara u Kaliforniji, svoju vodu počeli tretirati procesom nazvanim ozonizacija. Skuplji je, ali su nuspojave minimalne. Ozonizacija je proces kojim se u vodu dodaje ozon koji ubija bakterije i ostale organizme dok ujedno kontrolira boju, miris i okus.

Za one koji ne žive u mjestima gdje se pri dezinfekciji koristi ozon, postoje druge opcije. Prva je filtracija slavine. Filteri temeljeni na ugljenu se smatraju najučinkovitijima pri uklanjanju THM-a i ostalih otrova. A zabrinuti potrošači koji ne mogu priuštiti trošenje novca na sustav za filtraciju vode se mogu osloniti na svoje strpljenje: klor i srodni spojevi će nestati iz vode ako se ona 24 sata jednostavno ostavi nepokrivena u hladnjaku.

Daljnja izloženost kloru se može smanjiti kupnjom organskih proizvoda koji ne sadrže pesticide i odabirom bazena za plivanje koji su tretirani prirodnom soli umjesto klorom.

Znate li što se događa kada stavite klor u akvarij u kojem se nalazi riba? Sve ribe umiru. Zbog toga se u akvariju koristi deklorinator. Zbog čega onda mi pijemo i održavamo higijenu vodom koja sadrži kemikaliju koja će unutar nekoliko sati ubiti neki organizam?

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s