Piše: Irena Dujmušić
Os Uma
Obrezivanje muških i ženskih osoba nije jednako prihvaćeno. Kada se govori o obrezivanju kod žena, onda to civilizirani svijet naziva genitalnim sakaćenjem i zlostavljanjem djece, no kada se govori o muškim osobama, obrezivanje je prihvaćeno u cijelom svijetu kao opravdano. Međutim, znanstvena analiza je pokazala da obrezivanje prepucija može uzrokovati trajno oštećenje mozga, osobito u područjima mozga koji su povezani s rasuđivanjem, percepcijom i emocijama.
Tim medicinskih sestara pristupio je Dr. Paulu Tinariju, koji radi u Općoj Kingston bolnici u Ontariu, Kanada, kako bi mu priopćile nešto što promatraju već neko vrijeme. Naime, one su uočile da mnogi novorođeni dječaci, koji su obrezani u bolnici, pokazuju strašne i mučne razine boli. Ova bol je toliko jaka da izgleda da se ponašanje te djece mijenja na opipljiv i eventualno trajni način.
U cilju provjere ove tvrdnje, dr Tinari je sugerirao da se mozak obrezanih dječaka analizira i prije i nakon postupka pomoću fMRI i / ili PET skeniranja kako bi se vidjele promjene. Analizirali su mozak dječaka, sina jedne od medicinskih sestara, koji će biti obrezan prema očevoj želji unatoč majčinim protuargumentima. Na početku, njegov mozak je analiziran tijekom nekoliko minuta kako bi se generirali osnovni podaci o normalnoj metaboličkoj aktivnosti mozga, te su se ovi koristili za usporednu analizu nakon postupka obrezivanja. Na temelju MRI podataka prikupljenih tijekom procesa, istraživački tim je istaknuo pojavu “značajne traume” povezane s procesom uklanjanja prepucija, a najviše naglašene promjene u mozgu su se dogodile u limbičkom sustavu, koji uključuje amigdalu, frontalne i sljepoočne režnjeve.
Ovi su podaci predstavljeni neurologu, koji ih je analizirao i objasnio da je proces obrezivanja dječaku nanio ekstremnu traumu, i to toliku da su njegovo rasuđivanje, percepcija i emocije potpuno poremećeni. Da bude još gore, naknadni testovi koji su se provodili nakon jednog dana, tjedna i mjeseca pokazali su da su ove promjene bile trajne – mozak obrezanog dječaka vjerojatno se nikada više neće vratiti u normalu.
Ovi šokantni rezultati su u totalnoj suprotnosti s ustaljenim mišljenjem konvencionalnih liječnika koji ovaj postupak nazivaju “rutinskim” s ciljem da dječaci budu navodno zdraviji.
Studija dr. Tinarija još nije objavljena jednostavno zato jer se ne uklapa u medicinske stereotipe, a sam dr. Tinari izjavljuje da su njihovi problemi počeli kada su pokušali objaviti svoje nalaze: “Naši problemi su počeli kada smo pokušali objaviti svoje rezultate u otvorenoj medicinskoj literaturi. Svi sudionici u istraživanju, uključujući i mene su pozvani pred disciplinski odbor bolnice, te smo ozbiljno ukoreni. Rečeno nam je da, dokle god je obrezivanje legalno u Kanadi, svaki pokušaj istraživanja negativnih učinaka obrezivanja strogo je zabranjen etičkim propisima. Ne samo da nismo mogli objaviti rezultate istraživanja, već smo morali i uništiti sve rezultate. U slučaju da smo pokušali odbiti, zaprijetili su nam neposrednim otkazima i pravnim postupcima.”
Ovo nije jedina studija koja je razmatrala bol pri obrezivanju. Istraživanje provedeno 1997. godine otkriva da obrezivanje bez anestezije uzrokuje ne samo strašnu bol, već i povećani rizik od gušenja i otežanog disanja. Iznesen je gotovo nevjerojatan podatak – 96%o djece u SAD-u i Kanadi ne prima anesteziju pri obrezivanju, a jedan od razloga je uvjerenje da djeca osjećaju malo ili nimalo boli. Također se misli da ubrizgavanje anestezije može biti bolno jednako kao i samo obrezivanje te da se djeca ionako ne sjećaju ovog postupka. Osim ovoga, otkrili su da lokalni anestetici nisu baš učinkoviti, te da bi trebalo koristiti ubrizgavanje anestetika. Na kraju, studija je bila toliko traumatična da su istraživači napravili presedan i prekinuli istraživanje kako ne bi dalje izlagali djecu obrezivanju bez anestezije.
Ova se istraživanja sasvim uklapaju u poznata objavljena istraživanja o utjecaju boli na mozak novorođenčadi, i zapravo ne predstavljaju ništa novo. Genitalna trauma se ne razlikuje od traume bilo kojeg drugog dijela tijela, a istraživanja pokazuju da trauma u ranom djetinjstvu, osobito tijekom prve dvije godine života, kada se mozak i dalje ubrzano razvija, uzrokuje trajne štetne fizičke promjene u razvoju mozga.
Ostala istraživanja su objasnila da se bol zbog obrezivanja utiskuje u mozak, što uzrokuje da su djeca kasnije osjetljivija na bol (Taddio 1997). Obrezivanje također može uzrokovati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), depresiju, bijes, nedostatak samopoštovanja i probleme s intimnošću (Boyle 2002). Osim psihičkih posljedica i boli, obrezivanje može imati i fizičke posljedice, koje mogu biti i fatalne. Mnogi obrezani dječaci i muškarci pate od sužavanja mokraćovoda što može ometati mokrenje i zahtijevati operaciju. Dolazi i do pojave priraslica, pojave ukopanog penisa što može dovesti do problema u odrasloj dobi te infekcija. Najgora moguća posljedica može biti smrt, na žalost, to nije neubičajena posljedica, novorođenčad može umrijeti zbog gubitka krvi i infekcije uslijed obrezivanja.
Dakle, ne samo da je već odavno znanstveno dokazano da obrezivanje ne uzrokuje zaštitu od zaraznih bolesti ili infekcija mokraćnog sustava kasnije u životu, što su uobičajene krive pretpostavke, već je i dokazano da ono donosi izuzetno traumatično iskustvo te psihičke i fizičke posljedične promjene za koje apsolutno nema opravdanja.
Izvori: NaturalNews, Whale, CNN, Psychology Today