Zašto su djeci potrebni dodiri, pokreti i iskustvo da bi učila

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Sva malena djeca uče kroz iskustva koja su vezana uz dodir, pokrete i kretnje. Ako promotrite svoje dijete, otkrit ćete i sami da se njegovo učenje ponajviše veže uz kretnje i dodire. Istraživači su otkrili da čak i stariji učenici i studenti, kada koriste svoja tijela pri učenju, primjerice matematike, bolje usvajaju i pamte gradivo.

Svi znamo da su malena djeca orijentirana ka senzornim iskustvima. Ona od rođenja uče o svijetu putem osjetila dodira, okusa, mirisa, vida i sluha što igra ključnu ulogu u razvoju njihovog mozga. Možete o tome razmišljati kao o svojevrsnoj „hrani za mozak“. Stimuliranje tih osjetila šalje signale u djetetov mozak koji pomažu da se ojačaju neuronski putovi koji su važni za sve vrste učenja. A dok neuroznanstvenici istražuju načine na koji ljudi općenito uče, sve češće otkrivaju da se nove vještine i sklonosti preslikavaju na područja mozga koja ujedno kontroliraju i osnovne tjelesne funkcije. Primjerice, kada dijete istražuje senzorne materijale, ono razvija svoj osjet za dodir koji postavlja temelje za učenje drugih vještina kao što je identifikacija objekata dodirom kroz korištenje mišića fine motorike.

Ovo se područje izučavanja naziva utjelovljeno učenje i za mnoge profesionalne odgajatelje nije novost, no mnogi roditelji ne shvaćaju važnost i prednosti ovakve vrste učenja. Istraživači koji proučavaju kretnje tijela djece starosti 4 do 6 mjeseci su otkrili da su česti pokreti vezani i uz kasnije akademsko učenje. Djeca koja u toj dobi mogu duže sjediti kasnije uspješnije uče. „Snažan indikator akademskog uspjeha su rane kretnje djece i njihovo istraživanje svijeta koji ga okružuje,“ rekao je Sian Beilock, profesor psihologije sa Sveučilišta Čikago.

Razlog tome je taj što, dok se djeca kreću i uče vladati motorikom, njihovi roditelji koriste naputke i smjernice koji su kompliciraniji dok djeca tako počinju to razumijevati i shodno tome mijenjati svoje ponašanje. „Postoje dokazi da naša sposobnost korištenja ruku utječe na strukturu i funkcioniranje mozga,“ rekao je Beilock. Svaki bimanualni trening odgovara robusnosti corpusa callosuma, dijela mozga koji olakšava brzu komunikaciju između lijeve i desne polutke, a komunikacija među dvije polutke jest razlog zbog kojeg je učenje sviranja instrumenta često povezano s matematičkim shvaćanjem u kasnijim godinama.

Učenje kretnje1

Učenje povezano s pokretima nije korisno samo u toj ranoj dobi. Istraživanje provedeno nad učenicima trećeg razreda je pokazalo da su pokreti vrlo korisni pri usvajanju gradiva. Primjerice, u jednom su ispitivanju djeca bila podijeljena u dvije skupine i postavljen im je matematički zadatak riječima. Djeca koja su pokretima, igrokazom popratila čitanje zadatka su bila uspješnija u njegovom rješavanju i njihovo je znanje bilo trajnije u odnosu na skupinu koja je samo čitala i apstraktno pokušala riješiti zadatak.

Ova se veza između tijela i učenja ne prekida u starijim godinama. Beilock je proveo istraživanje o tome kako učenici shvaćaju apstraktne koncepte u odnosu na učenje fizike u srednjoj školi. Mnogi se pristupi učenju usredotočuju na slušanje predavanja, čitanje udžbenika i rješavanje problema iz fizike. No, kada djeca osjete neki apstraktni koncept, kao što je primjerice kutni moment, na svojim tijelima, ona to bolje shvaćaju i pamte.

Baš kao što tjelesne kretnje i uključenost mogu u velikoj mjeri utjecati na učenje, isto se odnosi i na mjesto gdje se učenje odvija. Istraživači to dokazuju u sve većoj mjeri, no ponovo je riječ o konceptu koji nije potpuno nov. Filozofi, pisci i praktikanti istočnjačkih religija su odavno shvatili poveznicu između prirode i opuštanja uma te spremnosti da se upija znanje. Beilock kaže da je koncentracija nešto što potrebuje povremeni odmor. U jednom su istraživanju studenti sveučilišta zamoljeni da prošeću centrom grada dok su drugi prošetali prirodom. Od njih se nije tražilo da rade nešto posebno osim da šeću, no razlika je bila u tome što je prva skupina dobivala razne okolišne stimulanse koji su ometali opuštanje mozga. Nakon povratka se skupina koja je prošetala prirodom uspijevala bolje usredotočiti na daljnji rad i učenje.

Istraživači sa Sveučilišta Carnegie Mellon su dodatno otkrili da je i unutarnje uređenje mjesta učenja također vrlo važno. Studenti koji su učili u pretjerano ukrašenim učionicama bi češće odlutali mislima i lošije bi rješavali zadatke. Ovo je osobito važno kada su manja djeca u pitanju jer ona još uvijek uče kako usredotočiti svoju pažnju, pa je bolje ako uče u prostoriji gdje nema mnogo okolnih ukrasa i raznih predmeta koji odvlače pažnju. Stoga je uređenje sobe u kojoj dijete boravi dok uči važno prilagoditi njegovom dobu. Nakon što dijete završi svoje učenje koje je u velikoj mjeri vezano uz dodire, okuse u jasličkoj ili vrtićkoj dobi, njegovu sobu prilagoditi školskoj dobi i drugoj vrsti učenja.

Učenje se od najranijeg doba uglavnom sastoji od iskustava koja se prikupljaju na šest glavna područja: umjetnost, jezik, matematika, glazba, znanost i društvena istraživanja. U svakome se od ovih područja mogu koristiti kretnje da bi se učenje poboljšalo i unaprijedilo. U mnogim se školama, nažalost, nakon što dijete napusti vrtić, učenje okreće uglavnom apstraktnom dijelu i zanemaruju se dodiri i kretnje i zaista su rijetke škole koje uzimaju u obzir i u svoj pristup učenju i razvoju djetetovih sposobnosti učenja koriste aktivaciju motorike. No, roditelji svakako mogu svojim uključivanjem i kreativnošću pomoći djetetu da poboljša svoje učenje i usvajanje gradiva korištenjem kretnji, posebno na spomenutim područjima učenja.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s