Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Znanstvenici sugeriraju mogućnost da je upravo tamna tvar odgovorna za udar kometa koji je doveo do masovnog istrebljenja dinosaurusa. Oni smatraju da u određenim razdobljima Zemlja prolazi kroz područje koncentrirane tamne materije, te da to ima ogroman utjecaj na geologiju i biologiju planeta.

Poznato je da se na planetu Zemlji svako toliko događaju masovna izumiranja, a najpoznatije se dogodilo prije otprilike 66 milijuna godina, kada su izumrli dinosaurusi, a kao podsjetnik na to postoji krater na poluotoku Yucatan. No to je samo jedno od velikih kataklizmičkih masovnih izumiranja koja su se dogodila, s različitim posljedicama. Nisu sva ni povezana s udarima nebeskih tijela, neka su uvjetovana super-vulkanskim erupcijama, neka od njih su posljedica preklapanja događaja, a možda su rezultat samo loše planetarne sreće. No, moguće je da ovi događaji nisu samo posljedica nasumičnih kaotičnih događaja, već su predvidivi i određeni.

Na početku 1980-ih, paleontolozi David Raup i Jack Sepkoski sa Sveučilišta u Chicagu pronašli su dokaze o obrascima masovnog izumiranja u fosilnim zapisima koji se ponavljaju svakih 26 milijuna godina, još od Perm-Trijas masovnog izumiranja. Ova 26-milijunska periodičnost se preklapa i usko usklađuje s takozvanih “pet velikih izumiranja”, kao i nekoliko drugih. Sljedećih godina, nekoliko drugih istraživača je također istraživalo geološke zapise Zemlje i replicirali su izvorne zaključke, nalazeći da se masovna istrebljenja događaju zaista periodično, odnosno otprilike svakih 30 milijuna godina. Dakle, svakih 30 milijuna godina, život na Zemlji doslovno izumre, međutim, zbog nedostatka jasnog mehanizma koji povezuje sve ove različite pojave zajedno, ideja je neslavno godinama stagnirala na marginama znanosti.

Odgovor možda donose teorije i istraživanja koje navode da tamna tvar može biti karika koja nedostaje, kao što navode Lisa Randall i Matthew Reece, fizičari s Harvarda, koji su 2014. objavili studiju koja pokazuje kako gravitacijska sila tankog diska tamne tvari u galaktičkoj ravnini može poremetiti orbite kometa. Njihova teorija je u skladu sa svojstvima tamne tvari, ali su oni ovu teoriju koristili samo za objašnjenje periodičnih udara kometa. Međutim, Michael Rampino, profesor biologije sa Sveučilišta New York, sugerira da tamna tvar može objasniti i periodičnost vulkanskih erupcija.

Iako tamna tvar nije nikada viđena, znanstvenici vjeruju da postoji ta nevidljiva sila koja drži planete, zvijezde i druga tijela na mjestu, a profesor Rampino vjeruje da tamna materija mijenja orbite kometa i dovodi do dodatnog zagrijavanja Zemljine jezgre što može izazvati masovna izumiranja.

Zemlja se kreće oko “galaktičkog diska” – regije Mliječne staze, gdje se nalazi i naš Sunčev sustav – jednom u 250 milijuna godina, ali njena orbita dovodi je najbliže najgušćem središtu diska svakih 30 milijuna godina, gdje bi, teoretski, trebalo biti više tamne tvari. Prema tome, više tamne tvari u središtu može uzrokovati skretanje kometa s njihove putanje, te njihovo kretanje prema Zemlji. Također, tamna tvar se može akumulirati unutar Zemljine jezgre, proizvodeći znatnu toplinu koja može izazvati događaje poput vulkanskih erupcija, izgradnje planina, obrata magnetskih polja, te promjene u razini mora, što pokazuju i dokazi svakih 30 milijuna godina.

Profesor Rampino vjeruje da njegov model interakcije tamne tvari može promijeniti naše razumijevanje geološkog i biološkog razvoja Zemlje, kao i drugih planeta u galaksiji i objasniti neke od najvažnijih kataklizmičkih događaja koji su se dogodili. Ako je u pravu, njegova hipoteza bi mogla imati duboke posljedice ne samo za prošlost i budućnost života na Zemlji, već i za planetarnu znanost u cjelini. Znanstvenici će biti prisiljeni ponovno razmotriti povijest Zemlje i drugih svjetova Sunčevog sustava u galaktičkom kontekstu, gdje je nevidljiva tamna materija Mliječnog puta pravi uzrok ključnih događaja. Rampino na kraju zakjučuje da se većini geologa ova ideja neće svidjeti, jer bi mogla značiti da je zapravo astrofizika pokretač geoloških promjena, te ističe: “No, geologija jest stvarno potpolje astrofizike, zar ne?”

U svakom slučaju, presudu će donijeti vrijeme i istraživanje našeg svemirskog prostora, što će potvrditi ili opovrgnuti ove teorije, a u svakom slučaju, razjasniti mnoge neotkrivene tajne.

Izvori: The Telegraph, Scientific American