Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Prostitucija djece ili dječja prostitucija je komercijalno seksualno iskorištavanje djece u kojoj dijete obavlja usluge prostitucije. Pojam se najčešće odnosi na prostituciju maloljetnika, ili osobe ispod pravnog doba zrelosti. U mnogim zemljama, postoje posebni zakoni protiv prostituiranja djece, no čini se da se ti zakoni slabo provode budući da je ova tužna pojava gotovo svakodnevnica mnogim maloljetnicima diljem svijeta.

Prostitucija djece obično se očituje u obliku seksualnog trgovanja ljudima, u kojem je dijete oteto ili je na prevaru uključeno u trgovinu seksom ili se time bavi radi preživljavanja, odnosno, ono se upušta u seksualne aktivnosti zbog nabavke osnovnih potrepština kao što su hrana i sklonište. Prostitucija djece najčešće je povezana s dječjom pornografijom, često se preklapaju. Dječji seksualni turizam događa se kada ljudi putuju u inozemstvo kako bi izbjegli zakone svoje države o prostituciji djece. Istraživanja pokazuju da je možda čak 10 milijuna djece uključeno u prostituciju diljem svijeta. Problem je najteži u Južnoj Americi i Aziji, ali problem izrabljivanja djece postoji globalno, u nerazvijenim zemljama, kao i razvijenim.

Djeca su često prisiljena baviti se prostitucijom zbog loših imovinskih prilika u obitelji, a neku su vlastiti roditelji doslovno prodali, no također, neka su jednostavno namamljena u taj krug. Svodnici iskorištavaju dječju naivnost i ranjivost, posebno u adolescentskim godinama. Mnoga djeca su, recimo, bjegunci od kuće ili domova za nezbrinutu djecu, i umjesto da im netko pomogne, ona bivaju iskorištena na najgori mogući način. Postoje i slučajevi otete djece, koja se potom drže kao robovi i prisiljava ih se na prostituciju. Njihova volja se drži pod kontrolom tako da ih svodnici kontroliraju drogama, jednim ih uspavljuju i drže omamljenima a drugima ih bude prije “aktivnosti”.

UNICEF izvještava da je od 1982. oko 30 milijuna djece palo kao žrtve trgovine ljudima. Seksualno ropstvo je najčešći oblik trgovine, na koje otpada 79 % posto slučajeva. Većina žrtava su žene, od kojih je procijenjeno da su čak 20 % djeca.

Istraživanja pokazuju da trgovci ljudima imaju sklonost prema djeci u dobi od 12 i manje, jer tako mala djeca se lakše oblikuju u ulogu koja im je dodjeljena i zbog pretpostavke da su nevini, što je za konzumente posebno na cijeni. Također se uređuju da djeluju starije, i izrađuju im se lažni dokumenti kako bi se lakše sakrili od snaga zakona. Postoji 5 faza u trgovini ljudima, pa tako i djece – ranjivost, vrbovanje, prijevoz, eksploatacija i oslobođenje kao završna faza, no do nje se rijetko dođe. Ubojstva i stope “slučajne” smrti kao i samoubojstava su visoke, vrlo malo žrtava trgovine ljudima biva spašeno ili uspiju pobjeći.

Neke preživjele žrtve trgovine seksom progovaraju o svojim mukama i upozoravaju adolescente o taktici koju koriste svodnici kako bi uvukli u zamku svoje mlade žrtve. Djevojke, koje su bile podvođene stotinama ljudi diljem SAD-a objašnjavaju kako su namamljene u prostituciju od strane svojih starijih momaka. Uz jednostavan pristup internetu i mobitelima, više djece nego ikada je u opasnosti, a procjenjuje se da će oko 100.000 maloljetnica biti prisiljeno na prostituciju svake godine.

Stacy Lundgren, 28-o godišnja žrtva prostitucije iz Teksasa, iznosi svoju priču o tome kako je od dobrog kršćanskog odgoja završila na tome da zadovoljava seksualne potrebe stranaca tri puta tjedno, počevši od svoje 14-te godine. Sve je počelo preko interneta, kada je Stacy, tada 14 godišnjakinja, upoznala mladića starog 22 godine. Bila je impresionirana njegovom pozornošću i pomislila je da je ona zapravo vrlo “cool” jer je jedan stariji mladić obratio svoju pažnju prema njoj. Stacy je inače u školi bila izložena omalovažavanju i maltretiranju od strane svojih vršnjaka i ova vrsta pažnje joj je jako godila, došla je u pravom trenutku, u najosjetljivijim godinama. Isprva, njezina tajni dečko ju je podržavao i bio ljubazan prema njoj, no kada je Stacy krenula u srednju školu, sve se promijenilo. Navodio ju je da se nalazi s tri muškarca na tjedan, koji su bili u dobi od 22 do 45 godina. Bila je toliko zaljubljena u njega da je učinila to što je on od nje tražio. Njezin javni život se nije promjenio, i dalje je išla i u školu i crkvu, no vodila je i drugi život o kojem nitko nije ništa znao. Na kraju ju je spasio prikriveni policajac, a ona je otkrila kako je trebala biti uključena u seksualnu trgovinu prostitucije koja je sastavljena od tisuća djevojaka. Iako su njeni ožiljci veliki, Stacy danas živi sretno, te otvoreno govori grupama o svojem iskustvu, pokušavajući prevenirati i upozoriti na događaje ove vrste. Ističe da njezin mladić i svi takvi svodnici nisu nekakvi grozni stranci iz mračne ulice, već su to obični ljudi, gotovo kao susjedi.

Slična priča je i priča Liz Kimbel, koja je također imala 14 kada je ušla u pakao dječje prostitucije. Nakon što je našla oca koji je umro od srčanog udara u njihovoj obiteljskoj kući, počela je boraviti kod prijatelja jer nije mogla podnijeti da bude u kući. Tada je počela i s promiskuitetnim ponašanjem, družila se s mladićima od preko 22 godine, te konzumirala lake i teške droge. S grupom prijatelja upoznala je čovjeka na benzinskoj pumpi koji ju je pozvao na zabavu, u Marylandu, u blizini mjesta gdje je živjela njena majka. Ubrzo je izgubila kontrolu nad svojim životom, čovjek kojeg je upoznala je zapravo bio svodnik, dao joj je drogu i držao ju je zatočenu u hotelu. Ona kaže da je jedna žena sjedila uvijek u sobi dok je ona imala prisilne odnose, ona je bila zadužena za novac. Jednog dana se predozirala i probudila se u vlastitoj krvi. Tada je otišla u potragu za majkom, no ubrzo je upoznala ponovno starijeg čovjeka koji ju je nagovorio na bijeg od kuće. Ona je bila zaljubljena i plašila se da će je ostaviti ako mu kaže da ima samo 15 godina i stoga je pristala. Nedugo zatim je shvatila da je i on svodnik. Kaže da je mrzila svaku sekundu tog života. Na kraju je u jednoj akciji uhapšena i svjedočila je protiv svog svodnika koji je dobio samo 6 godina zatvora. Uspjela je dalje živjeti normalnim životom i osnovati obitelj no prestala se sramiti svoje prošlosti tek kada je pročitala o iskustvima drugih žrtava seksualnog izrabljivanja.

Opseg seksualne trgovine djecom postao je javno vidljiv u SAD-u, kada je FBI spasio 105 žrtava u dobi od 13 do 17 godina tijekom trodnevne akcije u 76 gradova. Akcija je također dovela do uhićenja 150 navodnih svodnika, ali grupe protiv trgovine ljudima upozoravaju da počinitelji još lakše nalaze buduće žrtve. Bradley Myles, izvršni direktor Polaris projekta izjavljuje da predatori sada vrbuju djecu u parkovima, trgovačkim centrima, hotelima ili preko interneta. Dodaje da kada oni vide djecu, zapravo vide znak dolara. Također ističe da je najbolji način za borbu protiv ovog problema taj da se slušaju priče onih koji su prošli kroz taj pakao.

Pristup je također unaprijeđen od strane narednika Grant Snydera, iz Minneapolisa, koji je pomogao razviti politiku za pomoć žrtvama nakon što je više puta spasio maloljetnike u bijegu od kuće. 2001. godine on je više puta našao 16-to godišnju djevojku kako prodaje svoje tijelo, i više puta ju je vratio u njen dom. Konačno, pitao ju je zašto stalno bježi, a ona je odgovorila: “A zašto me ti stalno vraćaš kući?”. On kaže kako mu je taj odgovor promijenio karijeru, naime, tada su počeli slušati što im ta djeca govore. Grad sada ne tretira više djecu kao kriminalce, već kao žrtve.

Neprofitne udruge također pomažu u spašavanju maloljetnika iz ralja prostitucije. Žrtve često bivaju drogirane kako bi ih se lakše kontroliralo i primoralo na prostituciju, a druga vrsta droge im se daje za buđenje prije prisilnih odnosa. Osim toga, same žrtve često izjavljuju da su u tom “poslu” svojom voljom, no kasnije ipak priznaju da to govore zapravo samo iz straha da će biti ubijene.

Vlada SAD-a se konačno uhvatila u koštac s problemom, stvarajući otvorene telefonske i online linije kako bi doprli do žrtava prostitucije, istovremeno škole i fakulteti su počeli s radionicama za djecu i roditelje na kojima uče kako prepoznati žrtve organizirane dječje prostitucije.

Točan broj žrtava dječje prostitucije se ne zna, a procjene se razlikuju. Ipak, jedno istraživanje FBI je identificiralo sljedeće karakteristike:

• Procjenjuje se da je dob stupanja u dječju prostituciju s 12 godina, a poznati su slučajevi i djevojčica u dobi od 9 godina.

• Djeca žrtve često ne prijavljuju kaznena djela seksualne trgovine počinjene protiv njih.

• Teško je otkriti žrtve dječje prostitucije iz više razloga, uključujući i činjenicu da djeca mogu često izgledati starije od njihove stvarne dobi, kao i da mogu imati lažne identifikacijske dokumente.

• Svodnici i djeca u prostituciji često izbjegnu policijske provjere putem čestih selidbi preko državnih granica.

• Svodnici su postali diskretniji u oglašavanju usluga putem interneta za provođenje svojih nezakonitih aktivnosti.

Prostitucija djece je ilegalna prema međunarodnom pravu, a Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, članak 34, kaže: “Država štiti djecu od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, uključujući prostituciju i umiješanost u pornografiju.” Konvencija je prvi put održana 1989. i ratificirana je u 193 zemlje. Godine 1990., UN je imenovao posebnog izvjestitelja o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji. Dok zakonitost prostitucije odraslih varira između različitih dijelova svijeta, bludničenje nad maloljetnicima je zabranjeno u većini zemalja, i sve zemlje imaju neki oblik ograničenja protiv njega.

Tu nastaje spor oko dobne granice dječje prostitucije. Međunarodno pravo definira dijete kao pojedinca ispod 18 godina starosti, no ima zemalja koja zakonski priznaju nižu dob, obično u rasponu od 13 do 17 godina starosti. Stoga su policijski službenici ponekad neodlučni u istraživanju slučajeva zbog razlika u punoljetnosti.

Posljedice za počinitelje se razlikuju od zemlje do zemlje. U Narodnoj Republici Kini, svi oblici prostitucije su ilegalni, ali spolni odnosi s bilo kojom osobom mlađom od 14 godina, bez obzira na suglasnost, rezultirat će još ozbiljnijim zločinom od silovanja odrasle osobe. U SAD-u, pravna kazna za sudjelovanje u prostituciji djece uključuje od 5 do 20 godina zatvora.

Dječja prostitucija spada u sam vrh najgoreg izrabljivanja djece, uz bok s izrabljivanjem djece kao radnom snagom ili ratnicima, općenito, ljudi se često zgražaju nad ovim, reakcije su izrazito emotivne, no promatrači zapravo čine vrlo malo kako bi se ugrožavanje dječje sigurnosti uopće zaustavilo. Zapravo, tek se u nedavnoj prošlosti prestalo gledati na djecu kao suučesnike u kriminalu, a počelo ih se promatrati kao žrtve.

Zasluge zbog kojih je konačno javnost upozorena na izrabljivanje djece, iako je kampanja protiv prostitucije djece nastala još 1800-tih, pripada udruzi ECPAT – “End Child Prostitution in Asian Tourism”. Oni su izvorno bili usmjereni na problem izrabljivanja djece u jugoistočnoj Aziji od strane zapadnih turista, a sada se bore protiv dječje prostitucije na globalnoj razni. Grupe za ženska prava i anti – turizam skupine zajedno su prosvjedovali protiv prakse seksualnog turizma u Bangkoku. Iako nisu bili u stanju spriječiti seksualni turizam i porast dječje prostitucije, uspjeli su dobiti medije da opširno pokriju ovu žalosnu temu po prvi put.

Nakon toga, diljem svijeta stvaraju se brojna skloništa za djecu žrtve prostitucije, kao i programi rehabilitacije te otvorene linije za pomoć i prijavljivanje slučajeva dječje prostitucije.

Za otkrivanje slučajeva kao i za pomoć djeci zaduženi smo svi mi, bez obzira o čijem se djetetu radi i bez obzira gdje se u kojem dijelu svijeta događa. Djecu moramo zaštititi ne samo zakonima, već i našim djelovanjem sada i odmah!

Izvori: DailyMail, Wikipedia, FBI