Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Mnogi će reći da žene nisu delfini, te da nema razloga zašto bi žene rađale u vodi. No, za tu tvrdnju neće naći opravdanja, upravo naprotiv, svakodnevno smo svjedoci sve većeg broja znanstvenih dokaza o prednostima porođaja u vodi. Stoga i brojne javno zdravstvene ustanove u svoja rodilišta dodaju kade za porođaje, kako bi se zaustavila uzlazna stopa porođaja obavljenih carskim rezom.

Moderno korištenje uranjanja u vodu radi trudova i poroda započinje 1970. u Rusiji, kada je Igor Tjarkovsky, graditelj brodova, počeo razmatrati terapeutske učinke vode. Kasnije je instalirao stakleni spremnik u svojoj kući kako bi ga žene mogle koristiti tijekom poroda.

Francuski ginekolog Michel Odent popularizirao je ovu praksu u Europi 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, nakon što je utvrdio da je sjedenje trudnica tijekom trudova u plastičnom dječjem bazenu postavljenom u jednoj francuskoj bolnici, smanjio potrebu žena za tabletama protiv bolova. Do prvog poroda u vodi je došlo sasvim slučajno, no Odent je ubrzo shvatio potencijalne koristi od ostavljanja trudnica u vodi kako bi rađale.

Porodi u vodi su od prohtjeva postali praksa 1993. godine kada je Velika Britanija objavila izvješće u kojem se preporučuje da porodi u vodi postanu dostupni u svim jedinicama za porođaje u zemlji.

Valja istaknuti i da žene s Južnog Pacifika već generacijama rađaju u morskoj vodi, te da se voda oduvijek koristila kao sredstvo protiv bolova.

Prednosti za trudnicu tijekom poroda u vodi

Prednosti korištenja porođaja u vodi uglavnom se pripisuje uzgonu, tlaku vode koji se vrši na tijelu, te učinku topline. Žene se mogu lakše gibati nego na kopnu, što im omogućuje promijene položaja, a pokretanje i opuštanje potpomažu stvaranje hormonalnih interakcija koje djeluju kao prirodno sredstvo protiv bolova.

Pregled studija koje su proučavale učinke uranjanja u vodu tijekom trudova i poroda, a koja je obuhvatila samo randomizirane kontrolirane studije zaključila je da osim pozitivnih fizioloških učinaka na tijelo postoje i pozitivni učinci na protok krvi u maternici, te manje bolnih trudova, kraći porod i manje intervencija.

U prvom dijelu poroda hidroterapija također ima fiziološke učinke na kardiovaskularni sustav, uronjenost u toplu vodu do ramena smanjuje krvni pritisak zbog vazodilatacije perifernih žila i preraspodjele krvotoka. Porod u vodi također povećava zadovoljstvo majke kao i osjećaj kontrole, a žena koja se osjeća da ima kontrolu tijekom poroda doživljava veće emocionalno blagostanje nakon rođenja.

U drugom dijelu poroda neke su studije iz ovog pregleda sugerirale da porođaj u vodi može smanjiti unos farmakoloških sredstava za ublažavanje boli i smanjiti vjerojatnost od perinealne traume. Također se može povećati zadovoljstvo majki s iskustvom rađanja.

Koristi za fetus u prvom i drugom dijelu poroda

Fetus ima koristi od opuštene majke, jer to maksimizira dovoljno kisika za placentu. Prevladavaju “prirodni opijati“, odnosno endogeni endorfini. Kada majka ne osjeća strah, oslobađa se oksitocin kako bi stimulirao učinkovite kontrakcije. Za razliku od uobičajenih porođaja, za porod u vodi je utvrđeno da smanjuje razine hormona stresa, kateholamina, koji sprečavaju djelovanje oksitocina i napredak poroda. Također je više vjerojatno da će fetus usvojiti svinutu poziciju, jer majke jednostavno mogu istraživati različite pozicije kako bi povećale promjere svojih zdjelica ukoliko je dovoljno velik bazen za porode.

Najčešća pitanja o mjerama opreza

Termoregulacija

– temperatura vode ne bi trebala prelaziti majčinu temperaturu tijela jer povećanje temperature može dovesti do fetalne hipertermije i povezanih kardiovaskularnih i metaboličkih poremećaja.

Disanje

– refleks ronjenja sprječava zdravo dijete rođeno u vodi od utapanja. Grkljan fetusa ima bezbroj dišnih kemoreceptora koji sprečavaju aspiraciju tekućine. Ronilački refleks je stimuliran putem receptora kože lica koji prevoze podražaje uz trigeminalni živac, koji se aktiviraju kada lice dolazi u kontakt s vodom.

Infekcije

– izvješća studija navode da ne postoji povećani rizik za fetus ili novorođenče zbog kontaminacije iz vode, bazena ili same majke. Naravno, dužnost je bolničkog osoblja da osigura pravilnu kvalitetu i čistoću vode.

Pupčana vrpca

– ne postoji povećani rizik od puknuća pupčane vrpce tijekom poroda u vodi u odnosu na ostale načine porođaja.

Prema ovoj reviziji, ne postoje dokazi o povećanom riziku po fetus, novorođenče ili majku od poroda u vodi, naprotiv, istaknuta je sigurnost ove vrste porođaja s niskim rizikom od komplikacija. Može se reći da voda kao okoliš mijenja kontekst u kojem je pružena briga, ona mijenja paradigme, od profesionalnih usmjerenja na ženu kao centar, od dominantne patologije ka očekivanju normalnog. Žena je u svom “svijetu”, a pristup joj je posredovan putem vode.

Studije

Istraživanje iz 2012., objavljeno u Žurnalu za primalje ispitivalo je 6.144 australskih žena koje su imale normalne vaginalne porođaje tijekom perioda od 12 godina. Uspoređeni su ishodi za majku i dijete, kada su žene rađale u vodi s onima koje su rodile u šest drugih pozicija: klečeći ili na sva četiri uda, u čučnju, ležeći postrance, u polu-sjedećem položaju, koristeći stol za rađanje i stojeći .

U usporedbi s porodom u vodi, žene koje su rodile na stolu za rađanje su imale gotovo jedan i pol puta veću stopu velike perinealne traume, i više nego dvostruko više krvarenja nakon poroda.

Također, nije bilo razlike u velikim perinealnim traumama i krvarenjima nakon poroda između žena koje su rodile u vodi i onih koje su rodile u polu-sjedećem položaju, koji je najčešći položaj rađanju u Australiji. No u usporedbi s porodom u vodi, djeca rođena u polu-sjedećem položaju imala su četiri i pol puta veću učestalost Apgar ocjene manje od sedam.

Švicarska Studija je obuhvatila 7,508 porođaja u klinici za akušerstvo i ginekologiju u Švicarskoj, koji su se dogodili između 1991., kada je uveden porod u vodi u toj klinici i 1997. godine. Od tog broja, poroda u vodi je bilo preko 2000. Osim porođaja u vodi (2014), porodi su obavljeni i na stolu (2362) i stolici za rađanje (1108), preostali broj predstavlja porode obavljene carskim rezom ili vakumom a koji nisu ušli u studiju. Usporedna analiza je pokazala da je epiziotomija kod poroda u vodi urađena u svega 12,8% slučajeva, u 27,7% kod poroda na stolici te čak u 35,4% slučajeva poroda na stolu. Također, najmanji gubitak krvi je primjećen kod poroda u vodi, kao i podatak da je korišteno manje sredstava protiv boli, te da je samo iskustvo u vezi poroda u vodi najzadovoljavajuće. Osim toga, pH vrijednost arterijske krvi iz pupčane krvi kao i Apgar ocjene nakon 5 i nakon 10 minuta su bile značajno više kod porođaja u vodi. Infekcije novorođenčeta su bile slične kod svih načina poroda. Nije zabilježen niti jedan slučaj aspiracije vode niti bilo kakve komplikacije kod majke ili djeteta, a koje bi mogle biti povezane s vodom.

Zapravo, ne postoji baš puno studija koje su se bavile analizom rađanja u vodi na ovoj razini kako je to vođeno u spomentoj klinici ili u kohortnoj studiji. No niti jedna studija pregledana studija nije našla kao rezultat bilo kakve štetne posljedice bilo za majku ili za fetus i novorođenče zbog poroda u vodi te ukoliko je trudnoća normalna, majka i fetus su zdravi, nema prepreka da i ovaj način porođaja bude izbor za buduću majku. Sada je samo na klinikama da uvedu u svoju praksu porode u vodi te da educiraju kako osoblje tako i buduće majke, i to ne samo o mogućnosti rađanja u vodi već i ovom načinu poroda i kod kuće uz pomoć educiranih primalja što je za majke i cijelu obitelj sasvim sigurno manje stresno.

Izvori: The Daily Advertiser, Online Library, PubMed