Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Čini se da sve o gravioli već i vrapci znaju, no na žalost, to nije tako. Prirodni i učinkoviti lijekovi protiv raka se ne reklamiraju, niti će vam ih preporučiti vaš liječnik kao jednako dobru ili čak bolju alternativu. Stoga ove teme stalno treba iznositi i ponavljati, a graviola to posebno zaslužuje jer je studija, koja je provedena čak 1996., dokazala da je jedan od sastojaka graviole (Annona muricata) učinkovitiji od farmaceutskog lijeka za čak 10.000 puta!

Istraživanje je urađeno na sjemenu graviole gdje je frakcioniranjem dobiveno 5 spojeva od kojih je jedan (cis-annonacin), imao selektivno citotoksično djelovanje na stanice adenokarcinoma debelog crijeva, i to čak 10 000 puta jače od farmaceutskog lijeka adriamicina.

Adriamicin je trgovački naziv doksorubucina i poznat je po nadimku “crveni vrag”, zbog jake crvene boje i strašnih nuspojava, koje uključuju opasne po život, pa čak i kobne štete po kardiovaskularni sustav. Njegov nedostatak “selektivne citotoksičnosti” – sposobnosti uništavanja samo stanica raka, a ne i zdravih – je ono što čini adriamicin tako opasnim. Ipak, on je prvi izbor za liječenja raznih vrsta raka već gotovo pola stoljeća.

Od ovih zapanjujućih rezultata iz 1996. malo je istraživanja napravljeno o učinku graviole na rak. Postoji studija iz 1999. koja je pokazala učinkovitost lišća graviole protiv raka prostate i gušterače, te druga iz 2002. koja ukazuje na protu tumorsko djelovanje kod raka jetre, no niti jedna od ovih studija nije bila obećavajuća kao ona iz 1996-te.

Zatim je 2011. objavljena studija otkrila vrlo obećavajuće istraživanje o utjecaju graviole na rak dojke. Istraživači su otkrili da ekstrakt ploda graviole potiskuje ekspresiju onkogena (gene koji uzrokuju rak) kod staničnih i životinjskih modela raka dojke. Onkogen poznat kao receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR) obično je pretjerano izražen kod raka dojke, a pojačana ekspresija je povezana s lošom prognozom i otpornost na lijek, što ga čini idealnom metom za razvoj terapija.

U ovoj studiji, miševi koji su uzimali 200 mg voćnog ekstrakta graviole po kilogramu hrane u svojoj prehrani tijekom pet tjedana imali su značajno smanjenje ekspresije proteina kod raka dojke. Sveukupno, ovaj voćni ekstrakt u stanju je smanjiti rast tumora za 32%, što znači da može imati zaštitne učinke protiv EFRG kod raka dojke.

Uvelike nedostaju istraživanja provedena na animalnom ili humanom modelu kako bi se potkrijepile ove studije, i živjet ćemo u nadi da će se i provesti. Do tada se možemo uzdati u moć prirode koja je dokazana. Na primjer, ova biljka koja raste u Južnoj i Srednjoj Americi poznata je po svojim ljekovitim svojstvima već više od tri tisuće godina. Tradicionalno su se plod, lišće, kora i korijen koristili kao sedativi u narodnoj medicini te su ih indijanski južnoamerički iscjelitelji koristili i za liječenje jetre, astme, srčanih problema, artritisa i za uklanjanje parazita.

Danas se koristi i u Gvajani, gdje se lišće koristi i kao sedativ i kao tonik za srce. Brazilci piju čaj od graviole za ublažavanje problema s jetrom, te nanose ulje iz sjemenki za ublažavanje artritisa i reume. Na Jamajci i u Zapadnoj Indiji se jede voće za smanjenje groznice i za liječenje proljeva.

Budući da su neki izvori naveli neke moguće nuspojave, treba i to navesti bez obzira što studije i nisu provedene na ljudima ili se baziraju samo na pretpostavkama. To su zapravo uobičajene stvari tipa interakcije s nekim lijekovima, naime ispitivanja na životinjama su pokazala da ova biljka ima sposobnost snižavanja tlaka tako da se pri istodobnoj konzumaciji graviole i uzimanju tableta za snižavanje tlaka treba savjetovati s liječnikom. Također je navedeno da veća količina može izazvati mučninu. Osim toga se navodi i da je moguće da suplement koenzim Q10 može neutralizirati učinke graviole.

Navodna neurotoksičnost graviole potječe iz pretpostavke. Francuski znanstvenici su proučavali pojavu velikog broja slučajeva atipične Parkinsonove bolesti (neuralna disfunkcija i degeneracija koja dovodi do simptoma koji podsjećaju na Parkinsonovu bolest) kod siromašnog stanovništva Guadeloupe. Budući da su koristili graviolu i za hranu i za lijek pretpostavili su da bi to moglo biti zbog nje, no ova pojava je relativno ograničena dok je uporaba graviole vrlo rasprostranjena. Botaničarka Leslie Taylor izjavljuje da sjemenke i korijenje sadrže alkaloide koji su u testovima pokazali neurotoksične posljedice, stoga ona preporučuje korištenje lišća.

Postoji više od dvije tisuće sorti ovih biljaka u svijetu, od kojih mnoge mogu pružiti dodatne izvore korisnih lijekova za čovječanstvo. Nadajmo se da će daljnja istraživanja omogućiti da ova biljka dobije svoje zasluženo mjesto u modernoj znanosti.