Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
Analiza podataka dobivenih putem NASA-inog svemirskog teleskopa Hubble pokazuje da se Plutonova dva mjeseca, Nix i Hydra, nalaze u stanju orbitalnog kaosa. Kad biste se sada nalazili na tom planetu, nikada ne biste mogli znati na kojoj će strani tog dana izaći Sunce: jednog dana bi izašlo na sjeveru, slijedećeg na jugu dok bi svaki prizor njegovog zalaska bio sasvim drugačiji od prethodnog.
Posljednja studija koju su proveli dr. Marc Showalter, viši znanstveni istraživač s kalifornijskog instituta SETI, i dr. Douglas Hamilton, profesor astronomije sa Sveučilišta Maryland u College Parku, pokazuje da Plutonovi mali sateliti kruže oko njega na vrlo kaotičan način. Ovi rezultati se javljaju u vrijeme dok se NASA-ina letjelica New Horizons ubrzano približava patuljastom planetu i njegovom jatu misterioznih mjeseca.
Dva su spomenuta znanstvenika još u lipnju 2011. počela proučavati Plutonove snimke pristigle s Hubblea, u nastojanju da se otkriju razlozi zbog kojih se čini da Nix i Hydra postaju sjajniji, a zatim tamniji dok kruže oko Plutona. Ova su dva satelita pomalo izduženog oblika, kao i njihovi manji pratioci Kerberos i Stiks, te se stoga pretpostavlja da se slične kaotične nepravilnosti dešavaju i s tim manjim satelitima.
„Kad će se New Horizons u srpnju ponovo naći u Plutonovom sustavu, dobit ćemo priliku vidjeti kako ti sateliti izgledaju izbliza,“ rekao je dr. John Grunsfeld, suradnik administrator za znanost Uprave NASA-inih misija.
Nixova orbita je toliko nepredvidiva da bi osoba koja se nalazi na njegovoj površini mogla vidjeti sunce kako jednog dana izlazi na zapadu i zalazi na sjeveru dok narednog dana možda uopće ne bi ni izašlo.

Za sve Plutonove prateće mjesece se vjeruje da su nastali istovremeno kad je u prošlosti neki veliki objekt udario u njega. To znači da je svih šest pratilaca koji se nalaze u njegovom sustavu sačinjeno od istog materijala zbog čega saznanje o tome da Kerberos reflektira samo 4% sunčeve svjetlosti, a Nix i Hydra oko 40%, postaje vrlo zbunjujuće.
Zanimljivo je napomenuti da ova tri satelita kruže u rezonanciji što znači da se između njihovih orbitalnih razdoblja cijelo vrijeme održava isti odnos. Točnije, dok se Stiks i Hydra na različitim točkama međusobno poravnavaju, oni to nikada ne uspijevaju učiniti i kad je Nix u pitanju.
„Rezonanca sprječava da se mali mjeseci istovremeno međusobno približe što omogućava stabilizaciju sustava,“ izjavio je Hamilton.
Bez prisutnosti Charona (najvećeg Plutonovog satelita), ovi bi manji sateliti vjerojatno pratili gotovo kružne orbite, no ovaj objekt utječe na njih te oni stoga prate pomalo klimave putanje koje su iskrivljenog oblika. Objašnjenja i saznanja o ovim pojavama, ali i još mnogima vezanim uz ovaj planetarni sustav, razlog su zbog kojeg znanstvenici s nestrpljenjem iščekuju nove podatke koji će biti prikupljeni u srpnju, a do njih stići početkom slijedeće godine.