Potresi izazvani injekcijama tekućine

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Inače mali, ali ponekad štetni potresi koji se javljaju kao nuspojava industrijskih procesa (kao što su proizvodnja geotermalne energije i proizvodnja nafte i plina) do sada su zbunjivali znanstvenike zbog nemogućnosti određivanja točne uloge ubrizgane tekućine u pokretanju tih potresa stvorenih ljudskom rukom. No, istraživači s Caltech i drugih američkih i francuskih institucija su otkrili način i dokaz da ubrizgana tekućina doista može biti uzrokom potresa.

Još je ranih 60-ih godina prošlog stoljeća američka vojska nehotice pokrenula seizmičke aktivnosti tako što je ubrizgala otpadne tekućine u podzemnu stijenu ispod Rocky Mountaina u državi Colorado. Danas je priznato da ubrizgavanje tekućina u dubinske pukotine uzrokuje povećanje tlaka. Prema zakonima trenja, kada tlak postane previsok, a učinkovit uobičajeni pritisak postane prenizak, dolazi do pomicanja. Iz tog razloga je ubrizgavanje tekućina u Zemljinu unutrašnjost postalo problem.

Povećanje u broju potresa je počelo 2001. godine i od tada je u porastu. Ta pojačanja seizmološka aktivnost uključuje i veće potrese koji su uzrokovali poprilične štete. Svaka zemlja koja se bavi eksploatacijom nafte i plina se susrela s tim problemom, uključujući SAD, Kanadu, Kinu, Veliku Britaniju, Švicarsku, Njemačku i ostale. „U ovom trenutku, veliki problem za industriju je da ne postoji teorija koja će ocijeniti seizmičke opasnosti povezane s injekcijama tekućine,“ izjavio je suautor istraživanja ovog problema i profesor geofizike sa Sveučilišta Cambridge, Jean-Philippe Avouac.

Potresi se inače javljaju kada dijelovi Zemljine kore kližu duž rasjeda zbog nagomilanog tlaka. Najpoznatije rasjekline su one između tektonskih ploča koje su veličine kontinenata, a koje tvore Zemljinu koru, kao što je primjerice San Andreas. Međutim, mnoge se manje rasjekline granaju iz većih, sve do mikroskopskih veličina u svakoj stijeni na ovom planetu.

Avouac i njegov tim su nedavno proveli eksperiment kojim su ubrizgavali tekućinu u rasjeklinu koja je bila duljine veće od pola kilometra. Ono što je otkriveno jest da sama injekcija tekućine ne može izravno izazvati potres nego to čini aseizmičko klizanje koje na rubovima zone klizanja stijene stvara pritisak koji na kraju svlada trenje između površine stijena unutar rasjekline čime se inicira potres.

Ovaj eksperiment i prateće istraživanje su pružili informacije o seizmičkim opasnostima vezanim uz ubrizgavanje tekućina od strane naftne i plinske industrije kao i geotermalnih energetskih tvrtki. Avouac i njegovi kolege sugeriraju da bolje razumijevanje plitkih i umjetnih potresa koji su rezultat ubrizgavanja tekućine dovodi do saznanja o tome kako voda na velikim dubinama djeluje na rasjekline i njihov potencijal stvaranja velikih potresa. Također, s obzirom na nemogućnost predviđanja potresa, svako istraživanje vezano uz ovu temu dovodi do boljeg shvaćanja ovog fenomena  i eventualnog sprečavanja njegove pojave ili barem kobnih posljedica.

Naslovna fotografija: San Andreas

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s