Piše: Irena Dujmušić
Os Uma
U izolacijskim komorama u kojima se pluta u vodi zasićenoj solju, osoba će doživjeti potpuni nedostatak svih podražaja iz okoline. Oni koji su ovo isprobali kažu da su na ovaj način poboljšali svoje zdravlje, aktivirali svoje mentalne moći te čak otvorili vrata u neki drugi univerzum.
Spremnici za senzornu deprivaciju (sensory deprivation tank ili floatation tank) su zvučno izolirane komore u koijma se u potpunoj tami pluta u slanoj, temperaturno reguliranoj vodi. Cilj ovog postupka je saznati što naš mozak radi kada je lišen svih podražaja i prepušten sam sebi. Nekada davno bilo je dovoljno samo zatvoriti oči i začepiti uši da bi se doživjela senzorna deprivacija, no znanstvenici su odlučili malo dublje istražiti ovaj pojam stoga je 1954. neuroznanstvenik John C. Lilly istražio što će se dogoditi ako je um lišen vanjskih podražaja koliko je to god moguće.
U izvornom spremniku ispitanici su bili potpuno potopljeni u 160 litara vode, a iz vode je virilo samo lice na kojem se nalazila samo maska koja je dovodila zrak i koja je sprječavala dopiranje svjetla do očiju. S vremenom, nezgrapne maske su uklonjene, a u vodu se dodala gorka sol tako da bi se dobila zasićena slana otopina u kojoj tijelo pluta. U potpunom, mrklom mraku je nemoguće vidjeti tako da se može doživjeti tišina u kojoj se samo čuju vlastiti otkucaji srca ili zvuk otvaranja i zatvaranja očnih kapaka. Ekstremni uzgon vode daje osjećaj gotovo istovjetan osjećaju pri nultoj gravitaciji, a nepostojanje razlike u temperaturi između tijela, vode i zraka poigrava se s percepcijom gdje završava tijelo, a gdje počinje zrak i voda.
John C. Lilly ne samo da je osmislio prvi izolacijski spremnik, on je bio i revolucionar neistraženih područja medicinske i znanstvene inovacije. Bio je pionir u području elektroničke stimulacije mozga te prva osoba koja je mapirala putove boli i užitaka u mozgu. Osnovao je cijelu granu znanosti istražujući komunikaciju između ljudi, delfina i kitova, proveo je detaljna istraživanja s drogama koje mijenjaju um poput LSD-a (naravno, i na sebi) te proveo duže vrijeme istražujući prirodu ljudske svijesti u izolacijskim spremnicima. Treba i spomenuti da su se ova njegova istraživanja često preklapala.
On tvrdi da su mu izolacijski spremnici omogućili kontakt s bićima iz drugih dimenzija i civilizacijama daleko naprednijim od naše. Međutim, ovakva iskustva su drugi korisnici rijetko spominjali, njihova su iskustva više slična onima kakva je doživio komičar Joe Rogan – halucinacije, pojačana razina introspekcije i osjećaj da je um napustio tijelo. Čak je i poznati fizičar Richard Feynman opisao iste takve doživljaje.
Izvješća o povećanim osjetima introspekcije i vantjelesnim iskustvima su istovjetna kao i ona kod osoba s bogatim iskustvom u meditaciji, i obje prakse su povezane s smanjenim alfa valovima i povećanim theta valovima u mozgu, što su najčešći uzorci koji se javljaju u snu.
Mada su neka znanstvena istraživanja zabilježila da nedostatak samo jednog osjetilnog podražaja može imati halucinatorne učinke, provedeno je vrlo malo znanstvenih analiza o tome što se događa pri senzornoj deprivaciji u izolacijskim komorama. No ipak, istraživanje iz 2009. godine pokazalo je da je samo 15 minuta gotovo totalne senzorne deprivacije bilo dovoljno da se aktiviraju živopisne halucinacije kod mnogih ispitanika.
Dakle, izolacijske komore vam mogu ponuditi puno toga, od opuštanja pa preko shvaćanja vlastitih misli neopterećenih bilo kakvim utjecajima, do putovanja kroz prostor i vrijeme. No, to nije sve, senzorna izolacija se koristi i u alternativnom liječenju gdje tretmani traju oko sat vremena. U prvih četrdeset minuta osobe koje su koristile ove komore često su izvještavale o doživljaju svrbeža (fenomen koji je također uobičajen u ranim fazama meditacije), a u drugih 20 minuta često se doživljava prijelaz iz beta ili alfa moždanih valova u theta valove. Istraživanja provedena u SAD-u i Švedskoj su pokazala da ovi tretmani smanjuju bol i stres, te da opušteno stanje također uključuje niži krvni tlak, maksimalni protok krvi te potpuni protok u limfnom sustavu. Tretmani mogu biti aktivni ili pasivni, ovisno o namjeni. Pasivno obuhvaća opuštanje i “čišćenje uma”, a aktivno znači da korisnik plutajući može koristiti i druge tehnike, poput meditacije ili autohipnoze. Ideja je da, kada je tijelo opušteno, um postaje vrlo podložan sugestijama i bilo koje radnje koje se tada poduzimaju će ući u podsvijest. Nedavno je otkriveno i da ove plutajuće kupke koriste u unosu magnezija u organizam, budući da se koristi gorka sol, odnosno hidratizirani magnezijev sulfat. Magnezij se apsorbira kroz kožu zbog prirodne molekularne difuzije što pomaže kod nedostatka magnezija od kojeg, zbog konvencionalne poljoprivrede, pati čitav svijet. Ne postoji mogućnost preopterećenja organizma magnezijem jer tijelo samo optimizira razine magnezija.
Istraživanja o učincima redovnog korištenja ovih komora su zaključila kako mogu donijeti značajno olakšanje kod kroničnih bolesti povezanih sa stresom, kao što su to depresija ili fibromijalgija, a primjećeno je i poboljšanje performansi povezanih s kreativnošću i sportom.
Za one koji brinu o higijenskoj ispravnosti ovih kupki treba istaknuti da se svi korisnici tuširaju prije ulaska, a dezinfekcija samih komora i vode se vrši na različite načine koji su propisani državnim propisima. Mnogi profesionalci ističu da se kao najsigurnija i najmanje škodljiva metoda dezinfekcije koristi vodikov peroksid te filtriranje uz ultravioletnu sterilizaciju.
Diljem svijeta postoje centri koji omogućavaju ovakve kupke s brojnim psihofizičkim koristima, postoje i u našoj regiji, a od toga po jedan se nalazi u Hrvatskoj (Zagreb), Sloveniji (Ljubljana) te Srbiji (Subotica), stoga ako želite dublje proniknuti u sebe ili samo iskusiti poboljšanje zdravlja, pokušajte i uvjerite se je li istina to što mnogi pričaju.
Os Uma 