Piše: Irena Dujmušić
Os Uma

Čak 70% našeg planeta je prekriveno vodom koja neprestano isparava u atmosferu, stoga bi isparavanje vode moglo biti novi izvor čiste, obnovljive energije i to bez emitiranja stakleničkih plinova. Upravo su to postigli znanstvenici sa Sveučilišta Columbia, stvorivši dva uređaja koji mogu stvarati energiju putem isparavanja.

Znanstvenici Sveučilišta Columbia razvili su dva uređaja pomoću kojih se može stvarati energija putem isparavanja, a snaga tako prikupljene energije je dovoljna za pokretanje svjetlosti male svjetleće diode i malog automobila. Znanstvenici ističu da je isparavanje temeljna sila prirode, prisutna je svugdje i moćnija je od drugih sila poput vjetra ili valova. Predviđaju da kada bi se isparavanje povećalo, jednog bi se dana mogla proizvoditi električna energija putem divovskih plutajućih generatora snage koji bi bili smješteni u uvalama ili rezervoarima te putem velikih rotacijskih strojeva sličnim vjetroturbinama koji bi bili smješteni iznad vode.

Iako je već dugo poznato da isparavanje stvara stalnu i snažnu silu, tražio se način za korištenje te energije za proizvodnju električne energije. Tako je prošle godine Ozgur Sahin, autor studije, došao do naoko nepovezanog otkrića, naime, kada se spore bakterija iz tla smanje i nabubre kao rezultat promjene vlažnosti, one mogu gurati i vući druge predmete s iznenađujućom snagom. S tim na umu, Sahin i njegov tim zalijepili su spore Bacillus subtilis na tanke plastične dvostrane trake, nalik trakama iz kaseta, stvarajući isprekidanu crtu spora s obje strane. To su isto učinili i na suprotnoj strani trake, ali s pomakom tako da se točkice spora na jednoj strani preklapaju s prazninom na drugoj strani. Učinak je bio takav da se traka skupljala kada je okolni zrak bio suh i širila kada je bio vlažan te je nekoliko takvih traka zajedno moglo proizvesti dovoljno snage za podizanje male težine od 0,09 do 0,3 kg, što je 50 puta veća težina od samih traka.

Istraživači su potom koristili ove trake, koje su nazvali “higroskopno potaknuti umjetni mišići”, da bi napravili uređaje koji plutaju na vodi. Vlažnost zbog isparavanja vode uzrokovala je da se traka širi, što je otvorilo kapke na uređaju i uzrokovalo sušenje uređaja. Kada se traka ponovo skupila na suhom zraku, kapci su se zatvorili, čime se ponovno nakupljala vlažnost i ciklus se ponavljao. Kada su taj uređaj stavili iznad vode, on se sam počeo pokretati, stoga su iskoristili ovo otvaranje i zatvaranje kao rudimentaran klip i povezali su ga s generatorom, što je proizvelo malu količinu struje.

Također su stvorili “Vlažni mlin”, plastični kotač prekriven trakama sa sporama, čija je jedna polovica u vlažnoj okolini, a druga u suhoj. Ova promjena vlage uzrokuje da se jezičci mlina savijaju i ispravljaju što proizvodi dovoljno snage za neprekidno okretanje kotača.

Znanstvenici su sada usmjereni na postupno povećanje uređaja i istraživanje drugih načina na koje ova tehnologija može pomoći generirati struju. Primjerice, evaporacijski pokretani motori mogu naći primjenu u napajanju robotskih sustava, senzora i strojeva koji djeluju u prirodnom okruženju. Pozivaju i druge istraživače da istraže ovu ideju te nam preostaje da se nadamo kako će daljnja istraživanja potvrditi moć ovih uređaja što bi bio odličan doprinos stvaranju energije iz obnovljivih izvora.

Cijeli postupak izrade i način pokretanja ovih uređaja pogledajte u video uratku:

Izvori: Science Alert, EurekAlert