Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Beau Kilmer, stariji istraživač korporacije RAND, odlučio je tijekom 2013. provesti istraživanje u svrhu dobivanja informacija o broju uživatelja kanabisa, točnije, o količini koja se u prosjeku konzumira. Iz tog je razloga osmišljeno internetsko istraživanje kojim su se prikupili potrebni podaci te je otkriven jaz između percepcije i stvarnosti jer je procijenjena potrošnja do tada iznosila oko 85 tona godišnje dok je ova anketa otkrila da je u stvari riječ o oko 175 tona.

Ovi su podaci odjeknuli u cijelom svijetu, osobito među znanstvenicima, ali i među zakonodavcima koji posljednjih godina sve više smanjuju zakonske kazne vezane uz konzumaciju kanabisa dok se njegova prodaja sve više premješta iz mračnih uličica u moderne trgovine koje nadziru državne vlasti. Tako je te iste godine Urugvaj postao prva nacija koja je ozakonila trgovinu kanabisom, a neke su se europske države, kao što su Španjolska i Italija, zakonski udaljile od teških kazni za korištenje i posjedovanje. U Americi se tijekom posljednjih par godina korištenje kanabisa u rekreacijske svrhe ozakonilo u četiri države dok se za barem još dvije očekuje provođenje istih mjera.

No, ove su brze promjene znanstvenike zatekle pomalo nespremnima jer je zaključeno da postoji na stotine puta više studija posvećenih alkoholu ili duhanu u odnosu na kanabis. Stoga su se našli pod pritiskom raznih pitanja i potreba za istraživanjem o osnovnim informacijama kao što su korištenje kanabisa, rizici, koristi i učinci legalizacije.

Kada je kanabis u pitanju, tijekom godina su se pojavili suprotni stavovi i mišljenja o njegovoj konzumaciji jer udruge i osobe koje teže legalizaciji tvrde da je siguran za korištenje dok ga većina državnih vlada u svojim zakonima smješta među najopasnije nezakonite droge upozoravajući na opasnosti koje predstavlja za mentalno zdravlje i društveno blagostanje.

Ono u što su znanstvenici za sada sigurni kad je kanabis u pitanju jesu kratkoročni učinci dok oni dugoročni ostaju pomalo nejasni i predstavljaju pitanje na koje se često dobivaju različiti odgovori. No, dok se upotreba kanabisa sve više tolerira, prikupljanje podataka o njegovim dugoročnim učincima će, nadaju se, postati lakše i više određeno unatoč tome što se, u odnosu na alkohol i cigarete, on koristi u mnogo manjoj mjeri.

Možda je glavno pitanje koje se istraživačima postavlja ono vezano uz doziranje, s obzirom da se u njemu nalazi više od 85 kanabinoidnih kemikalija. Ipak, onaj koji privlači najviše pažnje je THC (tetrahidrokanabinol), najpoznatiji sastojak kanabisa. Uzgajivači su tijekom godina uspjeli uzgojiti vrste koje u sebi sadrže veliku koncentraciju THC-a. Primjerice, tijekom razdoblja od 1985.-1995. postotak THC-a u stabljici je iznosio oko 3% dok danas doseže i 12%. Iz tog je razloga teško odrediti količinu konzumiranog THC-a, osobito ako se on konzumira jedenjem.

Ovaj podatak stoga dovodi u pitanje ranija istraživanja jer se nekada u studijama koristio kanabis niske potencije što znači da su i njegovi učinci bili drugačiji. U jednoj studiji koja je objavljena nešto ranije ove godine pokazalo se da kanabis koji sadrži trostruko veću koncentraciju THC-a uzrokuje trostruki rizik od stvaranja psihoze u odnosu na izostanak takve pojave pri konzumaciji biljke koja sadrži manju količinu ovog kanabinoida. Problem kojeg istraživači naglašavaju se uglavnom odnosi upravo na to – kanabis koji se proučava u laboratorijima ne sadrži jednaku količinu THC-a kao onaj koji se koristi u moderno doba.

Iako sve veći broj zemalja smanjuje rigorozne zakone vezane uz njegovo korištenje u rekreacijske svrhe, ono što je najviše utjecalo na svijest javnosti jesu argumenti vezani uz korištenje u medicinske svrhe. U američkoj državi Colorado je korištenje ove supstance kao ljekovite tvari bilo dozvoljeno više od desetljeća prije nego što je promijenjen zakon koji je omogućio da se koristi u rekreacijske svrhe. Korištenje je bilo odobreno u slučajevima kada bi osoba bolovala od raka, glaukoma, AIDS-a, kaheksije (sindrom progresivnog trošenja), grčenja mišića, napadaja, teške mučnine i boli.

Razlog zbog kojeg postoji vrlo mali broj bolesti za čije je simptome dokazano da će ih upotreba kanabisa smanjiti jest taj što je u prošlosti svrha tih istraživanja uglavnom bila dokazati negativne učinke kanabisa, no to je praksa koja se posljednjih godina počela mijenjati (neke od istraživanja i učinaka kanabisa na određene bolesti možete pročitati u tekstovima Liječenje kanabisom kod djece i Različite vrste kanabisa – liječenje bez opojnih učinaka). Primjerice, novac koji je u državi Colorado prikupljen u svrhu istraživanja epileptičkih napadaja kod djece prikupljen je od uživatelja kanabisa u toj državi.

Mijenja li legalizacija kanabisa i obrasce njegovog korištenja? Odgovor na to pitanje se pokušao pronaći upravo na prostorima Europe gdje je tendencija korištenja kanabisa mnogo liberalnija u odnosu na američke države, osobito u Nizozemskoj koja je još 1976. dekriminalizirala posjedovanje i prodaju manjih doza.

Tijekom godina se pokazalo da u ovoj zemlji ne postoji mnogo veći broj korisnika u odnosu na druge države, točnije, koristi ga oko 7% stanovnika Nizozemske što je više nego u Njemačkoj (5%) i Norveškoj (5%), jednako kao u Velikoj Britaniji i manje nego u SAD-u (15%). Također, u Nizozemskoj se nije pojavio ni veći broj uživatelja teških droga što smanjuje strah od vjerovanja da je kanabis polazište za korištenje težih opijata kao što su kokain ili heroin. Portugal je još jedna država koja se 2001. odlučila na radikalan potez dekriminalizacije svih droga što je rezultiralo skoro jednakim učinkom, točnije, povećao se broj uživatelja droga, no on prati jednaku stopu povećanja koja se bilježi i u drugim državama (više pročitajte u tekstu Portugal – 18 godina nakon dekriminalizacije svih droga).

Dakako, „jedna lasta ne čini proljeće“, te će se ovo morati potvrditi i u ostalim zemljama koje su nedavno poduzele iste korake kao što je to nekada učinila Nizozemska, a svakako će se povećati i broj istraživanja vezanih uz učinke kanabisa što će nadalje utjecati na njegovu legalizaciju i dekriminalizaciju.