Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
1. srpnja 2001., Portugal se odlučio na radikalan i do tada nezamisliv potez – dekriminalizaciju svih droga, uključujući marihuanu, kokain i heroin. Mnogi su tada predviđali da će ova zemlja postati „drogeraški raj“ dok su drugi smatrali da će to biti uzrokom povećanja konzumacije opijata među mladima. Osamnaest se godina kasnije pokazalo da su oba mišljenja bila pogrešna.
Što točno podrazumijeva dekriminalizacija droga u Portugalu? To znači da su posjedovanje, distribucija i upotreba droga protuzakoniti, no posjedovanje i korištenje su preseljeni s kaznenih sudova na one posebne gdje pravni stručnjaci, psiholozi i socijalni radnici svaki slučaj razmatraju zasebno. Ovisnici i korisnici droga se tretiraju putem javne zdravstvene službe, ali ne kroz pravosudni sustav.
Jedan gram heroina, dva grama kokaina, 25 grama lišća marihuane ili pet grama hašiša predstavljaju količinu droge koja se u toj zemlji može kupiti i posjedovati bez straha od posljedica. Također, dozvoljeno je posjedovanje jednog grama MDMA (aktivan sastojak ekstazija) i amfetamina (uključujući speed i metamfetamin). Ove se količine smatraju otprilike dovoljnima za korištenje tijekom razdoblja od 10 dana.
Za razliku od velike većine ostalih zemalja koje su svoju borbu protiv droga usmjerile ka razbijanju raznih kartela, posrednika i uličnih distributera i/ili ka korisnicima koje se uhićuje i odvodi u zatvor te se kroz pravna gonjenja tako pokušava smanjiti količina droge u opticaju i njezino korištenje, u Portugalu je odlučeno da će se koristiti ovaj drugačiji i eksperimentalan pristup kojim se osobe koje posjeduju količinu droge veću od dopuštene smatraju kriminalcima i distributerima.
Osamnaest godina nakon uvođenja tog zakona, podaci pokazuju da postoji veći broj odraslih osoba koje su u jednom trenutku posegnule za drogom, no broj tinejdžera korisnika je smanjen. Broj ovisnika koji su podvrgnuti rehabilitaciji se također povećao dok je broj ovisnika o drogama koje su se zarazile HIV-om značajno manji.
S obzirom da ovakvi podaci ne postoje od prije datuma promjene zakona, teško je usporediti je li situacija u Portugalu bolja ili lošija, no ukoliko se promotre podaci iz ostalih europskih zemalja, može se vidjeti da je broj odraslih osoba koje su posegnule za nekom od tih droga također u porastu. Prema tome, može se reći da dekriminalizacija možda nije značajno utjecala na smanjenje korištenja droga, ali isto tako se taj problem nije niti pogoršao. Dapače, napravljena je značajna ušteda u odnosu na razne troškove vezane uz pravne postupke.
Danas, kad se Portugal nalazi pred neizvjesnom financijskom situacijom, postoji mogućnost da bi ova zemlja mogla odustati od zdravstvenih usluga koje pruža korisnicima droga te na taj način ovisničku zajednicu održava donekle zdravom i u ravnoteži što bi moglo ugroziti stav rješavanja ovisnosti kao moralnog problema. Za sada su politički vođe odlučili odluku o ovom pitanju prepustiti znanstvenim stručnjacima i s njome su se unaprijed složili.
[…] Tijekom godina se pokazalo da u ovoj zemlji ne postoji mnogo veći broj korisnika u odnosu na druge države, točnije, koristi ga oko 7% stanovnika Nizozemske što je više nego u Njemačkoj (5%) i Norveškoj (5%), jednako kao u Velikoj Britaniji i manje nego u SAD-u (15%). Također, u Nizozemskoj se nije pojavio ni veći broj uživatelja teških droga što smanjuje strah od vjerovanja da je kanabis polazište za korištenje težih opijata kao što su kokain ili heroin. Portugal je još jedna država koja se 2001. odlučila na radikalan potez dekriminalizacije svih droga što je rezultiralo skoro jednakim učinkom, točnije, povećao se broj uživatelja droga, no on prati jednaku stopu povećanja koja se bilježi i u drugim državama (više pročitajte u tekstu Portugal – 18 godina nakon dekriminalizacije svih droga). […]
LikeLike