Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Tradicionalna se kineska medicina koristi za liječenje istih bolesti i stanja koja se liječe i zapadnjačkom, nama uobičajenom medicinskom praksom, no sva sličnost tu završava. Naime, u klasičnoj se medicini traži jedan uzrok bolesti (obično bakterija, virus, genetika ili ozljeda) i jedan lijek, a praktikanti tradicionalne kineske medicine vjeruju da nekoj bolesti pridonose razni čimbenici. Primjerice, osjetljivost se može vezati uz konstituciju osobe, ali i okolišne čimbenike te će bolest tako biti uzrokovana ne klicama nego vlagom, vrućinom, vjetrom ili hladnoćom – svime onime što remeti protok qi (vitalne) energije koja se smatra neophodnom za održavanje zdravlja. Nakon što se odredi priroda bolesti, osoba se mora liječiti u skladu s ukupnom slikom ili liječenje neće biti potpuno.

Nažalost, konvencionalna se medicina obično ne bavi cijelim pacijentom nego se posvećuje određenom dijelu tijela ili kemikalijama (plućima, bubrezima, hormonima, itd.) dok se u kineskoj medicini promatra tijelo u cjelini kao savršeno usklađen sustav. Iz tog bi razloga tradicionalni liječnik niz određenih simptoma mogao dijagnosticirati kao „peptički ulkus“ dok bi se u istočnjačkoj medicini oni mogli dijagnosticirati kao zasebna stanja koja mogu dovesti do tog niza simptoma.

Također, postoje razlike i kad je riječ o funkcioniranju tijela. U kineskoj medicini organi imaju mnogo šire funkcije od onih koje im dodjeljuje zapadnjačka medicina. Primjerice, bubrezi ne reguliraju samo ravnotežu vode u tijelu nego predstavljaju poveznicu između izvora energije i rasta, kostiju i mozga, volje i pamćenja. Nekada se kineska medicina prakticirala kao potpuni sustav zdravstvene zaštite, no danas je ona (osobito na zapadu) rascjepkana na svoje sastavne dijelove – biljna medicina, akupunktura i kineska masaža (poznata kao tui na).

Kinesko se bilje u posljednje vrijeme pokazalo vrlo učinkovitim pa mnogi istraživači vjeruju da se ključ uspješnog liječenja krije upravo u kombinaciji ovih dviju praksi. No, ono se može koristiti i zasebno te neovisno o tome jeste li bolesni ili ne. Njime se obično rukuje na tradicionalan način i kao preventivna mjera se uzima u manjim dozama dok se u slučaju kronične bolesti koristi svakodnevno. Slijedi popis i kratko upoznavanje dijela najuobičajenijeg kineskog ljekovitog bilja koje je u posljednje vrijeme privuklo pozornost mnogih medicinskih istraživanja.

Ginseng (Ren Shen)

Ovu biljku je još davno obilježio njezin oblik koji podsjeća na čovjeka kao i njezina moć da „mrtve vraća među žive“. Iz tog se razloga u kineskoj medicini naziva žutim duhom, duhom zemlje i magičnom biljkom. Prema svojoj kvaliteti, porijeklu i okruženju u kojem raste, može se klasificirati kao kultivirani ili divlji ginseng (iako je danas onaj divlji vrlo rijedak). Oba mogu tonificirati qi, hraniti yin (unutarnji aspekt osobe), obogatiti krv, potaknuti izlučivanje sline ili tjelesnih tekućina, ojačati rad srca i želuca, smanjiti uzbuđenje ili tjeskobu i slično (iako divlji ginseng sadrži više aktivnih sastojaka).

Goji bobice (Gou Qi Zi)

Goji su svijetle narančasto-crvene bobice porijeklom iz Kine. Iako se u Aziji konzumiraju već generacijama u svrhu dugovječnosti, tijekom vremena su se počele koristiti kao lijek za mnoge zdravstvene probleme kao što su dijabetes, visoki krvni tlak, povišena temperatura i problemi s vidom. Jedu se sirove, kuhane ili sušene kao dodatak čajevima, sokovima, vinima i medicinskim preparatima. Provedene studije su pokazale da sok od goji bobica pomaže pri stvaranju osjećaja blagostanja i smirenosti, pridonosi kvaliteti sna i poboljšanju sportskih izvedbi te su vrlo korisno oruđe za pomoć pri mršavljenju.

Bogate su bioaktivnim antioksidansima, a sadrže beta-karoten i zeksantine (tip karotenoida koji je važan za zdravlje očiju). Lycium barbarum polisaharidi koje one sadrže uspješno djeluju protiv stvaranja tumora dok istovremeno štite živce, ali i jetru.

Astragalus (Huang Qi)

Ovo je biljka koja se u tradicionalnoj kineskoj medicini koristi kao tonik za poboljšanje imunološkog sustava. Istraživanja su pokazala da astragalus pomaže osobama oslabljenog imuniteta nakon primanja tretmana kemoterapijom ili zračenjem. Praktikanti kineske medicine također vjeruju da jača vanjski qi (polje energije koje okružuje tijelo) čime se sprječava ulazak patogena u tijelo.

Kineski korijen anđelike (Dang Gui/Dong Quai)

Ovaj se korijen koristi za sprječavanje menstrualnih grčeva, PMS-a i simptoma menopauze. On također pročišćuje krv, korigira hipertenziju, liječi neplodnost, bol u zglobovima, čireve, anemiju, zatvor te sprječava i liječi alergijske reakcije. Pomaže i pri liječenju vitiliga i psorijaze. Muškarci ga običavaju primjenjivati na koži penisa u sklopu pripravka kojim se liječi prerana ejakulacija. Istraživanjima su izdvojeni brojni spojevi koji imaju antiupalna, antikancerogena i neuroprotektivna svojstva.

Cvijet krizanteme (Ju Hua)

Cvijet krizanteme se u tradicionalnoj kineskoj medicini koristi pri liječenju hipertenzije, angine, groznice, upala te uz to kao tretman protiv karcinoma. Uglavnom se koristi u čajnim pripravcima i vjeruje se da hladi tijelo, promovira funkciju jetre te koristi očima. U laboratorijskim istraživanjima se pokazao kao borac protiv raka dojke jer, u kombinaciji s uobičajenom kemoterapijom, pomaže povećati smrtnost kancerogenih stanica.

Reishi gljive (Lingzi)

Ovo su gljive čiji se okus ponekad opisuje kao „tvrd“ i „drvenast“ te pomalo gorak. U svrhu liječenja se koriste plod (nadzemni dio)  i miceliji (vlakna koja povezuju skupinu gljiva). Koriste se za poboljšanje imunološkog sustava, u borbi protiv virusnih infekcija (razne vrste gripa), bolesti pluća (astma i bronhitis), srčanih i srodnih stanja (visoki krvni tlak i kolesterol), karcinoma, bubrežnih bolesti kao i kod sindroma kroničnog umora, čireva na želucu, trovanja, boli uzrokovane herpesom te HIV-a. U kombinaciji s drugim biljem, reishi gljive se koriste za liječenje raka prostate. U jednom nedavnom istraživanju se pokazalo da sprečavaju debljanje jer poboljšavaju ravnotežu dobrih bakterija u crijevima.