Nobelova nagrada za kemiju je 2015. dodijeljena Šveđaninu Tomasu Lindahlu, Amerikancu Paulu L. Modrichu te Turčinu Azizu Sancaru za njihov rad na oporavku DNK. Ova tri znanstvenika su otkrila i objasnila osnovni mehanizam koji pomaže održavanju integriteta ljudskog genoma, točnije, način na koji se obnavlja oštećena DNK.

Naime, genom svake stanice u našem tijelu dnevno prolazi kroz tisuće spontanih promjena pri kojima se DNK kopira u svrhu diobe stanica i njihovog umnožavanja. No, pritom može doći i do stvaranja stanica koje su defektne što je uzrokovano raznim čimbenicima koje ju oštećuju a to su, primjerice, sunčeve UV zrake, industrijski zagađivači i prirodni toksini. Ono što održava red i sprječava degeneraciju svih stanica kao i nastanak kaosa su mehanizmi koji ispravljaju DNK, a za koje do sada nije bilo poznato na koji način se točno odvijaju. Ono što su ovogodišnji dobitnici nagrade otkrili je upravo taj postupak kroz kojeg stanice prolaze.

Zanimljivo je još spomenuti da je ova dodjela Nobelovih nagrada uzrokovala i mnoge polemike s obzirom da su nagradu za kemiju dobili molekularni biolozi. No, to bi samo mogao biti pokazatelj raširenosti kemije i njezine primjene na mnogim znanstvenim područjima istraživanja, ali i poštovanje volje Alfreda Nobela koji je želio da se nagrade dodijele „osobama koje su čovječanstvu ostvarile najveću korist“.