Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Šest stupnjeva razdvojenosti teorija je prema kojoj se svaka osoba na planetu može povezati s bilo kojim drugim pojedincem u samo šest koraka. Prema tome, mi se kroz pet drugih osoba možemo povezati sa svojim omiljenim glumcem, pjevačem, političarem ili bilo kojom drugom osobom koju bismo rado poznavali. U svijetu kojeg nastanjuje gotovo devet milijardi ljudi, to je teorija u koju je teško povjerovati. No, postoje li dokazi koji ju mogu poduprijeti?

Teorije o optimalnom dizajnu gradova, prometnica, gradskih četvrti i demografija postale su moderne nakon završetka I. svjetskog rata. Ta nagađanja je 1929. dodatno proširio mađarski pisac Frigyes Karinthy objavljivanjem zbirke kratkih priča naslova „Sve je drugačije“.

Jedna od tih priča, nazvana „Lančane poveznice“, posvećena je istraživanju apstraktnih i konceptualnih pojmova i problema s kojima bi se buduće generacije mogle suočiti u odnosu na teoriju mrežnog povezivanja. Karinthy je vjerovao da će, zahvaljujući napretku tehnologije, mreže prijateljstava postati veće i obuhvaćati veće udaljenosti. Dapače, tvrdio je da se svijet u stvari „smanjuje“ zbog sve veće mogućnosti međusobnog povezivanja. Kao rezultat ove hipoteze, likovi spomenute priče vjeruju da se svaka osoba može povezati s drugom putem pet poznanstava zbog čega se upuštaju u igru čiji je cilj provjeriti istinitost ove teorije.

Ako se pogledaju današnji brojevi, ova ideja djeluje poprilično uvjerljivo, osobito ukoliko pretpostavimo da svatko od nas u prosjeku poznaje 44 osobe od kojih svaka poznaje po 44 druge osobe itd. Matematičkim putem će se tako pokazati da se u samo šest koraka svatko može povezati sa 7,26 milijarde ljudi.

Ideja o šest stupnjeva razdvojenosti je i znanstveno provjerena 1960. kad je jedan psiholog odaslao 300 paketa stanovnicima Nebraske i Bostona te ih zamolio da pomoću svoje mreže poznanika pakete vrate na isto odredište – burzovnom mešetaru koji živi u Bostonu. Prema zadatku, osobe nisu smjele osobno dostaviti paket nego ga proslijediti nekome koga dobro poznaju dok je ta osoba trebala učiniti isto imajući u vidu da bi osoba kojoj se paket prosljeđuje mogla poznavati dotičnog mešetara.

Od 300 paketa, njih 64 se našlo na odredištu i to u prosjeku prolazeći kroz ruke 5,2 osobe. Ovaj je pokus prikazan kao onaj koji dokazuje teoriju o šest stupnjeva odvojenosti ili „fenomenu malog svijeta“, kako su ga nazvali znanstvenici. No, detaljnijim proučavanjem se pokazalo da je od izvornih 300 paketa, njih 100 poslano u Boston (mjesto gdje je mešetar i živio), 100 je poslano drugim mešetarima (koji su se bavili istim poslom) dok je u stvari samo njih 100 poslano nasumično. Od ovih posljednjih 100 paketa, samo njih 18 je našlo put do ciljane osobe. No, to ne znači da teorija o šest stupnjeva razdvojenosti nije osnovana.

Prvi veliki proboj ove hipoteze dogodio se nekoliko desetljeća kasnije zahvaljujući studentskoj igri nazvanoj „Šest stupnjeva Kevina Bacona“, u kojoj su sudionici morali pronaći poveznicu s ovim glumcem i to u šest koraka ili manje. Tijekom ove igre prikupila se velika količina podataka koji su znanstvenicima kasnije omogućili analizu međusobne povezanosti holivudskih glumaca. Otkriveno je da šest stupnjeva razdvojenosti zaista postoje, ali se odnose na nasumična poznanstva (ne ona prijateljska) koja su se pri tome pokazala ključnima.

Ukoliko se u obzir uzmu razvoj i popularnost današnjih društvenih mreža i interneta, ova teorija dobiva novi zamah što je nedavno pokazalo i Microsoftovo istraživanje. Proučavanjem više od milijarde elektroničkih poruka, otkriveno je da su dvije osobe koje se inače ne poznaju, međusobno udaljene s točno 6,6 stupnjeva razdvojenosti.

„Ovo je bilo poprilično šokantno otkriće. Ono što smo vidjeli pokazuje da je čovječanstvo neprestance međusobno povezano. Ljudi su sumnjali da smo toliko bliski, no sad se pokazalo da ova ideja nadilazi folklor“, izjavili su za jedan poznati časopis.

Slično tome, na Sveučilištu Columbia proveo se eksperiment u kojem se kao laboratorij koristio upravo Internet. Više od 24.000 dragovoljaca je putem svojih poznanika poslalo elektroničku poruku jednoj od 18 ciljanih osoba koje su živjele u 13 različitih zemalja, što je uključivalo, primjerice, policajca u Australiji, veterinara u norveškoj vojsci i profesora jednog američkog sveučilišta. Dovršeno je samo 384 lanaca povezanosti i to prosječnim korištenjem četiri koraka iako je procijenjeno da su lanci najčešće koristili šest do sedam koraka.

Dapače, Facebook, jedna od najpopularnijih društvenih mreža današnjice, sadrži aplikaciju naziva „Šest stupnjeva“ kojom se ova teorija ispituje kroz međusobne veze njegovih korisnika. Ukoliko imate otvoren profil i obratite pažnju na „prijateljstva“ koja vam ova mreža nudi u vidu osoba s kojima niste povezani, možda će vas prijedlozi i zbuniti jer će biti ponuđene osobe za koje nikad niste čuli ili ne znate uopće tko su, no ipak se nude kao one s kojima ste na neki način povezani. Facebook (i slične društvene mreže) može čak i smanjiti broj potrebnih koraka, osobito ako se uzme u obzir da neke javne osobe imaju i po nekoliko stotina tisuća „prijatelja“.

Ukoliko vjerujete u istinitost teorije o šest stupnjeva razdvojenosti, tada se lako možete utješiti činjenicom da se u svakom trenutku, bez obzira koliko vam se to nemogućim činilo, možete obratiti nekom od svojih poznanika i s vremenom stupiti u kontakt s bilo kojom osobom na svijetu jer se čini da je ovaj naš svijet ipak jedno veliko “globalno selo”.