Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Halloween ili Noć vještica je proslava koja svoje korijenje vuče još iz keltskih poganskih obreda u čast žetve. U moderno doba se slavi kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u uglavnom zastrašujuće likove, ukrašavanje kuće i okućnice bundevama i pričanje sablasnih priča, a sve u svrhu „tjeranja smrti“ uoči dana Svih svetih. Nastao je zato što su se, prema vjerovanju, na poganski sabat Samhain, u noći između 31. listopada i 1. studenog, vještice okupljale na tzv. crni sabat.

To je noć u kojoj se ne očekuje miran i ugodan san. A kako biste i vi večeras ostali budni dok uspješno tjerate vještice i pripremate se za naredni dan, slijedi nekoliko zanimljivih činjenica i priča koje nećete s lakoćom zaboraviti jer su dovoljno nevjerojatne, nepoželjne, istinite te – pomalo zastrašujuće i neugodne.

Blizanke Gibbons

June i Jennifer Gibbons su bile jednojajčane blizanke rođene 11. travnja 1963 u Walesu. Postale su poznate kao „tihe blizanke“ jer su komunicirale samo međusobno i to jezikom kojeg su samo one razumjele zbog čega je ostalim ljudima bilo teško komunicirati s njima. Kad su napunile 14 godina, svaka od njih je poslana u drugi internat u pokušaju da se prekine njihova zajednička izoliranost. No, nakon što su se rastale, obje su postale katatonične i potpuno se povukle u sebe.

Njihovo stanje je zbunjivalo psihijatre jer su, nakon ponovnog ujedinjenja, iz svoje komunikacije u potpunosti isključile sve osobe dok su u osami svoje sobe počele pisati dnevnike, pjesme, kratke priče i novele. U dnevnicima su opisivale svoj sestrinski odnos dok su se fiktivne priče uglavnom odnosile na muškarce i žene koji se ponašaju na neobičan način i provode kriminalne radnje kojima su i same pribjegavale. Iz tog su razloga kasnije hospitalizirane i dijagnosticirana im je šizofrenija.

Djevojke su sklopile dogovor prema kojem će, ako jedna od njih premine, druga početi razgovarati s ostalim ljudima. Tijekom boravka u bolnici su odlučile da je došlo vrijeme za ostvarivanje komunikacije s vanjskim svijetom zbog čega će jedna od njih, Jennifer, biti žrtvovana. Tako je i bilo. Jennifer je uskoro preminula od akutnog miokarditisa, iznenadne upale srca. U njezinom tijelu nisu pronađeni ostaci otrova ili bilo kakvih droga ili lijekova koji su mogli izazvati to stanje te je njezina smrt zato ostala misterij. June je nakon toga progovorila te izjavila da je sada napokon oslobođena. Kasnije je nastavila živjeti uobičajenim životom.

Pasta za zube od mišjeg mozga

Stari Rimljani su bili zanimljiv narod čiji je svakodnevni život bio pomalo neuobičajen. Naime, njihova higijena je uključivala pranje zuba pastom od mišjeg mozga koju su izrađivali tako što bi mozak osušili i samljeli ga u prah. No, oralna higijena nije tu završavala: ljudski urin je korišten kao vodica za ispiranje usta!

Eutanazijski vlak smrti

Vlakovi smrti predstavljaju uzbudljivu atrakciju u mnogim zabavnim parkovima. No, eutanazijski vlak smrti nije namijenjen zabavi jer je njegova svrha – usmrtiti putnike. Ovaj vlak je dizajniran prema ideji Julijonasa Urbonasa koji je, radeći u jednom zabavnom parku, izjavio da je koncept vlakova smrti namijenjen oduzimanju života na „elegantan i euforičan način“.

Eutanazijski vlak smrti uključuje dizajn čiji je cilj da svoje putnike provede kroz niz ekstremnih padova i petlji čime se stvara euforija, a mozak lišava kisika. Njegova ideja nije našla svoju komercijalnu primjenu.

Šuma za samoubojice

Japan je zemlja u kojoj je stopa samoubojstava na visokoj razini. Oko 70 Japanaca dnevno sebi oduzima život, a razlozi se uglavnom odnose na nezaposlenost, depresiju i društvene pritiske. Aokigahara je šuma veličine oko 35 km² koja se nalazi na sjeverozapadnom podnožju planine Fuji. Prema japanskoj mitologiju, to je mjesto koje se povezuje s duhovima i demonima, a već dugi niz godina predstavlja i odredište kojeg samoubojice često odabiru kao mjesto na kojem će sebi oduzeti život. Procjenjuje se da se ondje godišnje ubije oko 100 ljudi što ju čini drugim najpopularnijim mjestom samoubojstava, odmah nakon mosta Golden gate u San Franciscu.

Nije poznat razlog zbog kojeg je Aokigahara toliko privlačna samoubojicama, no ova šuma je svakako jedno mračno i tiho mjesto. Često se događa da se njezini posjetitelji ondje izgube i provode sate vrteći se u krug. U toj šumi kompasi ne rade ispravno: magnetska igla se trza, vrti uokolo ili se uporno vrti u krug bez određivanja pravca. Uzrok tome se navode anomalije izazvane bogatim naslagama magnetskog željeza iako to ne objašnjava zbog čega se posjetitelji izgube i ako se ne oslanjaju na kompas. Šuma je neobična i po nekim drugim značajkama, a to su stvari koje su ondje ostavljene iz raznih razloga: mnogobrojni parovi cipela za djecu i odrasle, fotografije, tekstovi pjesama, lutke…

Sindrom zaključanog čovjeka

Sindrom čovjeka zaključanog u vlastito tijelo (locked–in syndrome) je stanje budnosti i očuvane svijesti uz nemogućnost mimike, pomicanja tijela, govora, ili komunikacije osim kodiranim pokretima očiju čiji se sindromi mogu usporediti s paralizom spavanja koja predstavlja blažu inačicu. Dakle, osobe koje boluju od ovog sindroma mogu komunicirati samo pomicanjem očiju koje obično ostanu pošteđene paralize.

Kralj štakora

Kralj štakora je fenomen životinjskog svijeta koji se odnosi na skupinu štakora koji se međusobno slijepe, uglavnom zbog prljavštine kao što su krv, blato, dlake, iznutrice ili izmet. Tako spojeni, oni nastavljaju živjeti i hraniti se. Broj slijepljenih štakora varira, ali rijetko se događa da uključuje veliki broj jedinki. Ovaj fenomen je posebno povezan s Njemačkom gdje je zabilježen najveći broj takvih slučajeva.

Pojam se izvorno nije koristio u odnosu na stvarne štakore nego je označavao osobu koja živi na račun drugih. Srednjovjekovni znanstvenici su pretpostavljali da su ljudi nekada vjerovali da je riječ o jednoj životinji koja ima nekoliko tijela te se stoga riječ „kralj“ odnosila na životinju neuobičajenog oblika i veličine.

Svi znamo da su naša povijest i naš svijet ispunjeni brojnim neobičnostima i misterijima. Ovo su bile samo neke od njih, pomalo zastrašujuće ili samo odvratne nekima od nas. No, u svakom slučaju, to su činjenice i priče koje ćete zauvijek pamtiti kao dio svijeta u kojem živimo, a koje ga također čine vrlo zanimljivim i posebnim mjestom.