Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Bez obzira na kulturu o kojoj je riječ, u svakoj je sadržana potreba za pozdravljanjem. Tako će se vam se Japanci nakloniti, u afričkim ćete zemljama biti pozdravljeni pljeskom, na područjima na kojima prevladava englesko stanovništvo naići ćete na ispruženu ruku koja čeka rukovanje ili će se od vas očekivati kratak zagrljaj dok će na našim područjima pozdrav uključivati i poljubac u obraz. Uz razne inačice pozdravljanja koje očito variraju i međusobno se razlikuju, postoji jedan pozdrav koji postaje sve popularniji diljem svijeta, a to je – namaste.

Namaste je uljudan način pozdravljanja koji prevladava u hindskoj kulturi i koristi se pri susretu, ali i pri rastanku. Ponekad se izgovara kao „namaskar“, „namaskaram“ ili „vanakkam“, a prati ga lagani naklon uz sklopljene ruke (dlanovi se međusobno dodiruju, prsti su usmjereni prema gore, a palčevi prema grudnom košu). Ova gesta se naziva anjali mudra ili pranamasana te znači „klanjam se božanskom u tebi“. Pozdrav se može izgovoriti bez popratne geste ili obratno, no uvijek će prenositi isto značenje i označavat će predaju ega u korist duha.

Značenje riječi ‘namaste’ se diljem svijeta prepoznaje kao nešto što označava mir, čast i poštovanje iako postoje razni prijevodi ovog pozdrava:

„Božanska svjetlost u meni prepoznaje božansku svjetlost u tebi“;

„Bog u meni pozdravlja i upoznaje Boga u tebi“;

„Poštujem duh u tebi koji je i u meni“;

„Božanska mudrost u meni prepoznaje i priznaje božansku mudrost u tebi“.

No, bez obzira na razne prijevode i jezik kojim govorite, ova riječ jednostavno priziva osjećaj dijeljenja duhovne povezanosti dok stvara osjećaj jedinstva i uravnoteženosti. U osnovi, ‘namaste’ predstavlja način povezivanja svih ljudskih bića.

Ovakav pozdrav je vrlo rasprostranjen u Indiji, no koristi se i na području Nepala, dijelovima Azije te svim dijelovima svijeta u kojima postoji i djeluje hinduska vjera. Koristi se kao uljudan oblik pozdrava, priznavanja i izražavanja dobrodošlice rodbini, gostima ili nepoznatim osobama. U ponekim kontekstima služi i kao način izražavanja zahvalnosti nekoj osobi koja je bila velikodušna, dobra ili koja je ponudila ili pružila svoju pomoć.

Namaste se može koristiti i u meditaciji gdje služi kao pomoć pri uspostavljanju veze sa svojom unutrašnjosti, sa središtem ljubavi, srcem. Ruke koje se sklapaju u molitveni položaj (mudru) u visini srca (srčane čakre) služe kao medij uspostavljanja protoka božanske energije i ljubavi dok lagani naklon glavom i zatvaranje očiju olakšavaju umni pristup božanskom duhu koji obitava u srcu.

Iako je riječ o pozdravu koji je vrlo jednostavan i kojeg je lako usvojiti, postoje određene smjernice koje se pritom trebaju poštivati:

1.) Oči moraju biti zatvorene. Zatvaranje očiju pri ovom pozdravu olakšava proces kojim se „vidi“ unutrašnjost osobe i stvara vizija o Bogu u nama ili pogled na dušu osobe.

2.) Pri izvođenju ‘namasta’ nemojte ništa držati u rukama. Ako se u rukama nalazi bilo kakav objekt, tada prsti i njihovi vršci neće biti ravno ispruženi čime se ometa protok sattve (čistoće) koja se inače, kroz ispružene prste, usmjerava ka osobi kojoj je namaste namijenjen. Ukoliko se u rukama nešto nalazi, taj objekt će primiti komponentu sattve i odbiti ga natrag ka osobi koja upućuje pozdrav.

Namaste je također i dio 16 upachara (služenja Bogu) koje se koriste u hramovima ili bilo kojem mjestu službenog izvođenja štovanja Boga pri čemu ima isto značenje: izražavanje pristojnosti, ljubaznosti, pa čak i gostoprimstva božanskoj energiji. Primjerice, drevni sveti hinduski spis, Taittiriya Upanišada, navodi izraz atithi devo bhav što u prijevodu znači „gost je Bog“. Dakle, gosta se dočekuje i ispraća kao božansku figuru, božjeg poslanika, ali isto tako će se Bogu pružiti gostoprimstvo i odnositi se prema njemu kao posebnom gostu. Uz navedeno, namaste je i jedan od šest oblika praname (pozdrav poštovanja) te se u tom kontekstu i koristi diljem Indije.

Hinduizam, kao prevladavajuća vjera ove države, svoje poklonike uči jedinstvu i božanskom aspektu u svima nama dok na Boga gleda kao na neku vrstu velikog čovjeka koji se nalazi na nebu, odvojen od života na Zemlji, ali koji djeluje kao božanska svijest koja prožima svih nas. Vjeruje se da je sve, u stvari, jedno jer je jedno sve dok su stvarno sebstvo i suštinska priroda svakoga od nas identični božanskoj. Stoga namaste služi kao podsjetnik na to jedinstvo i božanski aspekt u svima nama zbog čega čovjek može biti samo suosjećajan i pun ljubavi dok živi životom koji drugima ne nanosi štetu. Ovo drevno učenje o nepostojanju dualnosti smatra se jedinim sigurnim načinom osiguravanja mira u svijetu i vrijednom ostavštinom hinduizma.

Dakle, namaste u sebi nosi univerzalno priznanje i duhovnu energiju što ga doista čini izvanrednim pozdravom. Vjeruje se da samo izgovaranje ove riječi, a osobito ako ju prati i navedena gesta, podiže vibracije namjere upućivanja pozdrava osobi time što se odaje počast njezinoj unutarnjoj dobroti, svjetlosti i unutarnjem božanskom aspektu. Korištenjem ovog pozdrava, vi tako doista možete osjetiti stvarno značenje i prihvaćanje pozitivnih misli čak i ako je riječ o nekome koga osobito ne volite.