Os Uma
Piše: Barbara Kovačević
Kinezi vjeruju da je čitav svemir prožet životnom energijom koju nazivaju chi. Prema vjerovanju, upravo chi je ono što stvara život, a pažljivim upravljanjem mogu se ostvariti dobro zdravlje i seksualni život te dugovječnost. Chi teče našim tijelima u energetskim krugovima poznatim kao mreža meridijana i čini temelj gotovo svih tradicionalnih kineskih i ajurvedskih načina liječenja. S obzirom da je i seksualna energija dio te mreže, ona se smatra neophodnom za ostvarenje zdravlja dok je istovremeno to jedina energija koja se može reproducirati ili stvoriti.
Kineski liječnici taoisti vjeruju da se jedina razlika između spolne prirode muškaraca i žena krije u različitoj naravi njihovih orgazama: kad muškarac ejakulira, on iz svojeg tijela izbacuje sjeme dok će ženine izlučevine biti uglavnom unutarnje i zadržat će se u tijelu.
U odnosu na chi, muškarac će time sebe lišiti primarnog izvora vitalnosti i imunosti i postati oslabljen te sklon bolestima što će dugoročno skratiti njegov životni vijek. Suprotno tome, žena će ostati snažna zahvaljujući zadržavanju energije, ali i eventualnom dobivanju one koju je izbacio muškarac. No, ako ona ostane s istim muškarcem, osobito ako je to onaj koji ne prakticira zadržavanje sjemena, njezin kapacitet će se smanjiti i ona će također biti sklona bolestima.
Kinezi su tako svojim istraživanjem još prije 10.000 godina zaključili da muškarac može ostvariti višestruke orgazme ako prakticira odgođenu ejakulaciju ili ako ju u potpunosti izbjegava. Ovo je moguće jer su, kako tvrde, orgazam i ejakulacija dva zasebna fizička procesa.
Možda se ovakav stav može učiniti neobičnim, osobito ako se uzme u obzir da zapadna medicina već desetljećima tvrdi da se muškarčevo sjeme nadomještava ubrzo nakon izbacivanja i da je muškarčeva sposobnost njegovog stvaranja neograničena. No, kineski taoisti ejakulaciju uspoređuju s donacijom krvi: nakon davanja krvi, osoba se također osjeća slabom i umornom sve dok se izgubljena krv ne nadomjesti, zbog čega se ne preporuča takve donacije vršiti više od par puta godišnje. Prema tome, izgubljeno sjeme je teže nadoknaditi nego krv jer tijelo pritom mora potrošiti ogromnu količinu energije, ali i uspostaviti prikladnu hormonalnu ravnotežu.
Ova, ali i ostala saznanja, kineskim su taoistima pomogla stvoriti sustav metoda i tehnika kojima se muškarac suzdržava od ejakulacije i tako spolne žlijezde koristi kao ishodište životne sile.
Izvorno su ove vježbe bile poznate kao „kung fu“ (kung znači „vješti rad“, a fu označava „provedeno vrijeme“), odnosno vještine koje je potrebno uvježbavati. Seksualni kung fu je upravo to – izražavanje vlastite moći i kontrole, točnije, sposobnost preuzimanja kontrole nad tijelom, umom i dušom. Prakticiranjem seksualnog kung fua, muškarci i žene uče kako pojačati svoju osobnu energiju do najviše razine što će rezultirati iscjeljenjem, vidovitošću i astralnom projekcijom.
Kod žena se praksa odnosi na kung fu trening jajnika jer se, prema taoizmu, gubitak energije kod njih odvija tijekom menstruacije. Naime, jajnici svakog mjeseca stvaraju jajašca koja u sebi sadrže veliku kreativnu energiju kao i hormone koji su neophodni u procesu njihove oplodnje. Ovaj proces ženu može uvelike oslabiti dok ona osjeća istjecanje energije iz svojeg tijela. S druge strane, muškarac će, zadržavanjem sjemena, nakupiti veliku količinu energije koja se, pravilnim upravljanjem, može preusmjeriti na ljubav i duhovni sklad.
Prikladnom vježbom i prakticiranjem, unutarnji organi tako počinju iskorištavati akumuliranu seksualnu energiju (koja se naziva ching), a koja se u tijelu osjeća u obliku emocija. S obzirom da se kroz seksualni kung fu razvija i svjesnost o svojem tijelu, posljedično se poboljšava i svjesnost o emocijama što pomaže pri učinkovitom upravljanju energijom.
Ipak, ukoliko dođe do određene blokade te energije, stvaraju se negativne emocije što može dovesti do bolesti. Primjerice, ako se energija nakuplja u srcu, osoba će biti nestrpljiva i brzopleta, ako se nakuplja u bubrezima, osoba će biti plašljiva, energija nakupljena u jetri će dovesti do ljutnje, u slezeni do brige, a u plućima do tuge. Ovaj proces čišćenja unutarnjih organa od nakupljene i zarobljene energije negativne će emocije pretvoriti u nešto drugo dok pritom predstavlja temelj „unutarnje alkemije“.
Krajnji cilj ove filozofije i prakse jest buđenje i pronalaženje dijela sebe koji djeluje slobodno, nezavisno od vremena i prostora. Ovo buđenje, odnosno, rađanje sebe je u stvari proces pretvorbe nakupljene energije u onu koja se naziva shen ili duhovna energija, a koja vodi do stvaranja suptilnog, duhovnog tijela koje će ostvariti prosvjetljenje i upoznati svijet energije.
Drži se da drevni taoisti nisu bili eterični i apstraktni filozofi nego vrlo praktični znanstvenici koji bi brzo odbacivali tehnike koje nisu donosile potrebne rezultate, a taj su pristup primijenili i pri razvijanju ove tehnike. Ono čemu svaki taoist teži jest dug život ispunjen srećom, zdravljem i mudrošću, a svatko od njih tko svojim istraživanjem i prakticiranjem biva u tome uspješan smatra se dobrim taoistom.
Seksualni kung fu predstavlja samo dio njihove nauke i pripada većem učenju pod nazivom Tao seksologije, a koji uključuje učenje o produljenju životnog vijeka, sretnijem, zdravijem i mudrijem životu usmjerenom ka razvijanju svjesnosti namjenjenoj većoj duhovnosti i prosvjetljenju.