Dobrobiti morske soli poznate su još od davnina kada je ona bivala korištena u terapijske i ljekovite svrhe zahvaljujući bogatstvu elemenata od kojih se sastoji. Među osamdesetak različitih minerala te elemenata u tragovima, karbonata i sulfata, prisutni su i kalcij, kalij, brom, natrij, mangan, magnezij, jod, željezo, fluor i silicijeva kiselina. Ovo su razlozi velike potražnje za morskom soli i danas, a zbog čega su znanstvenici razvili sustav izvlačenja soli iz morske vode koji u tu svrhu koristi električne udarne valove.

Ovim postupkom, nazvanim „elektrodijaliza šokom“, stvaraju se neprekidne struje tekuće vode koje stupaju u interakciju s nabijenim česticama soli čime se tok slane vode gura u stranu i odvaja od strujanja slatke vode pomoću jednostavne i jeftine barijere napravljene od poroznog materijala zvanog staklovina, a koji je izrađen od sitnih čestica stakla, fleksibilne membrane i elektroda. Voda se nakon toga usmjerava u zasebne cijevi.

Ovaj sustav se temelji na jednakom konceptu desalinizacije i pročišćavanja vode koji se već koriste, ali uz jednu razliku: u sustavima obrnute osmoze slana voda prolazi kroz posebne membrane u kojima se zadržavaju sol i ostale nečistoće dok u sustavu električnih udara voda teče preko membrana. Tako sol ne prolazi kroz barijeru nego se odvaja na stranu.

Ovaj način odvajanja soli iz morske vode svoju će primjenu najvjerojatnije naći na mjestima koja su udaljena od većih gradskih područja, a možda i drugdje s obzirom da je riječ o postupku koji je mnogo jednostavniji i jeftiniji u odnosu na one koji se uglavnom koriste danas.