Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

9. studenog 1989., hladni rat je padom Berlinskog zida došao do svojeg dramatičnog kraja. Prije nekoliko godina počeo se rušiti još jedan zid koji je na jednak način utjecao na svijet: tzv. paywall, zid koji razdvaja na desetke tisuća učenika i istraživača diljem svijeta onemogućavajući im pristup znanstvenim istraživanjima. Osoba koja ga je 5. rujna 2011. počela rušiti zove se Alexandra Elbakyan, a to je učinila pokretanjem internetske stranice na kojoj besplatno objavljuje gotovo sva recenzirana istraživanja ikad objavljena.

Za one koji ne znaju, riječ je o stranici Sci-Hub koja se može smatrati Pirate Bayom znanstvenog svijeta, stranica na kojoj je do sada objavljeno više od 48 milijuna znanstvenih radova kojima se može pristupiti potpuno besplatno. Kao razlog pokretanja stranice, Alexandra navodi svoju frustraciju koju je nekada osjećala zbog nemogućnosti pristupa mnogim rezultatima istraživanja.

„Glupo je platiti 32 dolara za pojedinačan uvid kad vam je nekad potreban pristup desecima ili stotinama tih dokumenata kako biste proveli istraživanje“, izjavila je smatrajući da bi svatko, bez obzira na svoje financijsko stanje ili sklonosti, trebao imati uvid u bilo koji znanstveni rad.

Alexandra je zato pokrenula stranicu Sci-Hub na kojoj svatko može besplatno pristupiti svim radovima i dokumentima koji se ondje nalaze. Ovaj čin podsjeća na priču o Robinu Hoodu, no možda zato što to na neki način i jest takva priča. Naime, osobe lošijeg imovinskog stanja nisu jedine koje si ne mogu priuštiti pristup znanstvenim radovima. Već su i pretplate za časopise u kojima se oni pojavljuju postale toliko skupe da čak i neka svjetska sveučilišta poput Harvarda i Cornella priznaju da si ih ne mogu više priuštiti.

Takve časopise ne možemo odmah u potpunosti kuditi jer su nam prenijeli mnoga saznanja, a potiču i kvalitetnija istraživanja zahvaljujući svojoj recenziji dok su, prije razvoja Interneta, bili od ključne važnosti za širenje znanja. No, u posljednje vrijeme se sve više osoba počelo pitati potiču li oni napredak znanosti ili djeluju samo kako bi zaradili novac.

Zato ovdje u igru ulazi Sci-Hub, stranica koja djeluje u dvije faze: prije svega, kad netko potraži određeno istraživanje, stranica ga odmah pokušava preuzeti iz srodne piratske baze podataka LibGen. Ako se to pokaže neuspješnim, Sci-Hub može zaobići naplatu sadržaja koju traži znanstveni časopis i to zahvaljujući brojnim ključevima koje su anonimno donirali razni akademici. Dapače, sustav se s vremenom toliko razvio da korisnici više ni ne moraju posjetiti stranicu Sci-Huba nego je dovoljno da, kad se nađu suočeni s paywallom, uzmu Sci-Hubov URL i unesu ga u adresnu traku članka, odmah nakon oznake „.com“ ili „.org“ i ostaka URL-a.

To znači da Alexandrina stranica može odmah pristupiti gotovo svim znanstvenim radovima koje su objavile druge znanstvene stranice kao što su JSTOR, Springer, Sage i ostale te vam omogućiti besplatan uvid ili skidanje. Uz to, automatskim putem će poslati kopiju LibGenu, kao sustav podrške. Sci-Hub tako ima stvorenu internetsku mrežu koja nudi bolji pristup znanstvenim radovima od bilo kojeg sveučilišta, pa čak i vlade, na svijetu i doslovce se može nazvati „svijetom znanja“.

Naravno da postojanje i rad ove stranice ljuti velike renomirane izdavače zbog čega je prošle godine sud u New Yorku donio odluku kojom je domenu Sci-Huba učinio nedostupnom, a stranicu je tužila i Elsevier, akademska izdavačka tvrtka, i to zbog „nanošenja nepopravljive štete“ zbog čega traže isplatu od 750 do 150.000 dolara po članku, ovisno o kojem je riječ. Alexandra na njihovu tužbu odgovara riječima:

„Smatram da je poslovni model Elseviera sam po sebi ilegalan“, pozivajući se na članak 27. UN-ove Deklaracije o ljudskim pravima u kojem se navodi da „svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i učestvovati u znanstvenom napretku i njegovim koristima“.

Uz to, navodi da se ova situacija razlikuje od one koja se javlja kad su u pitanju filmska i glazbena industrija:

„Sve radove na njihovim stranicama napisali su istraživači koji ne primaju naknadu ili postotak zarade od Elseviera. To je različito od glazbene ili filmske industrije gdje autori dobivaju proviziju za svaku prodanu kopiju.“

Alexandra se nada da će ovaj slučaj postaviti presedan i poslati jasnu poruku o tome tko je vlasnik istraživačkog rada. No, ako tužba rezultira gašenjem Sci-Huba, to će također jasno značiti da javnost nema pravo na znanje.