Os Uma
Autor: Irena Dujmušić

Znanstvenici Nacionalnog Sveučilišta Seoul u Koreji navode da su potvrdili postojanje Bonghan sustava, koji se sada naziva “primo-vaskularni sustav”, kao ključnog organa u ljudskom organizmu koji potvrđuje postojanje akupunkturnih meridijana i djelotvornost same akupunkture. Još ranih 1960. je ovo tvrdio sjevernokorejski znanstvenik Bong Han Kim, a sada se postojanje ovog sustava potvrđuje u daljnjim istraživanjima. Istraživači vjeruju da je primo-vaskularni sustav zapravo fizička komponenta sustava akupunkturnih meridijana, a također sugeriraju da je ovaj sustav uključen u usmjeravanje protoka energije i informacija putem biofotona i DNK.

Princip akupunkture se temelji na postojanju akupunkturnih točaka i meridijana, no postoje li oni zaista? Znanstvenik Bong Han Kim ne samo da je dokazao da postoje već je došao i do revolucionarnih otkrića, no nakon ogromnog uspjeha u znanstvenim istraživanjima na ovu temu, iznenada je sve stalo, Institut za istraživanja je zatvoren, a sam Bong Han Kim kao i njegovi radovi su u potpunosti nestali iz Sjeverne Koreje. Srećom, povijest njegovog iznimnog rada kao i publikacije su preživjele se ponovno istražuju nakon više od 40 godina.

Povijest otkrića Bonghan sustava

Znanstvenik Bong Han Kim se rodio 1916. godine u Koreji, gdje je tijekom japanske okupacije završio svoje stručno obrazovanje te se za vrijeme korejskog rata preselio iz južne u sjevernu Koreju. Oko 1957. godine, bio je jedan od članova koji su bili uključeni u uspostavljanje medicinskog Istraživačkog instituta u DNR Koreji, u skladu s novim smjerom – “Duh samopouzdanja”, koji se odnosio i na medicinu. KIM II Sung je tada stavio naglasak na orijentalnu medicinu i tražio da se temeljito istraži kako bi još bolje služila narodu. Osnovan je Istraživački institut, Odjel i Centar za poticanje orijentalnih liječnika, te orijentalnu farmaciju. Kako bi pratio smjernice nove vlade, B.H. Kim je kao dobro obrazovani znanstvenik zapadnjačke ali i orijentalne medicine za temu istraživanja izabrao “Analizu Kyungrak sustava”, odnosno sustava akupunkturnih meridijana. 1961. je na znanstvenom simpoziju u Pjongjangu prijavio svoje otkriće, a njegova prezentacija i publikacija se bavila električnim svojstvima i odgovorima novo pronađenog organa sastavljenog od akupunkturnih točaka i meridijana, koji su se prethodno smatrali samo apstraktnim entitetima. Provedena istraživanja i dobiveni rezultati nisu bili puno drugačiji od nalaza drugih istraživača u području akupunkture, no kod B.H. Kima se pojavio novi aspekt – on je povezao fiziološku reakciju akupunkturne točke na stvarni organ za koji se prethodno nije ni znalo da postoji. Kada su ga pitali kako je to uspio otkriti, on je odgovorio da je to bilo moguće zbog apsolutne vjere u postojanje Kyungrak sustava.

Sažetak njegovog drugog izvješća o istoj temi se tretirao kao jedan od najvažnijih nalaza u korejskim medicinskim znanostima te se o njegovom znanstvenom doprinosu raspravljalo kao dobrom primjeru “samodostatnosti duha”, pokazujući utjecaj politike na znanstvene zajednice u Sjevernoj Koreji. Kim Il Sung je izjavio da je Bong Han Kim značajno pridonio uspostavljanju čvrstih znanstvenih opipljivih dokaza o teoriji orijentalne medicine, koje Koreja čuva već stoljećima, kao i napretku moderne biologije i medicinskih znanosti. Nekoliko godina kasnije, ne tipično za Sjevernu Koreju, predloženo je da novootkriveni sustav dobije naziv po autoru otkrića, te se od tada to zove Bongham sustav kojeg čine organ i organele, kanali koji povezuju najsitnije čestice, tjelešca koja čine povremene čvorove duž kanala i baze meridijana, te likvor koji teče unutar Bonghan sustava.

Pokusi opisani u drugom izvješću su puno detaljniji od onih opisanih u prvom izvješću. Prijavljeni su mnogi novi znanstveni rezultati i tvrdnje, uključujući tvrdnje da su Bonghan tjelešca prisutna u cijelom tijelu, a ne samo u akupunkturnim točkama, odnosno u unutarnjim slojevima tijela, između akupunkturnih točaka, te unutar limfnih i krvnih žila. Zatim, da najsitnije čestice imaju jedinstvenu električnu aktivnost te da Bonghan likvor posjeduje važne biokemijske elemente i nukleotide, posebice DNA, daleko više od ostalih organa. Ovo izvješće je dobilo sve javne političke i znanstvene pohvale te je svrstano u rang otkrića Pavlova za koje je on dobio Nobelovu nagradu. Rad je preveden na nekoliko stranih jezika, a DNR Koreja je požurila proširiti opseg istraživanja. Tako je došlo do trećeg izvješća, koje se smatra najobuhvatnijim i najvrijednijim od svih pet izvještaja i koje je vrlo korisno za znanstvenike koji trenutno istražuju ovu temu. Ovdje su B.H. Kim i njegovi kolege klasificirali Bonghan sustav u šest podrazreda, i opisali su gdje i kako su te potklase distribuirane i kako komuniciraju među sobom u tijelu. Ono što je najvažnije, po prvi puta je otkriven “Sanal”, novi tip stanica u Bonghan sustavu sa samoregeneracijskim svojstvima. Osim novih i revolucionarnih bioloških teorija, tu su i pomalo kontroverzne teorije koje se uveliko razlikuju od normi Zapadne biologije – na primjer da Bonghan likvor teče u smjeru suprotnom smjeru od protoka krvi. Iako su eksperimentalni rezultati vrlo dobro opisani, drugi znanstvenici ih nisu reproducirali zbog manjka detaljnog opisa materijala i metoda.

Četvrti i peti rad B.H. Kima nisu dobili previše pažnje, no komunistička partija se dobro okoristila njegovim nalazima za reklamiranje samopouzdanja duha i neovisnosti od Kine ili Rusije u području znanosti. Štoviše, pokušali su iskoristiti njegove revolucionarne znanstvene spoznaje i pokazati svoju superiornost u znanosti i tehnologiji. Utoliko više čudi iznenadno zatvaranje Kyungrak Instituta 1966. Svi oni koji su bili odgovorni za politiku zdravstvenih i medicinskih istraživanja su uklonjeni sa svojih pozicija. Vlada DNR Koreje je objavila da će prihvatiti biološke znanosti na temelju genetske teorije, odnosno zapadnjačku teoriju bioloških znanosti. Ubrzo nakon toga, B.H. Kim i njegovi radovi su u potpunosti nestali iz Sjeverne Koreje, a vlada Sjeverne Koreje nije o tome dala nikakve službene izjave. Godine 1967., ruska medicinska zajednica je i službeno izjavila da entitet koji predstavljala meridijane, možda i nije znanstveno dokazan te su odlučili ne prihvatiti ovu teoriju na što Sjeverna Koreja nije imala nikakav odgovor.

Tijekom svih ovih godina, javljale su se razne špekulacije o tome zašto je sve stalo i nestalo iz Koreje, i to ne samo istraživanja već i ljudi. Pojavile su se tvrdnje da je B.H. Kim bio žrtva unutarnjih političkih previranja i sukobljenih strana što je vrlo realna mogućnost, a nagađalo se i da su znanstvena istraživanja u potpunosti izmišljena, međutim, rezultati nedavnih istraživačkih aktivnosti na istom sustavu dokazali su da su njegovi rezultati točni, iako je preostalo još puno istraživanja kako bi se provjerili svi njegovi rezultati. Na žalost, do danas nije poznata sudbina B.H. Kima koji nas je svojim istraživanjima uvelike zadužio.

Novija istraživanja potvrđuju nalaze Bong Han Kima

Iako je B.H. Kim napisao pet istraživačkih izvješća o radu na Bonghan sustavu, njegovi se rezultati nisu mogli reproducirati od strane drugih znanstvenika jer u izvješćima nisu detaljno navedeni opis materijala i metode rada. No, neke je znanstvenike ipak ova teorija dovoljno zaintrigirala da pokušaju nastaviti istraživanje. Među njima se posebno istaknuo znanstvenik Kwang-Sup Soh koji je zahvaljujući svom istraživačkom duhu došao ne samo do potvrde o postojanju Bonghan sustava već i do novih bitnih značajki.

Dok je K.-S. Soh studirao na Državnom Sveučilištu Kansas, naišao je na B.H. Kimov drugi izvještaj, preveden na engleski jezik, koji ga je iznimno dojmio. Iako je doktorirao na polju fizike visoke energije, radio je i istraživačke studije o analizi fizičkih signala koje generira ljudsko tijelo, koja bi na neki način mogla biti vezana za orijentalnu medicinu. Njegov angažman u istraživanju Bonghan sustava je započeo negdje oko 2000. godine, kada su se njegova istraživanja više usredotočila na fizičke signale iz ljudskog tijela. Kao prvo, istraživao je biološke fenomene vezane uz akupunkturnu terapiju pomoću fizičkih sredstava kao što su struja, magnetizam, akustika i optika. Također je proveo istraživanja o električnim stimulacijama i odgovorima akupunkturnih točaka, koja su bila vrlo slična istraživanjima B.H. Kima. Ubrzo je shvatio da njegova istraga, bez anatomskih temelja o akupunkturnim točkama i meridijanima neće dovesti do temeljnog mehanizma koji stoji iza akupunkture kao terapije. Tada se sjetio pročitanog izvješća o Bonghan sustavu te je sa svojim timom počeo proučavati svih pet radova koje je napisao B.H. Kim, kao i različite knjige o orijentalnoj medicini općenito.

2002. godine, K.-S. Soh je sa svojim timom znanstvenika započeo s istraživanjem Bonghan sustava. Nakon nekog vremena, uspjeli su identificirati Bonghan sustav unutar krvnih žila kunića, što pripada intravaskularnom podrazredu Bonghan sustava, u skladu sa B.H. Kimovom klasifikacijom. Međutim, ovaj početni uspjeh uskoro je postao ugrožen time da se rezultati neće moći dosljedno reproducirati. Odlučili su potražiti pomoć od japanskog profesora, Fujiware, koji je objavio rezultate svog istraživanja o Bonghan sustavu još 1960. i koji je uspio djelomično potvrditi otkriće B.H. Kima. On im je pokazao video snimke na kojima su zabilježeni eksperimentalni postupci koji su doveli do razvoja eksperimentalnih protokola koji se koriste za identificiranje Bonghan sustava. Uz njegovu metodu, tim je konačno bio u mogućnosti reproducirati rezultate. Od tada, tim K.-S. Soha je identificirao Bonghan sustav kako pluta na površini crijeva, jetre, želuca i mjehura kunića i publicirali su svoje rezultate u raznim časopisima. Uskoro su provedene temeljitije, histološke i morfološke studije kako bi se potvrdile sve tvrdnje B.H. Kima. S tehnikama i iskustvima dobivenim iz podataka o Bonghan sustavu na površinama organa, tim je krenuo u potragu za Bonghan sustavom unutar limfnih žila. Još važnije, tehnika bojanja uz pomoć plavog tripana je omogućila identifikaciju Bonghan sustava u drugim organima, poput srca goveda, trbušnom masnom tkivu, ventrikulama mozga i središnjem kanalu leđne moždine. Ova je tehnika također dovelo do otkrića jedinstvenih karakteristika Bonghan sustava u i na tumorima, te je moguće da je to jedan od najvažnijih nalaza u medicinskoj znanosti, zbog specifične težine kancerogenih oboljenja. Zanimljivo je napomenuti da je još prije pola stoljeća B.H. Kim pokazao odnos između akupunkturnih meridijana i Bonghan sustava ubrizgavanjem plave boje u akupunkturne točke i promatranjem kako ta boja teče kroz meridijan, no do sada još uvijek nije poznato koju je to plavu boju koristio, što samo pokazuje koliko je on bio ispred svog vremena.

Osim toga, tim K.-S. Soha sa Sveučilišta Seoul u Koreji počeo je razvijati vlastite tehnike za identifikaciju Bonghan sustava. Primjeri ovih otkrića su slijedeći: potvrđeno je da je Bonghan sustav drugačiji, u smislu biomarkera, iz krvi ili limfnog sustava; da je sustav identificiran u masnom tkivu; da Sanal izražava nekoliko biomarkera matičnih stanica; da je sustav gušće zastupljen u blizini kancerogenih tumora kod životinjskih modela; te da je pronađen značajno veći broj stanica karcinoma u Bonghan kanalima koji povezuju primarne i sekundarne tumore. Do 2010. godine, K.-S. SOH i njegovi suradnici su objavili više od 60 članaka u raznim korejskim i međunarodnim časopisima. Uz studiranje i karakterizaciju različitih aspekata Bonghan sustava, K.-S. SOH stavlja dodatni naglasak na edukaciju drugih istraživača o sustavu i načinima kako ga identificirati.

Tijekom procesa prijave za potporu istraživanja, mnogi znanstvenici i južnokorejski vladini službenici su sugerirali promjenu imena Bonghan sustava u više znanstveno relevantan naziv. Bilo je tu i političkih razloga jer se radi o otkriću sjevernokorejskog znanstvenika, ali i zato što je to pod starim imenom izgledalo kao oživljavanje kontroverznog i oklevetanog istraživanja umjesto da dobije zasluge kao pomicanje granica znanosti o važnom organu. K.-S. SOH i njegov tim su smatrali da ove bojazni imaju smisla i da bi mogle postati ozbiljna prepreka u dobivanju istraživačke stipendije u vrlo konkurentnom postupku odabira bespovratnih sredstava. Novi naziv su dali prema ideji B.H. Kima, koji je tvrdio da se Bonghan sustav razvija ranije od krvi ili živčanih sustava te su u skladu s time osmislili novi naziv – primo-vaskularni sustav (PVS).

Trenutno brojni korejski istraživači timovi izvode istraživanja o PVS-u, brojne su teorije B.H. Kima potvrđene, no još se uvijek radi na pronalasku PVS-a u koži. Glavne su prepreke predloženog pristupa poteškoće u dobivanju dovoljne količine čistih PVS uzoraka pomoću trenutnih tehnika, s obzirom na vrlo male veličine PVS-a, te u identificiranju odgovarajuće dijagnostičke metode koja može osigurati dovoljnu osjetljivost i rezoluciju. Znanstvenici ipak očekuju da će nakon identifikacije specifičnih biomarkera PVS-a sve ostalo biti riješeno s manje poteškoća.

O ovoj važnoj temi je organiziran i veliki međunarodni simpozij u kojem su sudjelovali brojni stručnjaci, a osnovano je i međunarodno društvo za primo-vaskularni sustav. Svi oni čvrsto vjeruju da je PVS od temeljne važnosti za održavanje života sisavaca. Iako je bilo puno poteškoća u uvjeravanju drugih znanstvenika o postojanju ovog važnog organa, znatiželja i otvoren um su prevagnuli u napredovanju znanosti. Znanstvenici ustrajno rade na rasvjetljavanju svih aspekata ovog sustava koji će imati izniman značaj za prevenciju, ranu dijagnostiku i učinkovit tretman bolesti, kao i za održavanje bolje kvalitete ljudskog života. Čvrsto vjeruju da će tisuću godina akupunkturne terapije i tradicionalne orijentalne medicine postati ravnopravni dio znanstvene medicine, kada cijela mreža PVS-a i njegova uloga u tijelu sisavaca bude u potpunosti otkrivena. Upravo će ta spoznaja promijeniti stajalište o orijentalnoj medicini kao isključivo tradicionalnoj mudrosti i svrstati je u biomedicinske znanosti u pravom smislu.

Čovječanstvo duguje B.H. Kimu sve zasluge za ovo revolucionarno otkriće i njegovo postojanje i njegov rad treba ostati primjereno zabilježeno. Bez njega, ostali bi zakinuti za vrlo važnu spoznaju o tome kako zaista funkcionira ljudski organizam, o postojanju jednog iznimno važnog organa te dokaza koji potvrđuju kako je drevna orijentalna medicina kojom su se ljudi liječili prije pojave moderne znanosti bazirana na nečem vrlo realnom. Sve su ovo prijeko potrebne informacije koje gomilaju dokaze o prednostima bioloških načina liječenja. Drugi puta, kada budete kod liječnika i on vam prepiše nekoliko kutija teških lijekova upitajte ga za akupunkturu, i ako vam se nasmije u lice i odmahne rukom – ispričajte mu priču o iznimnom znanstveniku koji je utvrdio put u jedan sasvim drugi svijet.

Preneseno uz dozvolu uredništva Telediska i portala Nexus Svjetlost.
Članak je objavljen u časopisu Svjetlost, broj 143 za rujan/kolovoz 2015.