Heyoka – sveti klaun indijanskih plemena

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Ako je luda ustrajna u svojoj ludosti, ona će postati mudra. – William Blake

Arhetipovi su vitalno važni mehanizmi više misli. To su psihološke maske koje nas lansiraju u povećano stanje svijesti. A postoji li išta što će djelovati na osobni razvoj i biti važnije za vrijeme u kojem živimo od sposobnosti stavljanja i skidanja maski? Klaunovi igraju važnu ulogu u oslikavanju i simbolici. Oni prikazuju granice svijeta tako što prelaze preko njih, pritom se ponašajući na neuobičajeni način koji je često u kontrastu s uređenim smjerovima življenja.

Mnogi od nas su upoznati s klaunovima kao prototipovima koji nose crvene nosove ili su dvorske zabavljačke lude, no sveti klaunovi to sve odnose na neku višu razinu. Heyoke, inače poznati kao sveti klaunovi, su bili ključni članovi indijanskih plemena. Od njih se tražilo da održavaju društvenu i kulturološku ravnotežu suprotnim sredstvima od onih uobičajenih. To su bili psihosocijalni rješavači problema prve klase koji su svojim često smiješnim, ali uvijek ponižavajućim obratnim taktikama donosili svjetlo u tamu i obratno. Može se reći da heyoke utjelovljuju središnju sivu boju koja povezuje crnu s bijelom dok djeluju kao zrcala koja odražavaju misterij dualnosti kozmosa natrag na ljude.

Heyoka, hayoka ili sveti klaun se može u slobodnom prijevodu prevesti kao „luda“ ili „klaun“ iako takav prijevod ne označava pravo značenje pojma na kojeg se odnosi. Djelovanje na način koji je oprečan, drugačiji, suprotan od uobičajenog je bolji prijevod, odnosno, objašnjenje ovog pojma. Duh heyoka je Veliko zrcalo jer, kad se povežete s ovim klaunom, vidjet ćete na čemu je potrebno raditi kako biste mogli duhovno napredovati. Heyokino zrcalo je emotivno, no emotivna reakcija na tu sliku služi kao vodič koji se odražava natrag na osobu. Primjerice, ako vas druženje s nekom osobom ljuti jer je riječ o arogantnoj osobi, heyokino zrcalo pokazuje da trebate biti ponizni ili osjećati veliku ljubav jer odraz pokazuje put ka ostvarenju ljubavi spram sebe. U stvari, heyoka nam ukazuje da je svatko od nas zrcalni odraz onog drugog.

5_buffalo_dancer_lakota os uma
Obredni ples plemena Lakota

Oni su istovremeno smiješni i ozbiljni klaunovi koji održavaju plodnost, kišu, usjeve, zdravlje i ostale uvjete stvaranja. Oni pokazuju mračnu stranu, svijetlu stranu, pokazuju nam da je život težak, ali i da može biti lakši. No, možda je njihovo najočitije obilježje to što su prepuni kontradikcija dok u sebi nose mješavinu nevinosti i mudrosti pritom govoreći poput mudrih svećenika. Njihov GLAVNI CILJ je podučavanje temeljeno na primjeru onog lošeg i uzrokovanje neravnoteže pri obredima. Oni imaju razne uloge i obnašaju razne funkcije, no najvažnija i najosnovnija zadaća je pripremanje ljudi na katastrofu (čime pokazuju da je za održavanje života važna suradnja) dok se mnoge od njih smatra iscjeliteljima iako je jedna od njihovih zadaća podučavanje preventivnog liječenja ljudi što može uključivati pravilnu ishranu i savjete o zdravlju.

Heyoke oslikavaju i simboliziraju aspekte svetoga na poseban način koji u njihovim učenjima dolazi do nas bez da mi previše razmišljamo o tome. Oni jedini mogu opasne ljude pitati „zašto“ ili postaviti pitanje ljudima koji imaju napredno duhovno znanje, a to čine na svojem retrogradnom jeziku, kroz satiru i glupiranje. Oni pitaju ono što bi drugi željeli pitati i izgovaraju riječi koje se drugi boje izgovoriti. Šale, igre riječima i satira su oblici humora koji su njihovo važno oruđe podučavanja jer, čitanjem između redaka, publika može razmišljati o stvarima o kojima inače ne razmišlja ili ih može sagledati s drugog stajališta.

Tako su Cherokee Indijanci svoje svete klaunove nazivali boogers, a koji su oko zajedničke vatre izvodili svoj „booger ples“. Pleme Arapaho ih je nazivalo ha hawkan („sveti idiot“) dok ih je pleme Hopi uvijek uključivalo u svoj katchina ritual („duh oblaka“) u kojem bi se sveti klaun iznenada pojavio skakanjem s uzvisine ili spuštanjem na užetu i to obično glavom naprijed te komičnim padom koji bi izazivao smijeh. Sveta uloga klaunova je vidljiva i kod drugih indijanskih naroda. Primjerice, u plemenu Pueblo klaunovi ponekad na svetog plesača umjesto uobičajenog kukuruza bacaju pepeo ili neku prljavštinu što djeluje vrlo nepristojno, no to je postupak koji ima dublje značenje. Naime, žene prikupljeni pepeo i otpad nastao čišćenjem odnose na kukuruzište u vrijeme zimskog solsticija što im se kasnije vraća u obliku hrane, te, prema tome, heyoke bacaju ono što će im omogućiti dobivanje kukuruza. Ipak, možda je od svih vrsta svetih klaunova najpoznatiji onaj plemena Lakota, a to je gromoviti šaman koji podučava putem suprotnog humora.

Lakota ili Siouxi su indijansko pleme koje je svoj procvat doživjelo tijekom 18., 19. i 20. stoljeća. Svojeg svetog klauna su doživljavali kao vrlo moćnu i važnu osobu. Kad bi netko iz plemena imao viziju o Olujnim bićima (wakinyan), to je značilo da ih ona pozivaju da postanu heyoka. Prihvaćanjem te dužnosti, osoba je tada morala raditi sve suprotno od onoga što je uobičajeno, a to bi često obuhvaćalo kršenje društvenih normi. Iz tog razloga se činilo da su ponašanje i djelovanje heyoka luckasti i svetogrdni. No, heyoke su igrali važnu ulogu u vjeri Lakota Indijanaca što je vidljivo u njihovom sudjelovanju u obredima, iscjeljivanju i poštovanju koje su im ukazivali drugi.

Koshare Pueblo klaun os uma
Sveti klaun plemena Pueblo

No, gotovo svi tipovi svetih klaunova kombiniraju prevarantski duh sa šamanskom mudrošću kako bi se stvorila određena vrsta svetog ludiranja koje pod nazorom drži duh svojeg vremena. Njihove metode su nekonvencionalne i obično oprečne statusu quo, no izuzetno učinkovite. Heyoke u dinamiku društva neizravno uvode društvene običaje izravnim provođenjem vlastitog osjećaja za humor, odnosno, oni svojim lošim primjerom pokazuju kako se ne bi trebalo ponašati.

Glavna funkcija svetog klauna jest umanjiti moć ega time što se osobe s izraženim egom podsjeća na njihovu vlastitu pogrješivost dok se one koje nemaju jak ego podsjeća da on može biti korumpiran ako nije uravnotežen s drugim silama, točnije – humorom. No, sveti klaunovi ne izvode stvari izravno jer oni, sami po sebi, nisu komičari, iako to mogu biti. Oni su više poput varalica koje bockaju stvari koje ljudi uzimaju previše ozbiljno.

Da bi se doista razumjele heyoke, potrebno je shvatiti izvor njihove moći. U tome će od pomoći biti priča iz mitologije Lakota:

Jednom davno je živio poglavica čija je kći svakog dana donosila vodu s obližnjeg jezera. Jednom joj je inktomi, varalica, rekao da je žedan te da će joj, ako mu da piće, otkriti način na koji će moći lako dobaviti više vode kako ne bi stalno morala pješačiti do jezera. Nakon što ga je poglavičina kći opskrbila pićem, savjetovao joj je neka svake večeri mokri u drvenu posudu, što je ona i činila. Njezin otac se zbog toga, ne znajući tko je počinitelj, naljutio i rekao da će krivca, nakon što ga otkrije, baciti u jezero. Inktomi mu je otkrio o kome se radi te je poglavica, da bi održao svoju riječ, kćer bacio u jezero.

Ondje ju je pronašao poglavica dabrova te je odlučio zadržati ju u svojem podvodnom staništu. No, unkethi, vodeno čudovište, je poglavici reklo gdje se nalazi njegova kći te mu je ponudilo da će „posijati sjeme hrane koja se može jesti u vodi i na zemlji“ ako ju može uzeti za ženu.  Inktomi se u međuvremenu ispričao djevojci te joj rekao da će je, u znak isprike, odvesti na obalu i njenom ocu. No odveo ju je daleko, na mjesto za koje se nadao da iz njega nikad više neće moći pronaći put do oca. Kad je unktehi to saznao, prenio je vijest njenom ocu koji mu nije povjerovao i koji ga je optužio da ga želi prevariti. Zbog toga je pozvao wakinyana („Olujno biće“) i zamolio ga za obrednu pomoć u pronalaženju kćeri. Ipak, wakinyan ju, unatoč svojim vidovitim sposobnostima, nije uspio pronaći, a kad mu je poglavica zbog toga prigovorio, on mu je razljućen cijelom situacijom odgovorio prijeteći: „Ovo je posljednji put da pomažem čovjeku. Od sada pa nadalje, kad ću pričati s čovjekom, on će biti poput tebe: bit će odvojen od svih, tužan i činit će neobične stvari.“ Tako su nastale heyoke.

Kad je netko vidovit kao što je to bio wakinyan, on zauvijek ostaje heyoka. Moć koju heyoke imaju proizlazi iz wakinyanove moći, a ona se odnosi na suprotno izvođenje stvari od uobičajenog. Svatko tko se ne ponaša na taj način ne ispunjava svoju dužnost čije se zanemarivanje kažnjava smrću, točnije, udarom groma. A sastavni dio dužnosti jest izvođenje obreda u ime ljudi jer čovjek ne može koristiti svoju moć sve dok ne izvede obred za svoju zajednicu. Heyoke posjeduju svetu moć koju kroz svoja „smiješna djelovanja“  koriste za dobrobit ljudi jer se vjeruje da se ljudi mogu najbolje otvoriti kroz smijeh kako bi ta moć mogla prijeći na njih. Riječima Crnog Jelena, poznatog vrača Siouxa (Lakota) i heyoke: „Kad Olujna bića Zapada donesu viziju, ona dolazi zajedno s užasom kojeg izaziva i grmljavinska oluja; no, nakon što oluja vizija prođe, svijet postaje zeleniji i sretniji jer svaki put kad svijet zaprimi viziju, to je poput kiše. Vidite, svijet je sretniji nakon što prođe teror oluje.“

Crni Jelen ovime objašnjava važnost heyoka koji djeluju kao ravnoteža kojom se pod kontrolom drže ljudi, poglavito u obredima jer, prema heyokinim sposobnostima suprotnosti, sreća često prethodi oluji, odnosno, vjerski obredi ne mogu započeti ako se ljudi prije toga nisu dobro nasmijali. Heyoka je Sveta luda, klaun velike moći, „suprotnjak“, osoba koja sve radi naopako. Oni je jin i jang, tuga i smijeh, dobro i loše spojeni u jedno. Heyoke su bili jedni od najvažnijih iscjelitelja naroda Lakota. Oni su „sanjari grmljavine“ i jednom kad se u njihovom snu pojavi grmljavina ili munja, oni postaju jedna od tih suprotnosti, bez obzira željeli to ili ne.

svti klaun os uma
Heyoka

U drugim kulturama, grmljavina i munje se povezuju s neočekivanim. Često koristimo izraz „kao grom iz vedra neba“, dok je munja učestalo oružje mnogih nebeskih bogova. To je istovremeno simbol nečeg opasnog, no i iznenadnog prosvjetljenja. Prerijskim Indijancima grom simbolizira ogromnu, nekontroliranu prirodnu energiju zato ne iznenađuje što se Olujna ptica povezuje s neobičnom silom prikaza šaljivdžije i njegovog avatara heyoke.

No, da bi se doista shvatili mitologija i folklor prerijskih Indijanaca, moramo znati da njihovi mitovi nisu samo priče koje služe za zabavu. Indijanska mitologija djeluje na vjerski, odgojni i uvodni način kako bi se mladim ljudima potpomoglo u druženjima te kako bi se obasjale njihove vjerske i ostale uloge u društvu. Indijanski mitovi su uvijek tečni i smješteni u sadašnjost što se i može očekivati od društava kojima nedostaje statična, pisana tradicija. Pričanje priča je bila umjetnost koju su vjerno održavali iscjelitelji jer se koristila za objašnjavanje razvitka određenih rituala i elemenata društva.

Prerijski Indijanci su vjerovali da sve što postoji u prirodi ima svojeg ljudskog predstavnika u mikrokozmosu. Sve u prirodi ima svoju suprotnost stoga je postojanje bića koja su suprotna kao, primjerice, žene-ratnice ili transvestiti, očekivano. S obzirom da je Olujna ptica poseban predstavnik tog tajanstvenog dualnog aspekta prirode koji se manifestira kroz iskonsku snagu grmljavine, ne iznenađuje što su onda njezini predstavnici upravo heyoke ili sveti klaunovi. Naš način razmišljanja nam onemogućuje poimanje razloga zbog kojeg Indijanci percipiraju tu vezanost.

Olujna ptica je ekvivalent europskom zmaju ili čudovištima koji otimaju djevice, a koje na kraju mora ubiti odvažni junak. Ili se Olujna ptica može jednostavno tretirati kao neka vrsta fantastične neobičnosti, poput mitskog jednoroga ili sirene – nemoguće konstrukcije rođene na granici mašte. No, Indijanci nisu stvoritelji mitova u pogrdnom smislu, oni ne vjeruju doslovno u ogromnu pticu koja svojim lepetom krila stvara grmljavinu kao što ni kršćani neće doslovno vjerovati u svoje božansko biće kao ono koje ima dugačku bradu i sjedi na mramornom prijestolju.

Olujna ptica je alegorija: ona se sukobljava s drugim silama prirode nakon čega pokušava stvoriti alegoriju primijećenu u prirodnom poretku kao, primjerice, u promjeni vremena. Kao i kod ostalih Olujnih bića, u osnovi se pokušavaju prikazati obrasci aktivnosti moćne, tajanstvene sile na način koji je jednostavan i razumljiv, poput meteoroloških karata koje imamo danas.

Olujna ptica je ponekad među prerijskim Indijancima poznata kao wakinyan, što je izvedenica riječi kinyan plemena Dakota, a koja znači „krilati“. Također, postoje druga razna vjerovanja vezana uz Olujnu pticu, a koja oslikavaju nešto složeniju sliku. Ponekad je njezina zadaća izazvati neku drugu veliku moć i zaštititi Indijance od sila kao što su Bijela Sova, donositelj zimskih oluja, zlonamjerni unktehi ili vođa volova koji muči čovječanstvo, rogata zmija, wochowsen, neprijateljska ptica ili waziya, ubojiti sjeverni vjetar. No, van prerije, Olujna ptica je sama po sebi zlobna, odnosi ljude (ili jelene ili kitove) u propast ili ubija one koji žele prijeći njezinu svetu planinu. Mnogi prerijski Indijanci tvrde da se ona javlja u četiri boje koje se često povezuju sa četiri osnovne strane svijeta. Simbol Olujne ptice je crvena, krivudava munja za koju se često pretpostavlja da predstavlja stepenice.

Olujna ptica os uma
Olujna ptica se nalazi na mnogim totemima raznih indijanskih plemena

Sva Olujna bića su blisko povezana s wakan tankom, Velikom Tajnom. Indijanci ih smatraju nebeskim glasnicima, zvjezdanim ljudima (izvanzemaljcima), silom koja razara, ali i stvara dok heyoke u svojoj ulozi buditelja društva koji opetovano razaraju postojeći poredak predstavljaju ljudski pandan Olujnih bića. Oni su bratstvo sadašnjih, ali i prošlih heyoka, ruka pomoći, ali i duhovni ratnici wakinyana. No, iako heyoke svojom velikom moći štiti i gotivi wakan tanka, njihov život nikada nije njihov vlastiti.

Činjenica da se Olujna ptica ponekad javlja kao nešto što terorizira i  muči Indijance, a drugi put u vidu osloboditelja i zaštitnika, odražava način na koji prerijski Indijanci vide grmljavinsku oluju i olujno nevrijeme koje s jedne strane donosi životvornu kišu dok s druge donosi poplave, tuče i požare. Neki Indijanci vjeruju da je riječ o dvije vrste Olujnih ptica koje su u međusobnom ratu dok drugi vjeruju da velike predatorske ptice za koje se tvrdi da otimaju ljude i stoku u stvari nisu Olujne ptice uopće. No, ova dualna priroda Olujne ptice nju u indijanskom vjerovanju veže uz prikaz varalice ili lude. Ona se izravno povezuje s moći transa kao stanjem svijesti vezanim uz paradoks munje i grmljavine: udar groma nas može prenuti i probuditi iz sna, a trans heyoke proizlazi iz svete moći. Heyoka sve to objedinjuje na sažet način.

I zapadna fizika danas opisuje dvojaku prirodu ovog svijeta. Primjerice, kad je elektricitet u pitanju, objekt može biti pozitivno ili negativno nabijen dok elektron istovremeno može biti val i čestica. Elektricitet i magnetizam se smatraju istim aspektom jedne sile, a kao što je poznato, magnetizam ima svoje polove (sjever i jug, plus i minus) koji se međusobno privlače. Pa, iako Indijanci nisu posjedovali današnje mjerne instrumente, oni su očito isto primijetili kod grmljavine te su, intuitivno, dvojaku duhovnu prirodu heyoka (tragikomediju, veselje ujedinjeno s boli) povezali s dualnom prirodom koju u sebi sadrži i elektricitet.

Za Olujnu pticu se kaže da ima oštre zube, ali ne i usta, oštre kandže, ali ne i udove, velika krila, no bez tijela. Sve ovo ukazuje na njezinu, a time i heyokinu znatiželjnu, te paradoksalnu i suprotnu narav. Dio poveznice između heyoke i Olujne ptice proizlazi iz iktome, prikaza lude ili šaljivdžije, a za kojeg se kaže da je heyoka jer se susreo i hodao s Olujnom pticom. Iktomi je prvorođeni sin inyana (kamena) i smatra se da može razgovarati sa stijenama i kamenjem. Voli zbijati šale, no i sam je često žrtva prijevara i nesreća što ga čini kulturološkim junakom, ali i likom kojeg se treba bojati i izbjegavati ga.

Iktomi je seksualni predator, netko tko često lovi winchinchale, mlade djevice dok se kupaju u potocima i to kroz razne prijevare. No budalaštine i ganjanja često završavaju njegovim ozljeđivanjem i upadanjem u nevolje. Iktomi se smatra ekvivalentom europske dvorske lude dok ga je Carl Jung obilježio kao arhetip kolektivnog nesvjesnog, a njegovu „ludu mudrost“ kao simbol nekadašnje, nepodijeljene, skupne svjesnosti.

Kraj 1. dijela

Heyoka – sveti klaun indijanskih plemena (2. dio)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s