Heyoka – sveti klaun indijanskih plemena (2. dio)

Os Uma
Piše: Barbara Kovačević

Klaunovi se, kao i prikaz Olujne ptice, mogu pronaći u gotovo svakom indijanskom društvu te uvijek uključuju smiješno ponašanje dok je kod prerijskih Indijanaca suprotnost posebno prikazana kao element satire. Njihovo ponašanje uvijek uključuje nekoliko osnovnih značajki: lakrdiju, ruganje onom što je sveto, podmetanje, opscene šale ili geste, karikiranje, neobične činove samo-mučenja ili samo-negodovanja, brutalnu proždrljivost i posprdnost spram neprijatelja ili stranaca.

Sveti klaunovi sa sjevernih područja, kao oni plemena Ojibway, nose maske zbog kojih odaju dojam dvoličnosti kao i kostime napravljene od krpa zbog kojih djeluju komično. Od ostalih klaunova se razlikuju po tri osnovne stvari: nepredvidljivosti, prividnoj ludosti i nadljudskoj moći (zbog toga što ih pogoni duh, a ne ljudski običaji).

Bijelci, doseljenici su ih mrzili te su heyoke, ako su željeli preživjeti, morali bježati i skrivati se od njih. No, većina Indijanaca je jednostavno obožavala njihov humor i razne oblike i uloge koje bi preuzimali od kojih je najomiljeniji bio lik životinje koja je posebno znatiželjna, snalažljiva i prilagodljiva, a to je najčešće bio pauk, gavran, zec, sova, šišmiš, kojot ili vrana. Možda je upravo to poštovanje i simpatiziranje heyoka bilo ono što je indijanskim plemenima omogućilo preživljavanje jer sveti klaun možda mnogo griješi, ali i uči iz grešaka te nikada ne staje, ne očajava i ne utapa se u frustraciji nego preživljava. Nekada je svako pleme imalo svojeg heyoku ili svetog klauna koji ga je štitio i branio. No danas, kao i mnoge druge stvari, i heyoke izumiru.

hayoka os uma
Heyoka na djelu

Heyoka nam pokazuje kako prevariti sebe: njegova znatiželja mu se obija o glavu, no obično otkriva nešto novo (iako ne nužno i ono što se očekuje), a to je izvor kreativnosti – eksperimentiranje, činjenje stvari na drugačiji način, možda i onaj zabranjeni, ali koji rezultira probojem. Pokazuje da nešto treba učiniti na oprečan način, djelovati netradicionalno, prijeći granice, uništiti svijet kakvog poznajemo i unijeti u svoj život nešto novo.

No, unatoč duhovnoj snazi heyoka, ljudi trebaju biti oprezni u njihovoj blizini jer, kad heyoka nudi pomoć, on u stvari nudi suprotno. Primjeri njihovih suprotnih djelovanja su jahanje konja naopako, nošenje tople odjeće ljeti uz prigovaranje o tome kako je hladno te pristanak na nešto dok se u stvari misli na odbijanje. U indijanskim obredima, heyoka je netko tko remeti redoslijed kako bi ljudi vidjeli nešto na drugačiji način ili kako bi se promijenila energija neke situacije. Heyoka će, kad radi s ljudima, reći ili učiniti nešto što će stvoriti energiju koja stvara promjenu, iscjeljenje te ravnotežu.

Kaže se da su heyokine riječi poput munje koja može probiti srce jer njihove riječi mogu biti oštre. No, ako se promatra pozadina njihovih riječi, vidljivo je da su one obično istinite i da se prigodno odnose na osobu o kojoj je riječ. A istina ponekad može boljeti. Ali, ako se heyokine riječi shvaćaju doslovno, nemoguće je otkriti njihovu stvarnu namjeru. Dapače, nešto što heyoka danas izgovori se može odnositi na budući događaj, ali heyoka će ponekad i namjerno skriti svoje puno znanje jer on postoji u vjeri, a ako se osobi kaže sve, ona bi mogla odustati. Heyoka ima uzvišeniji poziv i mora biti dovoljno snažan da bi išao protiv čovjekovog instinkta kako bi održao nadu u ljudima da bi oni mogli ustrajati i tijekom teških vremena.

Jedna od najvećih zabluda se odnosi na vjerovanje da osoba sama odabire biti heyoka, a to nije istina. Baš kao što bik ne može odabrati biti koza i obratno, tako se ni osoba ne može jednog jutra probuditi i „odlučiti“ biti heyoka. Ne postoji trening ili škola za heyoke. Ne postoji potvrda ili svjedodžba, tečaj na kojem osoba može naučiti kako biti heyoka. Ne može se netko popeti na vrh planine u potrazi za uvidima te isto tako ne može to jednostavno izmisliti. Heyoku odabire wakan tanka, Velika Tajna, još  i prije njegovog ili njezinog rođenja. Uostalom, tko bi zdrave pameti svjesno odlučio voditi tako težak i požrtvovan život? Stoga, niti sami heyoke ponekad u potpunosti ne shvaćaju svoj poziv od kojeg ne mogu pobjeći.

Moć heyoke ima tendenciju ostajanja u lozi određene obitelji iako može preskočiti pokoju generaciju. Mladog heyoku je teško pronaći, no dijete koje roditelji opisuju kao ono koje je preosjetljivo bi moglo biti heyoka u nastajanju. To dijete će možda biti stidljivo ili temperamentno, ponekad oboje, ovisno o situaciji, no ono je uvijek istražitelj u svijetu emocija koji ispituje svoja ograničenja. Može se sâmo zabavljati satima igrajući neke imaginarne igre i tako vježbati svoju maštu dok često oponaša životinje. Isto tako, često će gajiti i poseban talent za glazbu i glumu dok će na fizičkoj razini pokazivati izvrstan osjećaj za ravnotežu.

Inicijacija djeteta ili odrasle osobe u svetog klauna započinje svjesnošću o tome da ljudi, bez obzira na to koliko se vole, mogu biti okrutni jedni prema drugima ili da život sam po sebi može biti okrutan. Heyokina intenzivna reakcija na vlastiti osjećaj napuštenosti ili izdaje može rezultirati izuzetnom depresijom, emocionalnom nestabilnošću, živčanim slomom ili, u ekstremnim slučajima i pokušajem samoubojstva. Ako heyoka uspije pronaći svoju emocionalnu ravnotežu, proći kroz bol i izaći na drugu stranu, naučiti plesati na oštrici vlastite duše, ovo iskustvo postaje izlaz iz iluzije života u životnu istinu.

heyoka na konju os uma
Heyoka sve čini obratno

S obzirom da se vjeruje da heyoke djeluju u skladu s višim načelima Velike Tajne, oni su oslobođeni uobičajenih životnih ograničenja te se od njih ne očekuju stupanje u brak, stvaranje potomaka ili sudjelovanje u svakodnevnim poslovima. Njih se smatra iscjeliteljima, tumačima snova i velikim šamanima. Svaki put kad neki heyoka prekine obred, ljudi taj čin vide kao podsjetnik na potrebu da se vidi dalje od doslovnosti samog obreda i uđe u dublje tajne svetog. To prekidanje, koje je obično iznenadno poput munje, se smatra ključem do prosvjetljenja, slično kao što to svojim apsurdnim postupcima čine japanski učitelji zena.

Dapače, obredi svetih klauna se prakticiraju i u tibetanskom budizmu gdje klaun također čini apsurdne stvari: cipele nosi na glavi, kamen naziva mekanim, nosi dronjke pri susretu s princem ili skupu odjeću za susret s prosjakom. Ovime se podučavaju osnove budizma i razmišljanje izvan granica stvarnosti kakvu poznajemo kako bi se u obzir uzela manje ortodoksna objašnjenja i ojačao osjećaj čuđenja i znatiželje. Jer, kad osoba pretpostavlja da je naučila sve što se može naučiti, tada se um zatvara za nova saznanja i učenja. A iz klaunovog glupiranja i obratnog ponašanja proizlazi sasvim nova razina mudrosti.

Rane priče usmene predaje Indijanaca iznose koncept i tehnike ludiranja heyoka. Kad se pojave u kreacijskim pričama, oni igraju važnu ulogu tijekom pojave „Ljudi“ u sadašnjosti. Snažno su povezani s vodenim mjestima kao što su magla, izmaglica, kiša, oblaci, oluje, para, grmljavina i munje. Oni su tako i posrednici za kišu.

Indijanci kažu da sveti klaunovi vole djecu koju zato rado iscjeljuju i štite. Dapače, jedna od njihovih moći je omogućavanje začeća i plodnosti. Kaže se da ako sveti ratnik predstavlja sunce, sveti klaun predstavlja prazninu: veliki crni prostrani prostor, ogromnu maternicu iz koje smo svi rođeni. U katchina obredu plemena Hopi se spominje priča o tome da je Sunce jednom davno ljudima predalo odgovornost uzdizanja, no ljudi su podbacili i radije slijedili osobne ambicije i želje bez obzira na druge. Iz tog razloga je odgovornost mijenjanja života prebačena na svete klaunove. Moć praznine je moć materinstva u svima nama, moć istinske kreacije, pa iako se moć otvaranja ponekad smatra slabošću, heyoka pruža paradoks: najslabiji može biti najsnažniji. Najgluplji može biti najpametniji. Sveti klaun u svojoj ludosti može biti nepristojan i testirati bilo koju postojeću strukturu i ideje kako bi vidio jesu li iskreni i stvarni. On je sam po sebi slab, ali upravo u tome se krije njegova moć.

Heyoke imaju neobičnu i ogromnu moć čak i dok svih nasmijavaju svojim suprotnim ponašanjem. Spram njih se gaje veliki strah i poštovanje jer većinu ljudi plaši njihovo suprotno ponašanje s obzirom da se nikad ne zna što će slijedeće učiniti. Heyokina moć se koristi za dobro, no uvijek su nepredvidivi.

Sve što heyoke čine nije u skladu s pravilima: kad se trebaju kretati u smjeru kazaljke na satu, oni se kreću u suprotnom smjeru, kad treba biti ozbiljan u prisustvu osobe od autoriteta, oni uzrokuju smijeh. U stvari, heyoke djeluju kao amortizer između istine i ljudi. Crni Jelen u vezi toga kaže: „Istina na ovaj svijet dolazi s dva lica. Jedno je tužno i pati dok se drugo smije, no to je isto lice koje se smije ili plače. Kad su ljudi očajni, možda je smijeh ono što im je potrebno.“ Svetom klaunu ništa nije sveto. On je društveni kritičar najvišeg reda, njegova smiješna mimika i šale na vidjelo iznose bahatost i licemjerje, njegovi smiješni prikazi ljudima na humorističan način pokazuju njihovu vlastitu glupost i sljepoću. Oni su poput današnjih književnih ili filmskih kritičara koji nam svojim člancima govore je li knjiga vrijedna čitanja ili film gledanja. Heyoke komentiraju sve, svakog dana, uvijek.

heyoka sveti klaun os uma

Sveti klaunovi su vrlo vješti kad je ujedinjavanje radosti i boli u pitanju. Upravljaju prijelazima, unose paradokse, zamagljuju granice te miješaju sveto s grješnim. Heyoke služe kao most između fizičkog i duhovnog svijeta usuđujući se pitati pitanja na koje nitko ne želi čuti odgovore. Oni su nekontrolirani avatari arhetipa varalice, stalni podsjetnici na nepredvidljivost i samovolju društvenog poretka dok bockaju po svemu što se uzima previše ozbiljno. Svojim oprečnim ponašanjem ukazuju na ironiju i tajnovitu dvojnost ovog svijeta.

Heyoke shvaćaju da ljudi griješe i da je to nešto što treba mijenjati. Podsjećaju nas da cilj nije držati se utabanog puta nego prihvatiti nestalnost života i odvažiti se na prilagodbu i prevladavanje nedaća. Prihvaćanje dubljeg smisla univerzuma i stvari onakvima kakve jesu je nadmoćnije od „vjerovanja“ i ostanka na istom stajalištu. Sveti klaunovi shvaćaju da najviša mudrost leži u takvoj vrsti protu-intuitivnog odvajanja i prihvaćanja da se sve mijenja te aktivnog sudjelovanja u toj promjeni. No, možda najvažnije, oni nas uče da ne postoji nešto što se zove „prosvijetljeni učitelj“ jer smo svi mi „duhovno glupi“ dok se prosvjetljenju možemo približiti samo shvaćanjem svoje naivnosti i zajedničkim ismijavanjem istog. Heyoke mogu uspješno posijati sjeme svetog humora podsjećajući nas da je „ego samo veo između ljudi i Boga“.

Kad sami sebe počnemo shvaćati previše ozbiljno, tada nas sveti klaun ismijava. Kad ponosno uzdignemo glavu jer se smatramo izuzetno važnima, heyoka stupa na scenu i spušta nas na zemlju. Heyoka zna (iako to ne može dokazati) da ništa nije važnije od nečeg drugog, bez obzira o čemu je riječ te da i najmanja promjena u jednom dijelu može uzrokovati ogromnu promjenu u cjelini. Heyoka vidi (iako ne može objasniti) da je neravnoteža životne sile posljedica osobnog ili grupnog vjerovanja u svoju važnost i značaj te ne može odoljeti bušenju tog balona superiornosti svojim oštrim humorom.

Heyoka ljude podsjeća na društvenu konstrukciju stvarnosti. Dapače, time što sve radi obratno, heyoka na neki način neprekidno provodi etnometodološki eksperiment kojim ljudima pokazuje kako njihova očekivanja ograničavaju njihovo ponašanje. Njegovo šokantno vladanje tako suočava ljude i tjera ih na razmišljanje o tome što smatraju normalnim. Heyoka je poput trzaja koji ljude izvlači iz uobičajenog načina razmišljanja, a što je još i važnije, kao predstavnik Olujne ptice, heyoka ljude podsjeća da iskonska energija prirode nadilazi dobro i zlo te ne odgovara ljudskim kategorijama ispravnog i pogrešnog i ne slijedi naše predrasude o očekivanom i ispravnom. Heyoka ne mari za ljudske brige i zavjete. On može, poput elektriciteta, biti smrtno opasan ili vrlo koristan. Ako smo uskogrudni ili ograničeni u svojem shvaćanju, on će nas trgnuti i usred noći.  Heyokina energija je simbol pokore i lijek za ambicioznost, pohlepu i neodrživost ljudskog svijeta te se može iskoristiti i danas kao nemoralna sila moralnog dobra u inače nemoralnom svijetu, a čime se uravnotežuje odnos moći.

heyoka os uma 1

Heyokin dar se krije u ponovnom uspostavljanju ravnoteže i izvlačenju iz stanja u koje je čovjek zaglavio pokazivanjem suprotnog, obratnog načina dok u svojim rukama nosi lijek kaosa koji može promijeniti ljudski život. Ta energija je čvrsta, susretljiva i snažna. To je poremećaj koji proizlazi iz ljubavi u nadi za rastom. To je lijek koji nam pokazuje da se sjenke ne mogu vidjeti i zrcalo istine u koje je teško gledati jer nije lako biti ponizan u svijetu ega. No, heyoka ne zbija šale kako bi osobu prikazao glupom ili kako bi ju osramotio nego da bi pokazao način na koji osoba može krenuti ispočetka na mnogo mudriji način. Heyokina moć je moć samog života: priznaj bol i nastavi dalje, ne nosi ju stalno sa sobom, usredotoči se na veselje, tajne, sreću, kozmičku šalu.

Psihološki antropolozi, osobito oni usmjereni ka psihoanalizi i dubokoj psihologiji, ukazuju na ovaj lik kao na svojevrstan „ispušni ventil“ koji predstavlja „izbacivanje potisnutog“. U moderno doba, heyoke se u javnosti javljaju u obliku komičara, umjetnika ili glazbenika koji ruše granice „dobrog ukusa“ i estetike. No, obično ostaju pritajeni, uobičajeni ljudi koji znaju kako natjerati druge da se smiju sami sebi.

Sveti klaunovi ljudima pružaju još jedan način za donošenje smijeha i humora u ovaj svijet dok se žrtvuju obnašajući svoju dužnost za dobrobit ljudi. Provođenjem uloge učitelja i zrcala uz korištenje ekstremnog ponašanja kako bi prikazali odraz druge osobe te ju tako prisilili da istraži vlastite sumnje, strahove, mržnje i slabosti, oni mogu iscijeliti emocionalnu bol, a što se može ostvariti tek nakon doživljenog stida – pjevušenja pjesmice o događaju kojeg se osoba stidi, prošenja hrane ili života u ulozi klauna. Njihovo izazivanje smijeha u stresnim ili očajnim situacijama te izazivanje straha i kaosa kad se ljudi osjećaju pretjerano sigurnima kako bi ih spriječili da sebe shvaćaju previše ozbiljno ili da vjeruju da su moćniji no što doista jesu djeluju kao utezi na vagi pri uspostavljanju ravnoteže. Dakle, kad biste se susreli s heyokom, biste li imali dovoljno hrabrosti doživjeti neviđeno i vidjeti sebe u pravom svijetlu?

Heyoka – sveti klaun indijanskih plemena (1.dio)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s