Os Uma
Autor: Anthony de Mello

Mislite li da ću ikome pomoći? Ne! O, ne, ne, ne. Ne očekujte da ću biti od ikakve pomoći bilo kome. Ako ste oštećeni, to ste sami napravili; ako vam je pružena pomoć, to ste sami napravili. Zaista jeste! Mislite li da su vam drugi pomogli? Nisu. Mislite li da su vas drugi podržali? Nisu.

Jednom sam vodio terapeutsku skupinu u kojoj se nalazila jedna žena koja je bila redovnica. Rekla mi je: „Nemam osjećaj da me moja nadređena podržava“. Stoga sam upitao: „Što pod time podrazumijevate?“ Odgovorila je: „Pa, moja nadređena se nikad ne pojavljuje u novicijatu za kojeg sam zadužena. Nikad ne kaže ni riječ zahvalnosti.“ Rekao sam joj: „Dobro, igrajmo malo igru preuzimanja uloga. Pretvarajte se da ja poznajem Vašu nadređenu. U stvari, zamislite da točno znam što ona misli o Vama. I tako ja kažem (igrajući ulogu nadređene): ‘Znate, Marija, ne dolazim na mjesto na kojem ste Vi jer je to mjesto na kojem nema problema i nevolja. Znam da ste Vi zaduženi za sve, pa smatram da je sve u redu.’ Kako se sada osjećate?“ Odgovorila je: „Osjećam se sjajno“. Nakon toga sam joj rekao: „U redu, možete li napustiti prostoriju na nekoliko minuta? To je dio vježbe.“ Tako je i učinila. Dok je bila odsutna, ostatku grupe sam rekao slijedeće: „Ja sam još uvijek njezin nadređeni, u redu? Marija je najgori novi upravitelj kojeg sam ikad imao u cijeloj povijesti provincije. U stvari, ne idem u novicijat zato što ne mogu gledati što ona radi. To je jednostavno grozno. Ali ako joj kažem istinu, novaci će više patiti. Netko će ju zamijeniti za koju godinu… Obučavamo nekoga. U međuvremenu sam mislio da bi joj par lijepih riječi pomoglo da nastavi. Što mislite o tome?“ Ostali su odgovorili: „Pa, to je bila jedina stvar koju ste mogli učiniti s obzirom na okolnosti.“ Tada sam ponovo uveo Mariju u skupinu i upitao je osjeća li se još uvijek sjajno. „O, da“, rekla je. Sirota Marija! Mislila je da ima podršku kad ju nije imala. Poanta je u tome da veći dio onoga što osjećamo i mislimo mi sebi stvorimo u našim glavama, uključujući to da su nam drugi ljudi pomogli.

Mislite li da pomažete ljudima zato što ste u njih zaljubljeni? Onda imam novost za vas. Nikad niste zaljubljeni u nikoga. Zaljubljeni ste samo u svoje predrasude i očekivanja od tih osoba. Razmislite nakratko o tome: Nikad niste zaljubljeni u nikoga, zaljubljeni ste u svoje predrasude o toj osobi. Nije li to način odljubljivanja? Vaše poimanje se mijenja, zar ne? „Kako si me mogao iznevjeriti kad sam ti toliko vjerovao?“ kažete nekome. Jeste li mu/joj doista vjerovali? Vi nikad niste vjerovali nikome. Okanite se toga! To je dio društvenog pranja mozga. Vi nikad nikome ne vjerujete. Vi vjerujete samo sudu i mišljenju o toj osobi. Zato, na što se žalite? Činjenica je da ne volite reći: „Moja procjena je bila loša“. A to vam baš ne laska, zar ne? Zato ćete radije reći: „Kako si me mogao iznevjeriti?“

Dakle, to je to: ljudi ne žele doista odrasti, ne žele se mijenjati, ne žele zaista biti sretni. Kao što mi je netko mudro rekao: „Ne pokušavaj ih usrećiti, samo ćeš se naći u nevolji. Ne podučavaj svinju pjevanju: gubiš vrijeme i iritiraš svinju.“ To je kao kad  je poslovni čovjek ušao u kafić, sjeo i ugledao čovjeka u čijem se uhu nalazila banana. Banana u uhu! I on si misli: „Pitam se bih li mu trebao to reći. Ne, ne tiče me se.“ Ali, ta misao ga nastavlja proganjati. Zato on, nakon par pića, odluči reći čovjeku: „Oprostite, ali, ovaj, imate bananu u uhu.“ A čovjek odgovara: „Što?“ Poduzetnik ponavlja: „U vašem uhu je banana.“ Ponovo, čovjek odgovara: „Što je gdje?“ „Imate bananu u uhu!“ vikne poduzetnik. „Govorite glasnije,“ odgovara čovjek, „imam bananu u uhu!“

Dakle, beskorisno je. „Odustani, odustani, odustani,“ kažem sebi. Izgovori što imaš i odlazi. A ako od toga imaju koristi, dobro, a ako ne, šteta!

Izvor: De Mello Spirituality Center

Anthony De Mello rođen je 1931. godine u Bombayu u Indiji. Studirao je filozofiju u Barceloni (Španjolska), psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveučilištu Gregoriana u Rimu (Italija). Tijekom svoga života vodio je mnoge terapijske tečajeve u kojima je sjedinjavao iskustva iz psihologije i duhovnosti. Umro je 1987. godine u New Yorku. Njegove knjige prevedene su na sve vodeće svjetske jezike, uključujući i hrvatski. Prenosimo vam neke isječke iz njegovih knjiga uz posebnu dozvolu De Mello Spirituality Centra.